Bugarska
Izvor: Wikipedija
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Bugarska je država u jugoistočnoj Europi. Glavni grad joj je Sofija. Graniči s Grčkom i Turskom na jugu, Srbijom i Makedonijom na zapadu i Rumunjskom na sjeveru. Na istoku izlazi na Crno more. Od 2007. godine članica je Europske unije.
[uredi] Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2001. Bugarska je imala 7.932.984 stanovnika. Broj stanovnika se smanjuje zbog niskog nataliteta i iseljavanja, tako da je Bugarska prije 16 godina, 1975., imala veći broj stanovnika. (8.729.666 prema popisu).
Prema vjeroispovijesti većina su pravoslavne vjere.
Etnički sastav je bio sljedeći: Bugari 83.9 %, Turci 9.4 %, Romi 4.7 % i drugi.
[uredi] Položaj
Bugarska se nalazi na važnom prometnom pravcu koji dolinom rijeke Marice povezuje srednju Europu s Malom Azijom i Bliskim istokom. Prometno značenje ima i granična rijeka Dunav kojom se izvoze poljoprivredne sirovine, a važna je i za dobivanje energije. Reljefno je Bugarska raznolik prostor. Okosnicu čini Marica sa svojom dolinom (Trakija). To su obradive površine na kojima, uz maritimne klimatske utjecaje s Egejskog mora, uspijevaju različite kulture (duhan, pamuk, povrće, riža, vinova loza, žitarice). Južnije su stari Rodopi, bogati ugljenom i obojenim metalima. Osim rudarstva, stanovništvo se ovdje bavi i šumarstvom i ovčarstvom. Sjeverno od Marice nalazi se Stara planina ili Balkan koja je, suprotno nazivu, mladog, tercijarnog postanka. U brojnim zaštićenim kotlinama poznata je proizvodnja ruža i ružinog ulja koje se koristi u kozmetičkoj industriji. Između Balkana i Dunava zaravnjena je Bugarska ploča. Na lesnim naslagama nastalo je plodno tlo gdje se uz umjerenu klimu razvila raznovrsna poljoprivredna proizvodnja. U većim su gradovima industrijska postrojenja u kojima radi najveći dio bugarskog stanovništva. To su Plovdiv na Marici, Ruse na Dunavu, Varna i Burgas na crnomorskoj obali. Glavni grad Sofija (1,2 mil.st.) smješten je na prometnom pravcu koji iz Srednje Europe vodi na Bliski istok.
[uredi] Gospodarstvo Bugarske
Detaljniji članak o ovoj temi: Gospodarstvo Bugarske
[uredi] Administrativna podjela
Od 1999. godine Bugarska je podjeljena na 28 provincija ili oblasti. Od 1987.-1999. je bila podjeljena na 9 oblasti. Oblasti su dobile ime po glavnom i najvećem gradu u toj oblasti.
- Blagoevgrad
- Burgas
- Dobrič
- Gabrovo
- Haskovo
- Krdžali
- Ćustendil
- Loveč
- Montana
- Pazardžik
- Pernik
- Pleven
- Plovdiv
- Razgrad
- Ruse
- Šumen
- Silistra
- Sliven
- Smoljan
- Sofija (grad)
- Sofija (oblast)
- Stara Zagora
- Trgovište
- Varna
- Veliko Trnovo
- Vidin
- Vraca
- Jambol
[uredi] Povijest Bugarske
[uredi] Do 14. stoljeća
-TsarSimeon-byTodorBozhinov.png/250px-Bulgaria-(893-927)-TsarSimeon-byTodorBozhinov.png)
Bugarska plemena dolaze na Balkan u 7. stoljeću s područja rijeke Volge. Na područje između Dunava, Crnog mora i Balkana, koje je od ranije bilo naseljeno slavenskim plemenima, Bugare dovodi kan Asparuh 679. godine. Porijeklom Tatari, na navedena područja došli su organizirani u konjičkim ratnim četama. Bugari su Slavenima nametnuli svoju vlast iako su Slaveni bili brojniji. To im je uspjelo jer su bili bolje vojno organizirani od Slavena, a i zbog međusobnih razmirica među slavenskim plemenima. Slaveni su im morali pomagati u ratovima kao pješaci, a kao sjedilački narod koji se bavio ratarstvom i stočarstvom hranili su bugarske ratnike. Živeći zajedno stopili su se u jedan narod koji je zadržao bugarsko ime, a jezik i običaje poprimio je od Slavena. Tome je i pomogla kršćanska vjera koju su oba naroda prihvatila.
