Hladni rat
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hladni rat (1945-1991.) je neprijateljski odnos koji je vladao između komunističkih i nekomunističkih zemalja od kraja 2. svj. rata do raspada SSSR-a početkom 1990-ih. S jedne strane su bili SSSR i njegovi saveznici, poznati kao Istočni blok. S druge strane su bili SAD i njegovi saveznici, poznati kao Zapadni blok. Taj se odnos zvao Hladni rat zato što nije bilo znatnijeg ratovanja između dviju strana. Pojam je prvi upotrijebio Bernard Baruch, savjetnik američkog predsjednika, tokom rasprave u američkom kongresu 1947. godine.
Hladni rat su obilježili obostrano nepovjerenje, sumnjičenje i nesporazumi. Ponekad se osjećala prijetnja Trećeg svjetskog rata. SAD je optuživao SSSR zbog širenja komunizma u svijetu, a SSSR je optuživao SAD zbog imperijalizma i kontrarevolucije.
Korejski rat, Vijetnamski rat i rat SSSR-a protiv Afganistana bili su slučajevi kad je napetost između dvije ideologije prerasla u oružani sukob. SAD i SSSR često u njima nisu sudjelovali direktno nego kroz naoružavanje drugih zemalja.
SAD i SSSR su se najviše natjecali u naoružanju i razvitku tehnologije. Osim toga, bila je vrlo razvijena špijunaža. Najveća potencijalna opasnost Hladnog rata bilo je nuklearno oružje i njegovo aktiviranje. Za razliku od lokalnih sukoba, paranoja zbog nuklearnog oružja pogodila je sve zemlje svijeta.
U Evropi se Hladni rat organizirao u dva bloka: savez NATO, koji je više-manje pokrivao Zapadnu Evropu i kojim je dominirao SAD, i Varšavski pakt, koji je pokrivao Istočnu Evropu i kojim je dominirao SSSR. Ta se podjela najviše odrazila na Njemačku, pogotovo Berlin. I danas se kao simbol Hladnog rata spominje Berlinski zid, koji je razdvajao Zapadni Berlin (pod kontrolom zemalja iz saveza NATO) od Istočne Njemačke, koja je spadala u Varšavski pakt.
