Kosovo
Izvor: Wikipedija
- "Kosova" preusmjerava ovdje. Za druga značenja, vidi Kosova (razdvojba).
 |
Ovo je članak o događaju u tijeku ili djelu u stvaranju. Moguće su česte izmjene članka kako događaj ili produkcija napreduju. |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Kosovo (albanski: Kosova, Kosovë, Republika e Kosovës; srpski: Република Косово, Republika Kosovo, Косово и Метохија, Kosovo i Metohija; turski: Kosova) je republika u Jugoistočnoj Europi i na Balkanu, nekadašnja autonomna pokrajina Republike Srbije unutar SFRJ i SRJ. Kosovo se nalazi pod upravom Ujedinjenih Naroda od 1999. godine, a izvan nadzora Republike Srbije.
Od kolovoza 2006., Kosovo je bilo „entitet pod privremenom međunarodnom upravom“[1] kojem je glavni grad Priština (alb. Prishtinë). 17. veljače 2008. kosovska Skupština proglasila je neovisnost, uz jamčenje prava srpskog i ostalih manjinskih naroda koji ondje žive. Tu odluku Srbija nije priznala[2], dok su neovisnost Kosova uskoro priznale SAD, Velika Britanija, Njemačka i druge zemlje, uključujući Hrvatsku[3].
Zbog svoje apsolutne većine, Albanci imaju potpunu vlast na Kosovu, uz iznimku dijelova nekoliko općina. Srbi ne žele sudjelovati ni u kakvoj vladi koja nije vođena iz Beograda.
Sadržaj |
Povijest
Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Kosova
Prapovijest
Kosovo su naseljavali Dardani, ilirsko-tračansko pleme do rimskoga osvajanja.
Srednji vijek
Slaveni naseljavaju ravnicu od 6. stoljeća. Na Kosovu 1072. godine negdašnje Bugarsko Carstvo biva obnovljeno. Trajno osvajaju ovo područje od Bizantinaca u 11. i 12. stoljeću. Ono kasnije postaje središte srpske monarhije i pravoslavlja u 13. stoljeću i ostaje njen dio sve do Kosovske bitke 1389. godine kada pada pod tursku vlast u 15. stoljeću. U 14. stoljeću došli su trgovci iz Dubrovačke Republike i dobili velike povlastice od srpskih vladara (današnji hrvatski Janjevci).
Turska vlast
Kosovo kao sandžak postoji od 1455. godine kao sastavni dio Rumelije, a 1878. reformirano je u vilajet. Za vrijeme turske vlasti kršćansko stanovništvo biva islamizirano, iseljava i općenito biva zamijenjeno muslimanskim Albancima, Turcima, ali i drugim narodima muslimanske vjere.
Od 1910. do 1912. traje albanski narodni ustanak protiv turske vlasti na Kosovu.
1912.–1913. u Balkanskim ratovima Srbija osvaja Kosovo, a Crna Gora Metohiju (veći, zapadni dio), u čijim sastavima ostaju do 1918., a djelomično i u kasnijim državnim oblicima.
Od Prvog svjetskog rata do neovisnosti
Od 1918. do 1945. dio je Kraljevine Jugoslavije (poznate kao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.–1929.)).
Podjelom na oblasti, 1922. godine, raskomadano je na 5 oblasti i to, Zetsku oblast (Peć, Đakovica), Oblast sa sjedištem u Čačku (Mitrovica), Prištinsku oblast (Prizren, Podujevo, Kuršumlija), Oblast sa sjedištem u Vranju (Gnjilane, Kamenica), a manji dijelovi pripojeni su čak Skopskoj oblasti. Podjelom na banovine 1929. Kosovo je podijeljeno na 3 banovine (Zetsku, Moravsku i Vardarsku), nestalo je Prištinske oblasti.
Nakon invazije od strane Sila osovine talijansko-albanske snage osvajaju Kosovo i većinu pripajaju Albaniji pod Benitovom upravom. Tada su počinjeni zločini u koncentracijskim logorima nad ne-albanskim (srpskim, židovskim, romskim i drugim stanovništvom). 100.000 Srba biva protjerano, a 10.000 ubijeno. 1943. Italija prilazi Saveznicima i albanska lokalna uprava pomognuta od strane njemačkih naoružanih snaga vlada Kosovom.