Bugarska država jača za vrijeme kana Kruma (803. – 814.), suvremenika Karla Velikog. Krum je vladao velikom državom koja se još više proširila za vladanja njegovog nasljednika Omurtaga (816.-831.) koji je Franačkom Carstvu oduzeo Srijem. Granice Bugarske na jugu protezale su se do Soluna, a na zapadu preko Ohrida. Za vladanja kana Omurtaga u Bugarskoj se počelo širiti kršćanstvo. Bugarska vojska opsjedala je Carigrad. Bizant se od Bugarske branio zajednički sa Raškom. U doba vladanja kana Borisa (852.-889.) kršćanstvo u Bugarskoj postaje dominantna vjera. Boris se i sam pokrstio. Krsni kum mu je bio bizantski car Mihajlo III. (oko 860.) U to vrijeme Bizant i Bugarska bili su u dobrim odnosima. Širenju kršćanstva pomaže dolazak Metodovih učenika iz Moravske. Oni su sa sobom donijeli Sveto pismo i liturgijske knjige na slavenskom jeziku. Klement i Naum, učenici slavenskih apostola, organiziraju Bugarski autokefalnu nacionalnu crkvu sa sjedištem u Ohridu.
.svg/200px-Bulgaria_Ivan_Alexander_(1331-1371).svg.png)
Najslavnije doba srednjovjekovne bugarske države bilo je za vladanja cara Simeona (893.-927.). Simeon je uredio državu i učvrstio vlast u njoj. Unaprijedio je gospodarstvo. Osim ratarstva i stočarstva, razvila se trgovina i obrt. Vodio je mnoge ratove. Najviše je ratovao protiv Bizanta, na čijem je području htio uspostaviti slavensko-grčko carstvo. Uz pomoć Mađara, kralja Tomislava i raških župana, Bizant se uspio oduprijeti Simeonu. Godine 918. Simeon se proglasio carem bugarskim i grčkim, pri čemu mu pomaže papa koji mu šalje krunu. U njegovo doba Bugarska Pravoslavna crkva potpuno se oslobodila carigradskog patrijarha i postala je patrijaršija. Simeon je nastavio ratovati. Pokorio je Rašku, a onda napao Tomislava. Na granicama Hrvatske, Simeon je bio odbijen. Nakon njegove smrti bugarska je država naglo oslabila.
U vrijem vladanja Simeona u Bugarskoj se razvijaju umjetnost i književnost. Njegovim nastojanjem postala je Bugarska najprosvjećenijom zemljom pravoslavnih Slavena. Na dvoru u Velikoj Prespi djelovalo je mnogo učenika Svetog Metoda. Car potiče prevođenje bizantskih knjiga, a i sam je bio pisac. U to doba nastaje stara bugarska književnost koja će utjecati na razvoj književnosti u ostalih pravoslavnih Slavena. Osim vjerske literature, prevodile su se priče s arapskog, grčkog i indijskog jezika i miješale su se sa slavenskim pričama. Krajem 12. i početkom 13. stoljeća javlja se u Bugarskoj bogumilstvo. Asen II. (1218.-1241.) zauzima Makedoniju (osim Soluna) i Albaniju. Njegova se rezidencija nalazi u Trnovu. Bugarska je u to vrijem bila najmoćnija država na Balkanu.
Zbog ratova s Grcima, Srbima, Mađarima i Tatarima, moć Bugarske države slabi u drugoj polovici 13. stoljeća, te postupno gubi Makedoniju, Traciju i Albaniju. Oko 1290. Bugarsku pustoše Tatari. Mihajlo Šišman kratkotrajno ujedinjuje bugarske zemlje. Šišman III., posljednji vladar srednjovjekovne Bugarske, plaća danak sultanu Muratu I. (1359.-1389.). Osvajanjem Trnova (1393.) Turci su konačno zagospodarili Bugarskom.
