Ugljik dioksid
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ugljik dioksid | |
---|---|
![]() ![]() |
|
Općenito | |
Hemijski spoj | Ugljik dioksid |
Druga imena | Karbon dioksid, karbon (IV) oksid, ugljik (IV) oksid |
Sumarna formula | CO2 |
CAS registarski broj | 124-38-9 |
Kratki opis | bezbojni gas |
Svojstva | |
Molarna masa | 44.0095(14) g/mol |
Agregatno stanje | gasovito |
Gustoća | 1,600 g/L, čvrsti; 1.98 g/L, gasoviti |
Tačka topljenja | −57 °C (216 K) (pod pritiskom) |
Tačka ključanja | −78 °C (195 K) (sublimira) |
Rastvorljivost | 1.45 g/L |
Hemijska formula ugljik dioksida je CO2. Nastaje sagorijevanjem uglja ili organskih materija. Također je nusprodukt metabolizma živih organizama gdje se posebnim biohemijskim procesima sagorjevaju organske materije i nastaje energija potrebna za kretanje i ostale životne procese živih organizama.
[uredi] Fizičke osobine
To je plin bez mirisa i okusa, teži od zraka te se u zatvorenim prostorima često nalazi na dnu prostorije. Ne podržava gorenje. Koristi se u medicini kao tehnički plin za laparoskopske hirurške procedure.
[uredi] Hemijske osobine
Ugljik dioksid je dosta topljiv u vodi. Vodeni rastvor reaguje kiselo (pH oko 4), zbog stvaranja ugljične kiseline:
- CO2 + H2O ⇔ H2CO3
Ova ravnoteža je pomaknuta jako ulijevo, jer je više od 99% CO2 otopljeno kao molekula, a samo mali dio reaguje s vodom dajući kiselinu.