Kosovari i Kosovci započeli su narodnooslobodilačku borbu u jesen 1942. osnivanjem Glavnoga štaba za Kosovo i Metohiju i Partizanskoga odreda "Zejnel Ajdini". Krajem 1943. i početkom 1944. održana je u selu Bujanu (također vidi Bunjaj iznad rijeke Valbone, oko 10 km uzvodno od njenog ušća u Bijeli Drim, kraj mjesta Bajram Curri u Albaniji) konferencija Pokrajinskoga komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju (sastoji se od Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Oblasnog komiteta KPJ za Metohiju) kojom se osniva Oblasni NOO za Kosovo i Dukađin (albanski naziv za Metohiju i pogranična područja Albanije).
Autonomna Kosovsko-metohijska oblast (AKMO) kao sastavni dio Federalne države Srbije unutar Demokratske Federalne Jugoslavije od 1946. Federativne Narodne Republike Jugoslavije kojoj je sastavni dio Narodna Republika Srbija. 1963. godine novim ustavom stvorena je Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo kao dio Socijalističke Republike Srbije unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustavom iz 1974. proširena su autonomna prava, a SAP Kosovo je izjednačena s ostalim republikama na saveznoj razini.
1980. godine Albanci prosvjeduju i traže službeno priznanje Kosova za sustavnu republiku Jugoslavije, i dalje traže punu neovisnost Republike Kosova. No, 1989. godine gubi status de facto federalne jedinice u SFRJ, degradiran je Usav Pokrajine, a ona se otad službeno naziva Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija. Srbija ipak, kao i za Vojvodinu, zadržava člana Predsjedništva SFRJ iz Kosova. Kao odgovor na ove poteze, skupina albanskih političara donosi „Ustav Republike Kosova“ u Kačaniku i proglašava neovisnost Kosova. Počinju sukobi s jugoslavenskim i srpskim vodstvom, a veliki dio albanskog življa bojkotira popis stanovništva 1991. kao i sve izbore održane od tada. Na referendumu iz 1992., koji Srbija ne priznaje, većina se izjašnjava za neovisnost. Kosovo 1992. sa Srbijom postaje dio Savezne Republike Jugoslavije. Sukobi se zaoštravaju 1996. godine i eskaliraju u otvoreni građanski rat između Kosovske oslobodilačke armije i albanskih paramilitarnih jedinica s jedne strane i srpsko-jugoslavenskih snaga s druge. U ratu (1998.-1999.) izbjeglo je preko pola milijuna Albanaca i skoro 300.000 Srba i osalih, bilo je 12.000 mrtvih (9.000-10.000 Albanaca, 1.000-2.000 Srba, Roma, Bošnjaka i drugih). 1999. godine NATO izvodi bombardiranje SRJ i preuzima Kosovo od jugoslavenskih snaga, a UN stavlja to područje pod svoj protektorat, donoseći rezoluciju 1244. Dolazi do veliko egzodusa preostalog ne-albanskog (uglavnom srpskog) stanovništva. Međuetnički su sukobi česti, kulminiraju protusrpskim neredima 17. ožujka 2004. kada su nakon nerazjašnjenog ubojstva albanskoga dječaka skupine naoružanih Albanaca rušile crkve, manastire i državne institucije i uništavale srpska mjesta.
Od proglašenja neovisnosti
Detaljniji članak o ovoj temi: Međunarodna reakcija na proglašenje neovisnosti Kosova
██ Kosovo
██ Formalno priznaju neovisnost Kosova
██ Izrazile želju za formalnim priznanjem
██ Odložile odluku ili neutralno stajalište
██ Zabrinute zbog jednostr. poteza, želja za daljim pregovorima
██ Neće priznati Kosovo
██ Nemaju stav
17. veljače 2008. godine u 16 sati kosovska je Skupština proglasila neovisnost Kosova, jamčeći zaštitu svim nacionalnim zajednicama na Kosovu. Istog je dana Skupština donijela odluku i o novoj kosovskoj zastavi i grbu. Već sljedećeg dana, 18. veljače, pristigla su i prva međunarodna priznanja. Kosovo je kao neovisnu državu prvi priznao Afganistan, a najveće zemlje Europske unije (Francuska, Velika Britanija, Njemačka) izjavile su da su donijele odluku o brzom priznanju Kosova. Kosovo su istog dana priznale i Sjedinjene Američke Države.[4] Sama Europska unija ostala je podijeljena po pitanju priznanja neovisnosti Kosova, budući da se tom činu oštro protivila Španjolska, a onda i Rumunjska, Slovačka i Cipar. Istovremeno, u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji došlo je do nasilnih prosvjeda.
19. ožujka 2008., hrvatska je vlada, u dogovoru s vladama Republike Mađarske i Bugarske, usvojila Zajedničku izjavu, kojom su te tri države najavile priznanje neovisnosti Kosova.[3] Vlada Republike Hrvatske istog je dana na zatvorenom dijelu svoje sjednice donijela odluku o priznanju neovisnosti Republike Kosova.[5]
Zemljopis
Kosovo se nalazi na Balkanu. Okruženo je Makedonijom na jugoistoku, središnjom Srbijom na istoku i sjeveru, Albanijom na jugozapadu i Crnom Gorom na sjeverozapadu.
