Četnici
Izvor: Wikipedija
 |
Predloženo je da se ovaj članak ili dio članka podijeli na više članaka i/ili uklopi u neke već postojeće članke. (Rasprava) |
Današnje značenje riječi četnik jest: "Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim šovinističkim velikosrpskim ciljem." (Hrvatska enciklopedija, 2000.) Riječ je tijekom povijesti mijenjala značenje. Koristila se u 19. stoljeću i početku 20. stoljeća kako u Srbiji i Makedoniji, tako i na području Dalmacije.
Četničke organizacije postojale su u prvoj Jugoslaviji 1918-1941. U to doba, a osobito u tijeku Drugog svjetskog rata, počinje prevladavati današnje značenje. (Pogledajte članak zauzeto značenje!) Za Drugog svjetskog rata postojalo je nekoliko vrsta "četnika", ali svi su, usprkos pojedinim akcijama protiv okupatora, poprimili jasan kvinslinški karakter; surađivali su otvoreno ne samo sa Nijemcima i Talijanima, nego ponekad i sa ustašama. S druge strane četnički je pokret dobivao i potporu od samih saveznika, te je u početnoj fazi rata postojala i suradnja s partizanima.
Sadržaj |
Značenje riječi u rječnicima
Riječ četa dolazi iz turskog (çete). Označava dio vojske ili samostalnu naoružanu grupu, koja može biti od nekoliko ljudi do nekoliko tisuća. Ušla je u sve slavenske jezike osim češkog.
Izvorno značenje
Glagol četovati, koji znači "biti u četi, vojevati", zabilježen je, prema Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, prvi put u XVIII. stoljeću.
Isti rječnik (2. svezak, 1884-1886. godine) bilježi riječ četnik u dva značenja:
- 1. Ko je u četi, ko hodi po četama, ko četuje. U naše vrijeme, između rječnika samo u Vukovu.
- 2. Oružani sluga opčinski; isporedi pandur, barabanat.
Benešičev Rječnik hrvatskog književnog jezika (2. svezak, 1986) bilježi još i značenje "poglavar čete, major" (četovođa).
Hrvatska enciklopedija iz doba NDH (Sv. IV, 1942.) nažalost pod odrednicom četnik sadrži samo uputnicu na pojmove komite i Srbija, povijest (vidi dolje poglavlje Četnici u Makedonskom ratu za oslobođenje); taj svezak nikada nije izašao. Termin četnik tada je bio u općoj upotrebi u NDH i drugdje (Četnici u Drugom svjetskom ratu, ali to začudo u enciklopediji nije bilo zabilježeno.
Suvremeno značenje
Opća enciklopedija JLZ (2. svezak, 1977.) navedena dva značenja spaja zajedno, te dodaje drugo:
- 1. Oni koji su u četi, koji četuju; hajduci, panduri, oružani općinski sluge.
- 2. Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim ciljem.
Danas, kada koristimo pojam četnik u Hrvatskoj (a jednako je i u Srbiji i svuda na području nekadašnje Jugoslavije, uz varijacije u formulaciji i vrednovanju), imamo u vidu isključivo drugo značenje (to je tzv. zauzeto značenje.
Ovo prvo značenje nepromijenjeno donose i dvije suvremene hrvatske enciklopedije. U tom općem značenju, riječi "četnik" i "ustaša" imaju vrlo blisko značenje, kao i riječi "partizan" i "gerilac". "Četa" ovdje znači jedinicu ustanika, gerilaca, teritorijalne obrane ili paravojske, što odgovara međunarodnom pojmu milicija.
Hrvatska enciklopedija (2. svezak, 2000.) "zaoštrila" je drugo značenje:
- 2. Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim šovinističkim velikosrpskim ciljem.
Opća i nacionalna enciklopedija (IV. knjiga, 2005) to je drugo značenje još oštrije formulirala:
- 2. Pripadnici srpske vojne ili poluvojne skupine, koje je u raznim prigodama ustrojila srpska vlast s ciljem da terorističkim akcijama nad nesrpskim stanovništvom djeluje u cilju ostvarenja političkih i teritorijalnih ciljeva velikosrpske ideologije.
