Povijest Srbije

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak dio je serije o povijesti Srbije

Srbija prije dolaska Srba Srbija prije Rimljana Srbija pod Rimljanima Dolazak Srba na Balkan

Srednjovjekovna Srbija Raška Povijest Srba prije Nemanjića Srbija za prvih Nemanjića Srpsko carstvo Kosovska bitka Srpska despotovina

Srbija u Osmanskom carstvu Smederevski sandžak Velika seoba Srba Srbija od 1718.-1739. Prvi srpski ustanak Drugi srpski ustanak

Kneževina Srbija

Kraljevina Srbija Srbija tijekom Prvog svjetskog rata

Srbija u prvoj Jugoslaviji

Srbija tijekom Drugog svjetskog rata Nedićeva Srbija

Srbija u drugoj Jugoslaviji Socijalistička Republika Srbija

Savezna Republika Jugoslavija Kosovski rat Bombardiranje SRJ 1999.

Srbija i Crna Gora

Republika Srbija

</noinclude>

Jedna od prvih srpskih država, Raška, je osnovana na početku 7. stoljeća na teritoriju Bizantskog carstva pod dinastijom Vlastimorović. Zatim se uzdiže pod dinastijom Nemanjića kao kraljevina i naposlijetku za Stefana Dušana kao veliko carstvo. Nakon njegove smrti osamostaljuju se njezini velikaši, ali počinju i prvi napadi Turaka. U sastavu Osmanlijskog carstva ostaje do 19. stoljeća. Srbija postaje kneževina (najprije autonomna kasnije samostalna), a od 1978. ponovno je kraljevina. 1918. ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918. - 1941.) koja je 1929. primenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Nakon drugog svjetskog rata u sastavu je SFRJ kao Socijalistička Republika Srbija (1945. - 1992.). Nakon raspada Jugoslavije, 1992. formira zajedno sa Crnom Gorom Saveznu Republiku Jugoslaviju koja je 2003. preimenovana u državu s nazivom Državna Zajednica Srbija i Crna Gora. Nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. postaje samostalna kao Republika Srbija.

Sadržaj 1 Srednjovjekovna Srbija 2 Srbija pod Turcima 2.1 Prvi srpski ustanak 2.2 Drugi srpski ustanak 3 Kneževina Srbija 4 Kraljevina Srbija 5 Dvije Jugoslavije 5.1 Kraljevina Jugoslavija 5.2 SFR Jugoslavija 6 Raspad Jugoslavije 6.1 SR Jugoslavija 6.2 Srbija i Crna Gora 6.3 Republika Srbija 7 Poveznice

[uredi] Srednjovjekovna Srbija

U starom vijeku teritorij Srbije bio je rimska provincija Mezija i Panonija. Padom Zapadnoga Rimskog Carstva, Balkanski je poluotok postao dio Bizantskoga Carstva. Srbi su naselili to područje u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu, te u 9. primili kršćanstvo. Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom 750.-959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. Tijekom 9. stoljeća odolijeva nastojanjima bugarskih i bizantskih vladara da ju pokore, ali 924.bugarski car Simeon nakratko osvaja srpsku državu i tjera Srbe u Hrvatsko Kraljestvo, no hrvatski kralj Tomislav pruža zaštitu Srbima i pobijeđuje Bugare. 1085.-1106. Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.

Srbija (Raška) doživljava uspon za dinastije Nemanjića. 1168. godine na vlast dolazi veliki župan Stefan Nemanja od kraja 12. stoljeća do poraza na Kosovu 1389. Nemanjina država obuhvaćala je područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bez Prizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, područje između Drine i Velike Morave, te gornje i srednje Podrinje. 1217. papa Honorije III. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevstvom. Dvije godine kasnije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop.

Srbija se najviše proširila za vladavine Stefana Dušana koji se u Skoplju 1346. proglasio carem. Tada je bila na najvećem vrhuncu moći, kada je obuhvaćala teritorij današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije, Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stefana Uroša 1371., raspalo se Srpsko carstvo i ugasila se loza Nemanjića. Nakon njegove smrti velikaši se osamostaljuju, zatim navaljuju Turci i najprije na Marici 1371., a potom na Kosovu 1389. potuku srpsku vojsku.