Granice Kosova
- s Albanijom - 111,7 km
- s Crnom Gorom - 78,6 km
- s Makedonijom - 158,7 km
- sa Srbijom - 351,6 km
Što ukupno čini 700,7 km granice.
Površina Kosova
Kosovo zauzima područje od 10.887 km2.
Prirodni opis Kosova
- Jezera: Vrbničko jezero (umjetno), Svrčin, Sazlija
- Rijeke: Sitnica, Lab, Drenica, Lepenac, Bijeli Drim, Pećka Bistrica, Erenik, Prizrenska Bistrica, Dečanska Bistrica, Krenica, Nerodimka.
- Planine: Prokletije, Paštrik, Koritnik, Šar-planina, Kopaonik.
Kao zanimljivost, na Kosovu je postojala dvoslivnost rijeke Nerodimke, koja je svojim ulijevanjem pripadala i Vardarskom i Dunavskom slivu.
Uprava
Kosovo se sastoji od 29 općina i 5 okruga, čija središta se nalaze u Prištini, Peći, Prizrenu, Kosovskoj Mitrovici i Gnjilanu.
Stanovništvo
Budući da su Albanci na Kosovu odlučili bojkotirati sve srpske institucije od 1990-ih, pa tako i popis stanovništva, teško je odrediti točan broj stanovnika. Procjenjuje se da je Kosovo 2002. imalo oko 2,3 milijuna stanovnika od kojih su većina bili Albanci (88%), zatim slijede Srbi (7%), te manjine: Bošnjaci, Romi, Crnogorci, Turci i Hrvati (Janjevci). Gustoća naseljenosti je bila 205 stanovnika/km2.
Procjenuje se da je Kosovo 1991. imalo oko 1.950.000 stanovnika (prema neslužbenim procjenama Jugoslavije 1.956.196 stanovnika), od čega su Albanci činili 82%, Srbi 10%, Muslimani 3%, Romi 2%, Crnogorci 1%, Hrvati, Goranci, Aškali i drugi.
Prema zadnjem službenom popisu, iz 1981., Kosovo je imalo 1.584.440 stanovnika od čega su Albanci činili 77,4%, Srbi 13,2%, Muslimani 3,7%, Romi 2,1%, Crnogorci 1,7%, Turci 0,8%, a Hrvati 0,6%, uz druge.
Srba ima u značajnimem postotku jugoistočno od Prizrena, te na sjeveroistočnom dijelu Kosova.
Crnogoraca ima u značajnijem postotku u okolici Peći.
Goranci žive u selima uz albansku granicu kod Đakovice i Dragaša (kraj zvan "Gora").
Turci su značajna zajednica u Prizrenu.
Hrvati žive u selima Janjevo, Letnica te par manjih sela.
Na Kosovu je najveći prirodni prirast stanovništva u Europi, a najviše je izražen kod Albanaca i Hrvata. Stopa iznosi skoro 30 potisućaka.
Na Kosovu je bila i najveća stopa nepismenosti na području bivše SFRJ.
Rezultati prethodnih popisa
- 1991. blizu dva milijuna stanovnika (80% Albanci, 10% Srbi)
- 1981. 1.584.441 stanovnika (Albanci 77,4%, Srbi 13,2%)
- 1971. 1.243.693 stanovnika (Albanci 73,7%, Srbi 18,4%)
- 1961. 963.988 stanovnika (Albanci 67,2%, Srbi 23,6%)
- 1953. 808.141 stanovnika (Albanci 64,9%, Srbi 23,5%)
- 1948. 727.820 stanovnika (Albanci 68,5 %, Srbi 23,6 %)
Najveći gradovi
(stanje od 31. prosinca 2003.)
| Najveći kosovski gradovi | |
|---|---|
| Ime grada | Broj stanovnika |
| Priština | 350.000-500.000 (procjene variraju nakon rata na Kosovu) |
| Prizren | 107.614 |
| Gnjilane | 79.898 |
| Peć | 81.800 |
| Kosovska Mitrovica | 68.929 |
| Đakovica | 68.645 |
| Uroševac (alb. Ferizaj) | 39.800 |
| Podujevo | 37.203 |
Janjevci
Detaljniji članak o ovoj temi: Janjevci
Na Kosovu već stoljećima žive Hrvati Janjevci. To su stanovnici mjesta Janjeva i okolnih naselja, u blizini Prištine. Na kosovu isto tako zive i hrvati Letnićani u i oko sela Letnice(Marijansko svetiste) u blizini Vitine (Šašare, Vrnez, Vrnavo Kolo).