Povijesno, ova formulacija nije baš korektna; može li se reći da su četničke grupe u Makedoniji, koje su se borile protiv turske vlasti, bile "terorističke"? Osim toga i makedonske su se jedinice nazivale "četničkima" (također se koristila i riječ komiti, a riječ se koristila i na području Dalmacije u doba Austrougarske. Također, nisu uvijek osnovani od vlasti, nego "četovanje" nastaje spontano.
Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića (1. izdanje 1991) daje širi opis promjena značenja riječi četnik kroz povijest:
- 1. (povijesno u Srbiji): Član vojno-političke organizacije osnovane 1903. godine za borbu protiv Turske i za udio Srbije u raspodjeli balkanskih teritorija.
- 2. Pripadnik poluvojne formacije koja je djelovala u Jugoslaviji 1918-1941.
- 3. Pripadnik srpskih monarhističkih oružanih snaga u 2. svjetskom ratu 1941-1944.
- 4. Član srpskog četničkog pokreta (jedno od imena Srpska radikalna stranka) osnovanog 1990. godine s programom velike Srbije i etničkih čišćenja na prostorima bivše države SFRJ.
- 5. Član takve oružane organizacije koja provodi politički i vojni teror i izvodi etničko čišćenje nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj i Bosni (od 1990. godine)
- 6. (zauzeto značenje, povijesno) Pripadnik zemaljske obrane za Austro-Ugarske (regionalno, u Dalmaciji).
Četnici do 1918. godine
Gerilsko ratovanje (hajdučija, četovanje) imalo je veliki značaj u prvom i drugom srpskom ustanku, 1804. i 1815. godine. Gerilsko ratovanje privlačilo je pažnju u Srbiji još u prvoj polovini XIX. st.tijekom XIX. st. Četnici (ili komiti) pojavljuju u Makedoniji krajem XIX. st., te u Balkanskim ratovima i u prvom svjetskm ratu.
Vidi glavni članak Četnici do 1918..
Kraljevina Jugoslavija (1918-1941)
U tradicija četništva dolazi do bitnog prekoreta nakon stvaranja Kraljevine SHS (koja 1929. dobiva ime Kraljevina Jugoslavija). Dok se ranije pojam odnosio isključivo na pripadnike gerilskih oružanih postrojbi, sada se osnivaju četnička udruženja koja razvijaju značajnu mirnodobsku aktivnost. Ona dobivaju politički karakter, čime riječ "četnik" počinje dobivati današnje značenje.
Vidi glavni članak Četnici u Prvoj Jugoslaviji.
Četnici u Drugom svjetskom ratu
Nakon brzog sloma Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu,u Srbiji i drugim područjima s većinskim srpskim staovništvom nastaju paravojne jedinice, koje uzimaju naziv četnici. Osnivaju ih članovi predratnih četničkih udruženja, časnici poražene vojske kraljevine Jugoslavije, te lokalni seljaci uplašeni promjenom vlasti ili izbjegli pred ustaškim progonima. Tako je nastalo nekoliko četnikih pokreta. Najvažniji je Ravnogorski pokret, kojeg vodi Dragoljub (Draža) Mihailović, koji početkom 1942. odlukom kralja Petra II. (iz izbjeglištva u Londonu) dobiva naziv Jugoslovenska vojska u otadžbini.
Četnici, zamišljeni u početku kao pokret otpora, ubrzo poprimaju kvislinški karakter. Njihov glavni neprijatelj postaje Narodnooslobodilački pokret kojem su na čelu komunisti. Povremene četničke akcije protiv Nijemaca i za pomoć zapadnim saveznicima (spašavanje pilota) marginalne su u odnosu na akcije protiv NOP-a, u čemu surađuju sa okupatorskim snagama, pa i sa snagama NDH.
