Turski jezik
Izvor: Wikipedija
 Türkçe |
|
| Države govorenja: |
Turska, Cipar, Bugarska, Grčka, Iran, Makedonija, Moldavija, Njemačka i druge države gdje postoji značajan broj turske manjine |
| Regije govorenja: |
Turska, Balkan |
| Broj govornika: | 60 - 75 milijuna |
| Rang: | 19-21 |
| Razredba: | altajski Turkijski jezici |
| Službeni status | |
| Služben u: | Turska, Cipar, Samoproglašena Turska republika Sjeverni Cipar, Bugarska (narodni jezik) |
| Regulatori: | Türk Dil Kurumu (Društvo za turski jezik) |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | tr |
| ISO 639-2: | tur |
| SIL | TRK |
| Vidi također: Jezik | Popis jezika | |
Turski (na turskom türkçe) pripada jezičnoj skupini turskih jezika. Većinom se turskim jezikom služi stanovništvo u Turskoj, Turskoj Republici Sjevernom Cipru, Bugarskoj, kao i među nekoliko milijuna useljenika koji žive u Europskoj Uniji. Broj domaćih govornika je neizvjestan, prvenstveno zbog pomanjkanja manjinskih jezičkih podataka iz Turske. Broj od 60 milijuna koji se koristi u ovom članku pretpostavlja da je turski maternji jezik nekih 80% stanovništva Turske, dok kurdski zauzima većinu preostalog broja. (Jezične manjine u Turskoj su međutim dvojezične i govore turski.)
Postoji veliki stupanj međusobne razumljivosti između turskog i drugih ouških jezika, poput azerbejdžanskog, turkmenskog i kaškajskog. Ako bi se ovi pribrojili "turskom," broj domaćih izvornih govornika bi bio 100 milijuna, dok bi ukupan broj, uključujući govornike drugog jezika, bio 250 milijuna.
Sadržaj |
[uredi] Klasifikacija
Turski pripada turkijskoj grupi jezika, među kojima su turski jezik balkanskih Gagauza, gagauški i horasanski turski, uz dodatak osmanlijskog turskog. Porodica turkijskih jezika je podskupina ouških jezika, koja je opet podskupina turkijskih jezika, za koje većina lingvista vjeruje da pripadaju jezičnoj skupini altajskih jezika.
[uredi] Geografska rasprostranjenost
Turski se govori u Turskoj, a također ga govore manjine u 35 zemalja. Turski se naročito govori u zemljama koje su nekad (bilo potpuno ili djelomično) bile u sastavu Osmanlijskog carstva, kao što su Bugarska, Rumunjska, bivša Jugoslavija (naročito na lokalnoj razini u pokrajini Kosovo i Metohija u Srbiji), te u Makedoniji.
[uredi] Službeni status
Turski je službeni jezik u Turskoj i jedan je od službenih jezika na Cipru. Turski je također jedan od službenih ili nacionalnih jezika u Bugarskoj.
U Turskoj, Kemal Atatürk je 1932. osnovao Türk Dili Tetkik Cemiyeti ("Udruženje za ispitivanje turskog jezika"), koje danas postoji kao nezavisno tijelo pod imenom Türk Dil Kurumu ("Društvo za turski jezik"). U kolovozu 1983. godine, nakon vojnog puča iz 1980. godine, poslije kojeg je uspostavljen vojni zakon, Društvo za turski jezik je stavljeno pod kontrolu premijera države.
[uredi] Dijalekti
Među dijalektima turskog jezika su dunavski, eskišehirski (koji se govori u pokrajini Eskişehir), razgradski, dinlerski, rumelski, karamanlijski (koji se govori u provinciji Karaman), jedrenski (u pokrajini Edirne), gaziantepski (govoren u pokrajini Gaziantep), urfanski (govoren u pokrajini Şanlıurfa [Urfa]) i gojnučki (u selu Goynuk, grad Bolu).
[uredi] Pismo
| А | B | C | Ç | D | E | F | G | Ğ | H | I | İ | J | K | L | M | N | O | Ö | P | R | S | Ş | T | U | Ü | V | Y | Z |
| а | b | c | ç | d | e | f | g | ğ | h | ı | i | j | k | l | m | n | o | ö | p | r | s | ş | t | u | ü | v | y | z |
Turski se piše koristeći modificirano latinično pismo, koje je Mustafa Kemal Atatürk uveo 1924. kao dio pokušaja da osuvremeni Tursku. Do 1924. godine, turski se pisao modificiranim arapskim pismom (vidi: Osmanlijski turski jezik), nakon čega je upotreba arapskog pisma zakonom zabranjena.
[uredi] Literatura za učenje turskog jezika
Literature na hrvatskom ima vrlo malo: Ekrem Čaušević, Gramatika suvremenoga turskog jezika (1996.). Sveučilišna naklada, Zagreb