Janjevci i letnićani su jedna od dvije katoličke zajednice na Kosovu. Uglavnom potječu od hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike i dubrovačkih zajednica u Srednjoj Bosni, koji su se naselili u kosovskim naseljima tijekom 14. stoljeća.
Prvi pisani spomen o Janjevcima je tekst pape Benedikta XII. iz 1303., koji je naveo Janjevo kao sjedište katoličke župe Sveti Nikola.
Od 1991., zbog etničkih nemira i rata na Kosovu, Janjevci su se iseljavali s Kosova, i to uglavnom u Hrvatsku.
Prije 1991. na Kosovu je bilo 8.062 Janjevaca. 1998. ih je ostalo oko 1.300. Nakon rata na Kosovu, u samom je Janjevu ostalo samo oko 350 Janjevaca, a ostali su uglavnom otišli u Hrvatsku.
Sport
Nogomet
Nogomet je najrazvijeniji sport na Kosovu. Brojni su poznati nogometaši ponikli ovdje, a mnogi su poslije igrali i za reprezentacije drugih država, uglavnom u Hrvatskoj.
Među ostalim, sa Kosova su i Fadil Vokrri, Ardian Kozniku, Fadil Muriqi, Kujtim Shalla, Xhevat Prekazi...
Boks
Boks je po razvijenosti dugo vrjemena bio športom br. 2 na Kosovu.
Azis Salihu, dugo vremena jugoslavenski boksački reprezentativac i državni prvak, osvajač više medalja na međunarodnim natjecanjima
Košarka
Košarka je dugo vremena bio sport u zapećku na Kosovu. Koncem 1990-ih i početkom 2000-ih košarka doživljava pravi procvat, kada je i velik broj europskih trenera i igrača, od kojih dosta hrvatskih, otišao igrati odnosno trenirati klubove na Kosovu. Samo veliki utjecaj i ugled kojeg uživaju srpski košarkaški službenici i športaši spriječavaju sudjelovanje kosovskih košarkaša na međunarodnim natjecanjima.
Rukomet
Za razliku od europske košarkaške organizacije FIBA, rukometna europska organizacija EHF priznala je i primila u svoje članstvo, za početak kosovske klubove. Iako slabije kvalitete u odnosu na europsku konkurenciju, u sezoni 2006/07 su se rukometaši i rukometašice uključili u europska klupska natjecanja.
Zanimljivosti
Kosovski premijer izabran 2006., Agim Çeku, je bio časnik Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.
Bilješke
- ↑ http://www.unmikonline.org/constframework.htm
- ↑ Vlada Republike Srbije - Odluka o poništavanju protivpravnih akata privremenih organa samouprave na Kosovu i Metohiji o proglašenju jednostrane nezavisnosti, 14. veljače 2008.
- ↑ 3,0 3,1 Zajednička izjava vlada Republike Hrvatske, Mađarske i Bugarske
- ↑ Službena izjava Državnog tajništva SAD-a (eng.)
- ↑ Hrvatska priznala Kosovo (stranice Vlade Republike Hrvatske); Odluka Vlade RH o priznanju Republike Kosova
Poveznice
Vanjske poveznice
- New Kosova Report - Kosovo News and Views Portal
- the official webportal of Tourism in Kosovo
- Skupština Kosova
- Premijer Kosova
- Zavod za Statistiku Kosova (ZSK)
- Constitutional framework for provisional self-government UNMIK/REG/2001/9 - 15 May 2001
- Dijeceza Kosovo Srpske Pravoslavne Crkve
Albanija • Andora • Armenija2) • Austrija • Azerbejdžan1) • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Cipar2) • Crna Gora • Češka • Danska3) • Estonija • Finska • Francuska3) • Grčka • Gruzija1) • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan1) • Latvija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Nizozemska3) • Norveška3) • Njemačka • Poljska • Portugal3) • Rumunjska • Rusija1) • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španjolska3) • Švedska • Švicarska • Turska1) • Ujedinjeno Kraljevstvo3) • Ukrajina • Vatikan
Akrotiri i Dhekelia • Ålandski otoci • Gibraltar • Guernsey • Otok Man • Føroyar • Jersey • Jan Mayen • Svalbard
Abhazija (Gruzija) • Gorski Karabah (Azerbejdžan)2) • Južna Osetija (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)2)
Djelomično priznate države:
Kosovo
1) Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji. 2) U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom. 3) Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe.