Draža Mihailović doživljava 1943.–1944. potpuni vojni i politički poraz u nadmetanju sa partizanima, koje vodi Josip Broz Tito. Sam kralj Petar konačno ga se u kolovozu 1944. odrekao i dao legitimitet Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. Razne četničke jedinice uništene su u borbama sa partizanima ili vojskom NDH, ili u bijegu na Zapad krajem rata zarobljene od zapadnih Saveznika pa izručene i pobijene (Masakr u Bleiburgu). Manji dio pobjegao je na zapad, a dio je regrutiran u NOVJ.
Vidi glavni članak Četnici u Drugom svjetskom ratu.
Vidi članak Četnici u NDH.
Četnici nakon 2. svjetskog rata
Nakon 2. svjetskog rata mnogi četnici koji su prebjegli u savezničke zemlje (Australia, Amerika, Velika Britanija, Francuska, Kanada ...) osnovali su kulturna društva[1], sportska društvas, te socioalne klubove. Djelovanje četnika u inozemstvu je imalo lobističku ulogu i promoviranju mitu o anti-fašističkoj borbi. Od aktivnijih društava izdvojena su sljedeća:
- Australia
- Srpski sportski klub "Sinđelić" - St. Albans, Victoria
- FK Beli orlovi (Bonnyrigg White Eagles) , Sydney, New South Wales [2]
Četnici u Domovinskom ratu
Krajem 1980-ih, u Srbiji se osniva nekoliko političkih i paravojnih skupina koje se pozivaju na četničku tradiciju i povezuju s četnicima u emigraciji. Oni kao "dobrovoljci" dolaze u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i tu prednjače po zlodjelima.
Momčilo Đujić (kao "nadvojvoda" Pokreta srpskih četnika Ravne Gore u emigraciji) promaknuo Vojislava Šešelja u četničkog vojvodu u SAD na Vidovdan, 28. lipnja 1989. U svojim uputama Đujić naređuje Šešelju da »protjera sve Hrvate, Albance i druge strane elemente sa svetog srpskog tla«. (Cohen, str. 189)
Vuk Drašković je 1980-ih započeo kampanju koja je trebala Dražu Mihailovića ne samo rehabilitirati, nego i promovirati u "prvog gerilca Europe". Za rata protiv Hrvatske i BiH utemeljio Srpsku gardu.
Mirko Jović osniva stranku Srpka narodna obnova i paramilitarnu grupu Beli orlovi.
Siniša Vučinić osniva četničku postrojbu Srpski sokolovi, a u travnju 1992. organizaciju Zbor, obnavljajući pronacističku stranku Dimitrija Ljotića koja je djelovala 1934-1945.
Knindže je naziv za specijalne dobrovoljačke jedinice u RSK osnovane 1991. Glavni instruktor bio je Dragan Vasiljković koji se popularno zvao Kapetan Dragan (uhićen siječnja 2006. godine u Australiji) Riječ Knindža nastala je spojem imena Knin (grad u Hrvatskoj i bivše sjedište RSK) i nindža (naziv tajnovitih japanskih ratnika). Raspadom RSK, većina pripadnika Knindža prelazi u "Crvene beretke".
Osnovan je još niz drugih četničkih formacija podjednako "slikovitih" imena: "Dušan Silni", "Beli orlovi" (tzv. Arkanovci po njihovom vođi Željku Ražnatoviću Arkanu), "Šiltovi". Sve su imenovane po uzoru na one iz Drugog svjetskog rata.
Počinili su strahovite zločine nad hrvatskim, muslimanskim, ali i srpskim stanovništvom Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U Hrvatskoj su uništili ukupno 1426 katoličkih crkava te učinili brojna druga nedjela. Čak su u nekim prilikama izvodili vojne vježbe po pravoslavnim crkvama i oskvrnuli ih u temeljitoj mjeri te onda za to optuživali "ustaše"…
Odore, naoružanje i taktika
Četnici su u Balkanskim ratovima nosili narodnu šumadijsku odjeću ili odjeću od grubog sukna. Redenike s mecima nosili su preko prsa, a oko pojasa revolver, bombe, fišeklije i dvosjekli nož (kama). Na glavi su nosili kapu šubaru na kojoj se nalazio križ. Tijekom 2. sv.rata četnici su kombinirali tu odjeću sa dijelovima uniformi bivše Jugoslavenske kraljevske vojske. Koristili su zastave bivše Kraljevine Jugoslavije i srpske zastave te tradicionalne četničke crne zastave sa lubanjom i prekriženim kostima te čiriličnim natpisima.
