Marko Polo

Izvor: Wikipedija

Marko Polo (Venecija?Korčula?, 1254. - Venecija, 8. siječnja 1324.), mletački trgovac, koji je postao poznat zbog zapisa o svom putovanju kroz Kinu. Vjeruje se da je rođen na otoku Korčuli, iako oko toga ne postoji konsenzus.

[uredi] Životopis

Oko mjesta njegovog rođenja postoje mnoga sporenja no najvjerojatnija i znanstveno najutemeljenija verzija ^{[nedostaje izvor]} je ipak mjesto Korčula na istoimenom otoku.

Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. O podrijetlu imena također ima sporenja, talijansko ili hrvatsko podrijetlo, ali najlogičnija se čini pretpostavka da je ime slavenskog (hrvatskog) podrijetla i dolazi od ptice vodarice koja se u tom kraju nazivala pol. Tome u prilog ide i sam grb obitelji Polo koji u sebi sadrži slike četiri ptice vodarice, štoviše i sam Marko se potpisivao s Pol, a ne latiniziranim Polo.

Nikola, Markov otac i njegov brat Marko, poduzetni trgovci s Istokom, prevalili su između 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se poslanstvu perzijskog kana Hulagua velikom mongolskom kanu Kublaju, koji je u to vrijeme imao svoju prijestolnicu u današnjem Pekingu.

Iz Kine su se vratili kao Kublaj kanovi poslanici papi s pismom u kojem Kublaj kan moli papu da mu pošalje učene ljude koji bi poučavali u njegovu Carstvu. Kad su oni s papinim odgovorom i s dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji god. 1271., poveli su sa sobom i 17 godišnjeg Marka Pola. Nakon četiri godine putovanja, god. l275., stigli su do Kublaja. Marko je Polo postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina.

Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda. Godine 1292. pružila se Marku Polu, njegovu ocu i stricu prilika da se vrate natrag i nakon tri godine putovanja stigoše god. 1295. u Veneciju.

Preko 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, s koje su donijeli mnoštvo ˝čudesa˝ u Europu, zbir je njihove legendarne odiseje.

Tri godine nakon povratka, god. 1298., Marko Polo je zarobljen u sukobu đenovljanskog i mletačkog brodovlja kod otoka Korčule. Odveden je u Genovu i bačen u tamnicu.

Tad je Marko Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Te svoje doživljaje on priča svom "cimeru" u zatvoru Rustichelliju, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde.

Danas je ta knjiga poznata pod talijanskim naslovom: Il millione, i druga je najprevođenija i najčitanija knjiga u ljudskoj povijesti nakon Biblije.

Tisuće pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama, te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marko pričao. Najpoznatiji među njima je bio Kristofor Kolumbo.

[uredi] O knjizi ˝Il millione˝

Markova knjiga imala je presudan utjecaj u doba velikih otkrića. Zemljopisne karte Dalekog istoka stoljećima su izrađivane baš po njegovu putopisu.

Njemački je kartograf Johannes Schöner zapisao 1533. godine: "Iza Sinae i Ceresa (mitskih gradova središnje Azije)... otkrića mnogih zemalja zasluga su Marka Pola... obale tih zemalja nedavno su oplovili Kolumbo i Amerigo Vespucci u svojim putovanjima po Indijskom oceanu." Pokazat će se, dakako, da Kolumbo nije stigao do predjela koje je opisao Marko Polo, jer ga je na putu do njih zaustavilo kopno koje će po Amerigu biti prozvano - Amerika. Ali, preko crte obzora, Kolumba i druge velike istraživače privlačili su upravo Markovi živi prikazi. Poznato je da je Kristofor Kolumbo (1451.-1506.) posjedovao jedno latinsko izdanje Markove knjige i u bilješkama koje je pravio tokom putovanja uspoređivao vlastita otkrića s mjestima koja je Marko opisao.

[uredi] Zanimljivost

Poznato je da se riječ (broj) milion (milijun) dovodi u vezu s Markom Polom. Ali zašto? Kada se je vratio u Veneciju pričao je svoje doživljaje, čak i megalomanski uvećavajući činjenice, opise i brojke. Ubrzo je po tome postao poznat, te su dotadašnje "normalne" brojčane oznake i relacije postale premale da bi pratile njegova opisivanja. Ali za broj 1 000 000 tada nije bilo posebnog brojčanog izraza nego se je koristio naziv tisuću tisuća. Kako je njegovo drugo ime bilo Emilio (dakle puno ime: Marco Emilio Polo), to se ubrzo među mletačkim pukom proširila kovanica "emilioni", iz čega je, sitnim modificiranjem, "rođen" novi broj.