Justinijan I

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Justinian I Veliki, pravim imenom Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus (Tauresium, Dardanija, 11. maj 483. – Konstantinopolj, 14. novembar 565.), car Istočnog Rimskog Carstva (Bizanta) od 1. augusta 527. godine pa do svoje smrti.

Nećak je i nasljednik cara Justina I. Došavši na prijestolje, težio je uspostaviti nekadašnje jedinstvo Rimskog Carstva, kojemu će središte biti Carigrad. Za ostvarenje toga cilja izabrao je dvojicu sposobnih vojskovođa, Belizara i Narzesa, kao i pravnika Tribonijana.

6. vijek donosi prekretnicu u razvitku Bizanta. Kad je 527. godine stupio na carsko prijestolje, Justinijan I naslijedio je administracijski sređeno i upravno organizirano Carstvo, jaku vojnu silu i prepunu državnu blagajnu. To će mu omogućiti da pokrene tzv. "Bizantsku ili Justinijanovu rekonkvistu" u kojoj je do 565. godine, tj. do godine svoje smrti uspio srušiti dvije barbarske države (Vandalsku, Ostrogotsku) te proširiti bizantsku vlast na cijeli Ilirik, Italiju, Sjevernu Afriku i jugoistok Španije. Ove uspjehe mogao je zahvaliti svojim sposobnim generalima Belizaru, Mundusu i Narzesu.

Osvajački su napori iscrpili snage zemlje i oslabili njezine pozicije na Istoku, te se Justinijan obvezuje na plaćanje danka Perzijancima, a te nevolje uvećale su i provale Slavena na bizantsko područje.

Osim sposobnih generala svakako je važno spomenuti i Justinijanovu ženu caricu Teodoru, kojoj Justinijan može zahvaliti većinu uspjeha koje je postigao za vrijeme svog carevanja. Kao Justinijanova suvladarica, Teodora se aktivno bavila politikom carstva, a posebno se kao dostojan suvladar pokazala kad je ugušila pobunu "Nika" 532 godine.

Pobuna je započela okupljanjem naroda na carigradskom hipodromu gdje su sve stranke (deme) udruženo izvikivale Nika! Nika! što na grčkom jeziku znači Pobjedi! Treći dan pobune, pobunjenici su počeli jurišati na carsku palaču. U ključnom momentu kad je Justinijan namjeravao abdicirati Teodora je zapovijedila vojsci da napadne pobunjenike na hipodromu.

Došlo je do strahovitog pokolja u kojem je u jedno poslijepodne oko 50000 stanovnika izgubilo život. Ovim činom obranjena je carska vlast Justinijana I i njegove carice Teodore zahvaljujući upravo njezinoj hladnokrvnosti i odlučnosti.

U toj pobuni je, među ostalim, bila uništena i stara crkva Svete Mudrosti (Hagia Sofia), pa su se Justinijan i Teodora dali u gradnju nove bazilike, svojom veličinom dostojne središta Carstva.

Glavni arhitektri ovog velebnog zdanja bili su Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta. Gradnja je trajala od 532. godine do 537. godine kada je posvećena. Međutim oko 550. godine bila je prilično devastirana u potresu pa je gotovo nanovo građena. Tada joj je dodana kupola. Nakon turskog osvajanja Carigrada 1453. godine Hagia Sofia je pretvorena u džamiju, a danas se u njoj nalazi muzej.

Osim graditeljske djelatnosti, važno je spomenuti i Justinijanovu zakonodavno-pravnu djelatnost. On se uz pomoć svojih suradnika Trebonijana i gradskog prefekta Ivana Kapadokijskog upustio u kodifikaciju rimskog prava. Tako su izdana četiri važna pravna djela: Institutiones, Digesta ili Pandekta, Justinijanov kodeks i Novellae. Zbornik ovih djela sačinjava Corpus Iuris Civilis – zbornik rimskog prava.