Jezik

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Jezik. Za druga značenja, pogledajte Jezik (razdvojba).

Jezik je komunikacijski sustav, koji se može sastojati od riječi, tonaliteta kojim se izgovaraju te riječi (naglasci) - tj. auditivne komponente jezika (koju možemo percipirati i preko telefona), te vizualne komponente jezika - gesta, stava i pokreta koji dopunjuju rečenu informaciju.

[uredi] Uvod

Na svijetu se govori od 5 000 do 7 000 jezika. Nema usuglašenog mišljenja stručnjaka o točnom broju jezika, jer danas još nema egzaktne definicije što razlikuje dva jezika, naime ponekad su dijalekti jednog jezika sličniji nekom drugom jeziku (neki njemački dijalekti i nizozemski), nego dijalektima svog nativnog jezika. Ima prirodnih jezika, kao što je hrvatski jezik, ali i umjetnih jezika, kao što su esperanto ili slovio.

Znanost koja se bavi proučavanjem jezika zove se jezikoslovlje.

Znanost koja se bavi proučavanjem jezičnih pojava, kako gramatičkih tako i književnih, zove se filologija.

[uredi] Podjela jezika

Jezici se dijele po više kriterija, koji se mogu grupirati u tri skupine:

po srodnosti jezika (genetski kriterij)
po gramatičkim svojstvima (tipološke podjele)
po zajedničkim karateristikama koje dijele jezici koji su zemljopisno blizu (arealne podjele).

Podjela jezika nije do kraja istraženo područje, i ne postoji općenito slaganje među znanstvenicima oko mnogih pitanja.

[uredi] Podjela po srodnosti

Genetska podjela odnosi se na to da se međusobno srodni jezici grupiraju zajedno. Npr. hrvatski, slovenski i češki grupiraju se u slavenske jezike. Slavenski jezici dalje se grupiraju u indoeuropske jezike. Postoje mnoge druge jezične porodice. Ova je podjela hijerarhijska, i podsjeća na taksonomiju u biologiji. Neki jezici čine porodicu za sebe, tj. ne mogu se povezati ni s jednim drugim poznatim jezikom, npr. baskijski jezik; takvi se nazivaju izoliranim jezicima.

Jezici se mogu podijeliti i na živuće i izumrle.

[uredi] Tipološke podjele

Jedna tradicionalna podjela jest po složenosti i promjenjivosti riječi:

izolativni jezici (npr. kineski jezik) u kojima su riječi nepromjenjive i sastoje se od jednog morfema;
aglutinativni jezici (npr. mađarski jezik) u kojima su riječi tvore donekle pravilnim sljepljivanjem riječi i čestica;
flektivni jezici (npr. hrvatski jezik), gdje se riječi kompleksno mijenjaju u različitim gramatičkim oblicima.

Jezici se mogu podijeliti i na jezike u kojima je upotreba osobnih (ličnih) zamjenica obavezna (npr. engleski jezik) i one u kojima se obično izostavljaju (npr. hrvatski).

Sljedeća je podjela moguća po odnosu prema ulogama u rečenici:

neki jezici jednako gramatički označavaju (mjestom u rečenici, padežom i sl.) subjekt prelaznog i neprelaznog glagola, a drugačije objekt prelaznog glagola (takvi se nazivaju nominativno-akuzativni, npr. hrvatski)
drugi jezici jednako označavaju objekt prelaznog glagola i subjekt neprelaznog, dok posebno stoji subjekt prelaznog glagola (ergativni jezici, npr. baskijski jezik)
postoje i jezici koji kombiniraju ova dva pristupa, za različite glagole (aktivno-stativni jezici) ili za različita vremena (tipično, prošlo vrijeme ima ergativne osobine; tzv. podijeljena ergativnost)

Jezici se mogu dijeliti i po redoslijedu riječi u rečenici. Tako u hrvatskom imamo uobičajen redoslijed subjekt-glagol-objekt (skraćeno SVO, eng. verb "glagol"), dok je npr. u latinskom uobičajen redoslijed subjekt-objekt-glagol (SOV).