[uredi] Pod turskom vlašću
Teritorij današnje Bugarske za turske vladavine je administrativno potpadao pod Rumelijski beglebegluk sa sjedištem u Sofiji. Represivna turska vladavina i sve jači pritisak na porobljenog bugarskog seljaka dovde do više ustanaka koji su ugušeni u krvi (1598., 1686., 1737.-38.). Turske odmazde dovode do velikog iseljavanja pučanstva u Rumunjsku, Rusiju i Srbiju.
[uredi] Nacionalni preporod i borba za neovisnost
[uredi] Neovisna Bugarska
[uredi] Bugarska u Balkanskim ratovima
[uredi] Bugarska u Prvom svjetskom ratu
[uredi] Bugarska u međuratnom razdoblju
[uredi] Bugarska u Drugom svjetskom ratu
[uredi] Komunistička Bugarska
[uredi] Demokratska Bugarska
[uredi] Vanjske poveznice
- Povijest Bugarske na Sedam Stranica
- Hrvatska revija R. Božilova: Bugari i Hrvati kroz stoljeća
Albanija • Andora • Armenija2) • Austrija • Azerbejdžan1) • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Cipar2) • Crna Gora • Češka • Danska3) • Estonija • Finska • Francuska3) • Grčka • Gruzija1) • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan1) • Latvija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Nizozemska3) • Norveška3) • Njemačka • Poljska • Portugal3) • Rumunjska • Rusija1) • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španjolska3) • Švedska • Švicarska • Turska1) • Ujedinjeno Kraljevstvo3) • Ukrajina • Vatikan
Akrotiri i Dhekelia • Ålandski otoci • Gibraltar • Guernsey • Otok Man • Føroyar • Jersey • Jan Mayen • Svalbard
Abhazija (Gruzija) • Gorski Karabah (Azerbejdžan)2) • Južna Osetija (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)2)
Djelomično priznate države:
1) Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji. 2) U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom. 3) Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe.
Članice:
Albanija • Andora • Belgija • Benin • Bjelokosna Obala • Bugarska • Burkina Faso • Burundi • Cipar • Čad • Demokratska Republika Kongo • Dominika • Džibuti • Egipat • Ekvatorska Gvineja • Francuska • Francuska Gvajana • Gabon • Gana • Grčka • Gvadalupa • Gvineja • Gvineja Bisau • Haiti • Kambodža • Kamerun • Kanada • Kanada-Novi Brunswick • Kanada-Québec • Komori • Laos • Libanon • Luksemburg • Madagaskar • Makedonija • Mali • Martinik • Mauretanija • Mauricijus • Maroko • Monako • Niger • Republika Kongo • Rumunjska • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sveta Lucija • Sveti Petar i Mikelon • Sveti Toma i Princip • Srednjoafrička Republika • Švicarska • Togo • Tunis • Vanuatu • Vijetnam • Zelenortska Republika
Promatrači:
Armenija • Austrija • Češka • Gruzija • Hrvatska • Litva • Mađarska • Mozambik • Poljska • Slovačka • Slovenija • Srbija • Ukrajina
Države članice:
Belgija • Francuska • Grčka • Italija • Luksemburg • Nizozemska • Njemačka • Portugal • Španjolska • Ujedinjeno Kraljevstvo
Pridružene države članice:
Bugarska • Češka • Estonija • Island • Latvija • Litva • Mađarska • Norveška • Poljska • Rumunjska • Slovačka • Slovenija • Turska
Države promatračice:
Austrija • Belgija • Bugarska • Cipar • Češka • Danska • Estonija • Finska • Francuska • Grčka • Irska • Italija • Latvija • Litva • Luksemburg • Mađarska • Malta • Nizozemska • Njemačka • Poljska • Portugal • Rumunjska • Slovačka • Slovenija • Španjolska • Švedska • Ujedinjeno Kraljevstvo
Države članice: Belgija • Bugarska • Češka • Danska • Estonija • Francuska • Grčka • Island • Italija • Kanada • Latvija • Litva • Luksemburg • Mađarska • Nizozemska • Norveška • Njemačka • Poljska • Portugal • Rumunjska • SAD • Slovačka • Slovenija • Španjolska • Turska • UK
Države kandidati: Albanija • Hrvatska • Makedonija
Nedovršeni članak Bugarska koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