Godine 1371.-1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića, tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Osmanskog carstva. U bitci su poginuli knez Lazar i turski sultan Murat. 1402. Lazarev sin, Stefan, postaje despot. 1427.-1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.

[uredi] Srbija pod Turcima

Srbija je pada pod vlast Osmanskog carstva 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba i Vlaha u Bosnu i granične predjele Hrvatske. Zbog turske najezde i zuluma nad domaćim kršćanskim stanovništvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. daje dozvolu da se Srbi nastane u Habsburškoj monarhiji, što je prouzročilo Prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do Druge seobe Srba došlo je nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV. Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta područja su naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice ovakvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.

Zbog turskih zuluma nad srpskim življem, 1804. godine, u Orašcu je podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. 15. veljače 1815. podignut је Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Milošem Obrenovićem.

[uredi] Prvi srpski ustanak

[uredi] Drugi srpski ustanak

[uredi] Kneževina Srbija

Prvim knezom kneževine Srbije je postao knez Miloš Obrenović koji je bio apsolutistički vladar. Rezultati dvaju ustanaka vidljivi su tek 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Srbija je tako dobila autonomiju u sklopu Osmanlijskog carstva. Privreda se naglije razvija nakon što je oslobođena feudalne stege. Razvitak je u znatnoj mjeri gušila Miloševa samovoljna vladavina, a naročito njegov monopolistički položaj u najunosnijim granama trgovine. Prvi ustav Srbija je dobila 1835. Miloševa vlast je ipak ograničena sljedećim Turskim ustavom 1838. godine. Kneževa je vlast postala ograničena Savjetom sastavljnim od doživotnih članova koje bi trebalo upravljati zajedno s knezom. Nakon toga je knez Miloš abdicirao 1839.

Nakon kratke vladavine njegovih sinova Milana i Mihajla na čelo dolaze ustavobranitelji i Aleksandar Karađorđević. Ustavobranitelji se zalažu za strogo poštivanje Turskog ustava. Ovo vrijeme predstavljalo je period bržeg razvoja Srbije, izgrađivanja države i osnivanja institucija važnih za tu mladu državu. Srbija dobiva relativno razvijen i usavršen činovnički birokratski aparat i mehanizam vlasti koji postaje velik teret za srpsko seljaštvo. S vremenom je vladavina kneza Aleksandra postajala sve manje popularna, naročito zbog svemoći činovništva, isključivog oslanjanja na Austriju i sukoba sa Savjetom, a rezultiralo je vraćanjem kneza Miloša po drugi put na prijestolje 1858.

Nakon njega drugi put vlada knez Mihajlo Obrenović čija je vlast na vanjskom planu obilježena velikim napretkom u pogledu samostalnosti Srbije. Godine 1867. donijet je Ferman o povlačenju turskih garnizona iz srpskih gradova. Na unutarnjem planu knez Mihajlo je vladao apsolutistički (prosvjećeni apsolutizam), a važeći Turski ustav je promijenjen nizom organskih zakona bez suglasnosti Porte. Stvorio je otpor kod određenih liberalnih krugova te je 1868. ubijen u atentatu.

Na vlast dolazi knez Milan Obrenović umjesto kojeg do vlada namjesništvo 1872. U ratu sa Turskom su oslobođeni Niš, Leskovac, Vranja i Pirot. Neovisnost Srbije priznata je na Berlinskom kongresu 1878.

[uredi] Kraljevina Srbija

Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. godine. Za vrijeme neovisnosti kraljevine Srbije, provodi se žestoka antialbanska politika, mjerama koje su iseljeni brojni Albanci iz područja oko Kosova. U isto vrijeme nastaju u Srbiji i megalomanske ekspanzionističke ideje za stvaranjem Velike Srbije unutar viših državnih krugova, koje će kasnije biti pokretačem agresivnih ratova Srbije sa susjedstvom. Obrenovići i Karađorđevići su naizmjenice vladali u 19. stoljeću. Posljednji Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.

Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj - izlazak na Jadransko more, preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovljna podjelom Makedonije. To je prouzročilo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja sa zapada Bugarske.

[uredi] Dvije Jugoslavije

Slabljenjem Turskog Carstva sve više jača Srbija, pa se u balkanskim ratovima 1912.-1913. proširuje na jug. Nakon Prvog svjetskog rata pobjedničke sile stvaraju najprije Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca,a onda Kraljevinu Jugoslaviju (1929.) pod srpskom dominacijom. Srbi su dominirali i u Titovoj Jugoslaviji od 1945. do njezina raspada, desetak godina nakon Titove smrti.

[uredi] Kraljevina Jugoslavija

Austro-Ugarska je bila uznemirena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Nakon sarajevskog atentata objavljuje rat Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat. Cerska i Kolubarska bitka bile su prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije počelo je 1915. Tri godine kasnije probijena je Solunska fronta. Krajem studenoga priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Država Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se plašila talijanskog napada, ujedinila se sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća u Zagrebu 25. studenog 1918., no bez pristanka Hrvatskog Sabora.

Dana 1. prosinca stvoreno je provotno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a ubrzo i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je 1934. u Marseillu od strane makedonskog VMRO i hrvatskih Ustaša.

U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dio današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, dospio je u Crnu Goru pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija postale su dijelom tzv. Velike Albanije, također pod talijanskim utjecajem. Ostatak Makedonije ušao je u sastav Bugarske, kao i dijelovi istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat bile su pod njemačkom okupacijom, ali je imala vlastitu lokalnu upravu, koja je surađivala s Nijemcima. U narodu je ova tvorevina dobila ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: „Jugoslovenska vojska u otadžbini“ (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Draže Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te kvislinzi Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića.

[uredi] SFR Jugoslavija

Na drugom zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine zabranjen je povratak u zemlju dinastiji Karađorđevića, a Jugoslavija je proglašena za republiku pod nazivom Demokratska Federativna Jugoslavija. Ovaj naziv je ubrzo (1946.) promijenjen u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a Srbija postaje jedna od pet federalnih Narodnih Republika. Ustavom Jugoslavije od 1963. godine država mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i dobija svoju šestu federativnu republiku - Bosnu i Hercegovinu, a država Srbija mijenja naziv u SR Srbija. U sastavu SR Srbije su se nalazile dvije autonomne pokrajine: SAP Vojvodina i SAP Kosovo.

[uredi] Raspad Jugoslavije

Ideolozi Velike Srbije pod vodstvom Slobodana Miloševića pokušali su početkom 1990-ih pokoriti jugoslavenske države najprije pohodima srpskih mitingaša, što su uspjeli u Crnoj Gori i uz pomoć policije na Kosovu - sve pod izgovorom da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi. Od 1991. do 1995.Srbija je bezuspješno pokušala pripojiti Bosnu i Hercegovinu, velike dijelove Hrvatsku, te etnički očistiti Kosovo, a kratkotrajno je ratovala i u Sloveniji. Crna Gora i Srbija su se udružile u Saveznu Republiku Jugoslaviju, 2003. prozvanu Srbijom i Crnom Gorom. Godine 2006. Srbija nezavisnošću Crne Gore i sama postaje samostalna, dok je status Kosova još neriješen, s realnim izgledima da se i ono osamostali.

[uredi] SR Jugoslavija

Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija bila je pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi tzv. "Oslobodilačke vojske Kosova" i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirale su je snage Sjevernoatlantskog Saveza, zbog humanitarne katastrofe na Kosovu.

[uredi] Srbija i Crna Gora

Dana 4. veljače 2003. godine proglašena je državna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadležnost dvjema republikama. Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani glasovali za neovisnost od Srbije, Crna Gora je proglasila neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna država.

[uredi] Republika Srbija

[uredi] Poveznice

• Povijest Kosova

Nedovršeni članak Povijest Srbije koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.