Četnici danas
Pogled na četnike i četnički pokret u Srbiji
Četnički pokreti počeli su dobivati zamaha nakon što je Slobodan Milošević izbio na čelo SR Srbije 1989., dok su otvoreno počeli djelovati 1990. na području Srbije, Crne Gore, te u Krajini. U zadnje vrijeme četnički je pokret doživio svoju rehabilitaciju; kasne 2004. Narodna skupština Srbije izglasala je zakon u kojem je izjednačila prava pripadnika četničkih postrojbi s partizanskim borcima uključujući i pravo na boračku mirovinu radi njihovog "anti-fašističkog djelovanja" tijekom 2. svjetskog rata.
Po svojim značajkama četnički pokret trebao bi se svrstavati u genocidne pokrete zabranjene poput Nacista, Ustaša, te bi veličanje nacionalističkih pokreta, isticanje nacionalističkih simbola i sl. (kao npr. pjevanje nacionalističkih pjesama) trebalo biti zabranjeno i kažnjivo kao što je slučaj u svim europskim državama. Takve zakone prihvatila je i Hrvatska, kao jedan od preduvjeta ulaska u Europsku Uniju. No ovo nije slučaj u Srbiji i Crnoj Gori.
Pogled na četnike u svijetu
U mnogim zemljama zapadne Europe (Ujedinjeno kraljevstvo, SAD, Australije i Novog Zelanda) pripadnici četničkih skupina iz 2. svjetskog rata smatraju se antifašističkim borcima, te im je dozvoljeno sudjelovati u svojim odorama na proslavama obilježavanja završetka 2. svjetskog rata.
Ocjena četničkog pokreta
Četnici su u Prvoj Jugoslaviji uspostavljeni kao paramilitarni pokret nastao u cilju stvaranja Velike Srbije. U tom cilju, iako su nakon okupacije Jugoslavije prvobitno proklamirali borbu protiv okupatora, ubrzo su s njima sklopili sporazum da bi ostvari svoj glavni politički cilj: borbu protiv Hrvata, muslimana i komunista. Spontano nastale oružane grupe, osobito na području NDH, koje su djelomice već u travnju 1941. započele terorom protiv Hrvata i muslimana, a djelomice imale opravdanje u otporu okupatoru i ustaškim pogromima, relativno brzo su se diferencirali na četnike u pravom smislu riječi (pod zapovjedništvom Draže Mihailovića od kraja 1941) te na partizane. (Bilo je međutim još i 1944. jedinica kojima status nije bio sasvim jasan ili su mijenjale stranu.) Jedino ovi potonji dosljedno su se borili ne samo protiv okupatora, nego i protiv ustaškog režima.
Na području NDH pod talijanskom okupacijom već ljeti 1941. uspostavili su punu suradnju s njima. Rastom moći komunističkog Narodnooslobodilački pokret, on im postaje glavni neprijatelj (iako su većina boraca NOR-a tijekom 1941. i 1942. bili također Srbi). Provodili su teror i "etničko čišćenje" kada su to mogli, surađivali i s ustašama (iako "s figom u džepu"), terorizirali i Srbe, te na kraju doživjeli potpuni moralni slom i vojnički poraz.
Zanimljivosti
Tijekom 1942. i 1943., u okviru ratne propagande u SAD, četnici su tema romantične obrade u filmovima i stripovima.
Holivudski film o četnicima 1942.
