Ruski jezik

Izvor: Wikipedija

Ruski jezik русский язык
Države govorenja:	Rusija; Bjelorusija, Estonija, Kazahstan, Kirgistan, Letonija, Ukrajina
Regije govorenja:	Europa, Azija
Broj govornika:	oko 180 milijuna
Rang:	5.
Razredba:	indoeuropski slavenski istočnoslavenski ruski
Službeni status
Služben u:	Rusija; Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Ukrajina
Regulatori:
Jezični kôd
ISO 639-1:	ru
ISO 639-2:	rus
SIL	RUS
Vidi također: Jezik | Popis jezika

Ruski jezik je slavenski jezik s najvećim brojem govornika. Zajedno s ukrajinskim, bjeloruskim i rusinskim čini skupinu istočnoslavenskih jezika. Standardni ruski jezik temelji se na narječju Moskve.

Ruskim kao materinjim jezikom govori oko 180 milijuna ljudi, od kojih oko 130 milijuna živi u Rusiji. Službeni je jezik u Rusiji, Bjelorusiji (uz bjeloruski), Kazahstanu (uz kazaški), Kirgistanu (uz kirgiški) te ukrajinskoj Autonomnoj Republici Krim (uz ukrajinski). U ovim i ostalim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza ruski je materinji jezik dijela stanovništva i u većoj ili manjoj mjeri jezik javnog života. Široko se rabi i u kulturi, znanosti i tehnici. Uzimajući u obzir i broj govornika ruskog kao drugog jezika, njime se služi oko 300 milijuna ljudi.

Sadržaj 1 Pismo 2 Glasovi 3 Zanimljivosti 4 Prijeslov s ruskog 5 Vanjske poveznice

[uredi] Pismo

Ruski se zapisuje ćirilicom, izvedenom u 10. stoljeću iz grčkog pisma uz dodatak nekih slova glagoljice, za zapisivanje crkvenih tekstova na slavenskim jezicima. Oblici mnogih slova promijenjeni su i približeni latinici reformama koje je započeo Petar I. Veliki godine 1708. Ovo su novo tzv. "građansko pismo" preuzeli i svi ostali narodi koji pišu ćirilicom - Srbi, Bugari, Ukrajinci, i Bjelorusi.

Sljedeća tablica prikazuje 33 slova ruske ćirilice i njihove približne hrvatske ekvivalente:

1) Tvrdi znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.

2) Meki znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog.

[uredi] Glasovi

Ruski ima 33 suglasnika i 5 samoglasnika. Većina suglasnika postoji u tvrdoj (nepalataliziranoj) i mekoj (palataliziranoj) varijanti (u hrvatskom postoje samo parovi n i nj, te l i lj). Budući da pismo ima samo 21 slovo za suglasnike, meki i tvrdi parnjak dijele isto slovo, a status palataliziranosti određuje se prema sljedećem samoglasniku (odnosno tvrdom ili mekom znaku). Zbog toga svaki samoglasnik ima 2 varijante: palatalizirajuću i nepalatalizirajuću:

Kod transliteracije, palataliziranost suglasnika može se označiti apostrofom. Palatalizirani se suglasnik izgovara tako da se gotovo istovremeno s njim izgovori i glas j (slično kao što se u hrvatskom nj izgovara kao stopljeno n i j). Tako se na primjer riječi быть (bit', biti) i бить (b'it', udarati) razlikuju samo po prvom suglasniku: u prvoj je tvrd (nepalataliziran), a u drugoj mekan (palataliziran).

Ruski jezik je označen književnom redukcijom. U nenaglašenim slogovima, samoglasnici prestaju odgovarati etimologiji. Ova se promjena, na sreću, vrši po živim fonetskim pravilima, i (za razliku od prakse u bjeloruskom), ne označa se u pismu.

[uredi] Zanimljivosti

Ruski jezik je osnovica jednog umjetnog (slavenskog) jezika, "sibirskog jezika".

[uredi] Prijeslov s ruskog

U hrvatskoj je jezičnoj praksi prjeslovljavanje ćirilićnih tekstova.

1) Kao „e” iza suglasnika, kao je na početku riječi, iza samoglasnika i iza Ь i Ъ

2) Tvrdi znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.

3) Meki znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog.

• rus. Ы > y
• rus. Щ > šć
• rus. Э > ė

• rus. Я > ja
• rus. e > e iza suglasnika, je na početku riječi, iza samoglasnika i iza Ь i Ъ
• rus. Ё > jo
• rus. Ю > ju

[uredi] Vanjske poveznice

• ru.wikipedia.org - Wikipedija na ruskom jeziku