Usporedbu jezika bitno otežava što u svim jezicima ne postoje iste kategorije: nemaju svi jezici iste glasove, neki jezici imaju padeže, a neki ne; svi jezici nemaju iste vrste riječi (npr. ponegdje nema pridjeva kao posebne vrste, mnogi jezici nemaju članove). Te se pojave također uzimaju kao kriterij podjele, od kojih je možda najvažnija podjela u vezi s imenskim klasama:

neki jezici dijele imenice na 2, 3, pa i mnogo više skupina, nazvanih klasama ili rodovima gdje se imenice u različitim klasama različito ponašaju (npr. hrvatski i njemački)
drugi jezici jednako tretiraju sve imenice (npr. mađarski i turski jezik)

Treba spomenuti da se jezici po novijim teorijama dijele i na one koji označavaju glavu i one koji označavaju zavisni dio. Naime ako želimo imenici kuća dodati oznaku da pripada čovjeku, to se u brojnim jezicima može napraviti tako da se riječi stave jedna pored druge i jedna se promijeni. Po tome koja se mijenja, možemo podijeliti jezike na spomenute dvije skupine:

u hrvatskom se mijenja ("označava") čovjek ("zavisni dio"): čovjek + kuća = čovjekova kuća
u mađarskom se mijenja ("označava") kuća ("glava"): ember "čovjek" + ház "kuća" = az ember háza

[uredi] Arealne podjele

Mnogi jezici koji su se razvijali u bliskom kontaktu (npr. jezici Balkana, jezici Zapadne Europe) dijele neka zajednička svojstva, pa se jezici mogu i grupirati na taj način, u tzv. jezične saveze. Npr. karakteristično je za jezike Balkana da se buduće vrijeme tvori korištenjem pomoćnog glagola htjeti (standardni hrv. ću u npr. gledat ću; međutim, kajkavsko narječje ne spada u balkanski jezični savez, jer u tvorbi futura koristi pomoćni glagol biti).

[uredi] Zanimljivosti

Najrasprostranjeniji je jezik sjevernokineski, ogranak kineskog.
Smatra se da engleski jezik ima najopsežniji rječnik. Sadrži 490 000 riječi, kojima se dodaje 300 000 međunarodnih stručnih izraza. Ali, prosječni engleski govornik rijetko koristi više od 60 000 riječi.
Stručnjaci smatraju da je najteže naučiti jezik andiljangva, koji ima najviše nepravilnih oblika.
Složen je i jezik Chippewa, koji ima oko 6 000 raznih glagolskih oblika.
Tabarasanski jezik, koji se govori u Dagestanu u Rusiji, ima čak 35 padeža.
Kmerski jezik ima najviše glasova : 74.
Najmanje glasova ima jezik rotokas, koji se govori na jednom otoku u južnome Tihom oceanu : samo 11 (a, b, e, g, i, k, o, p, r, t, u).
Mnoge se skupine ili profesije služe neknjiževnim oblicima koji se nazivaju slang : profa (profesor), raska (razrednica), štos (podvala), fuš (nadriobrt), eksati (prestati davati lijek), šokica (medicinska sestra u šok - sobi) itd.
Poseban je oblik slanga šatrovački govor : čaga (ples), lova ili kinta (novac), papci (cipele), krvav (lijep), kužiti (shvatiti ili vidjeti), menza (usta).
Svi slavenski jezici imaju stotinjak riječi kojima se sličnost otkriva na prvi pogled : voda, zemlja, snijeg, polje...

[uredi] Wikipoveznice

[uredi] Vanjske poveznice

Kategorije: Jezici | Jezikoslovlje

See also ebooksgratis.com: no banners, no cookies, totally FREE.