U Hollywoodu je 1942. godine Twentieth Century Fox snimio film "The Cetniks". Tehnički savjetnik bio je dr. Miloš Sekulić. Premijera je održana 18. ožujka 1943. Većina dužnosnika Jugoslavenskog informacionog centra iz New Yorka odbila je nazočiti premijeri zbog toga što je film previše pristrano naklon četnicima. Centar je bio osnovan u siječnju 1942. i suprotstavljao se velikosrpskoj promidžbi koju je širilo veleposlanstvo Kraljevine Jugoslavije u Washingtonu, na čelu sa veleposlanikom Konstantinom Fotićem. U Centru su npr. radili Sava Kosanović iz Samostalne demokratske stranke, ministar bez lisnice u izbjegličkoj vladi, Srbin prečanin, i Hrvat Bogdan Radica, koji su bili uvjereni pristaše federativnog uređenja Jugoslavije i protivnici srbijanske hegemonije. Oni su pokazivali sve jaću sklonost prema partizanima, koji su imali istu koncepciju rješenja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. U rujnu 1943. Fotić je uspio da Centar bude ukinut. U vrijeme snimanja filma (druga polovica 1942.) mit o hrabrom gerilskom vođi Draži Mihailoviću još je vladao američkim medijima, ali početkom 1943. prava je istina već uvelike izbila na vidjelo. (Tomasevich, str. 248–250)
Poštanske marke u SAD 1943.
U SAD 1943. izdane su poštanske marke s likom Draže Mihajlovića, u seriji poštanskih maraka o okupiranim zemljama.
Stripovi o četnicima
Također u SAD-u za vrijeme 2. svjetskog rata vodeći su izdavači stripova izdavali priče o četnicima:
-
- DC Comics: Master Comics, no. 36 (Feb. 1943) (veljača 1943): "Liberty for the Chetniks" (Captain Marvel Jr.)
- Timely (kasnije Marvel): Kid Komics #3 (Sept. 1943) (rujan 1943.)
- Black Cat No 1 (neobjavljen) 7. ožuljka 1945.
Literatura
Osnovna i direktno citirana literatura (samo knjige):
- Cohen, Philip J.: Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje poviješću, Zagreb: Ceres, 1997.
- Cohen, Philip J.: Drugi svjetski rat i suvremeni četnici. Njihov povijesno-politički kontinuitet i posljedice po stabilnost na Balkanu, Zagreb: Ceres, 1997. (Dvojezično hrvatsko i englesko izdanje.)
- Kisić Kolanović, Nada: Andrija Hebrang. Iluzije i otrežnjenja, Zagreb: Institut za suvremenu povijest, 1996.
- Kujundžić, Milivoj i Dizdar, Zdravko: Hrvatska borba za opstojnost 1918.-1988., Zagreb: Hrvatski državni sabor, Odbor za obilježavanje 50. obljetnice pobjede antifašističke koalicije u Europi i svijetu, siječnja 2000. (3. izdanje. 1. izdanje 1995.)
- C. Michael McAdams: Hrvatska: mit i istina, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1993. (objavljeno na engleskom 1992.)
- Petranović, Branko: Istorija Jugoslavije 1918-1988, I-III, Beograd: Nolit, 1988
- Tomasevich, Jozo: Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941-1945., Zagreb: Globus, 1979. (War and Revolution in Yugoslavia 1941-1945. The Chetniks, Stanfor University Press, 1975.)
Vanjske poveznice
Vidi i Nedićeva Srbija
- Informacije o četnicima, engleski
- POPIS PRIPADNIKA ČETNIČKIH POSTROJBA OPTUŽENIH ZA RATNE ZLOČINE U HRVATSKOJ TIJEKOM HRVATSKOG DOMOVINSKOG RATA 1990. - 1995.
- Popis pripadnika četničkih postrojba za kojima je raspisana Interpolova tjeralica
- Četnici u Hrvatskoj policiji (podatci od studenog 2002.)
- Zdravko Dizdar: Četnički zločini u drugom svjetskom ratu
- Biografija Dimitrija Ljotića
- Četnici tokom 30-tih godina 20. stoljeća
- Web Archive - web archive, sudjene Drazi Mihailovicu – 1946, engleski
