Cink
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Cink | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
|
|||||||
Općenito | |||||||
Hemijski element, Simbol, Atomski broj | Cink, Zn, 30 | ||||||
Serija | Prijelazni metali | ||||||
Grupa, Perioda, Blok | 12, 4, d | ||||||
Izgled | plavkasto-sivi metal | ||||||
Zastupljenost | 0,01 % | ||||||
Atomske osobine | |||||||
Atomska masa | 65,409 u | ||||||
Atomski radijus (izračunat) | 135 (142) pm | ||||||
Kovalentni radijus | 131 pm | ||||||
Van der Waalsov radijus | 139 pm | ||||||
Elektronska konfiguracija | [Ar] 3d104s2 | ||||||
Broj elektrona u energetskom nivou | 2, 8, 18, 2 | ||||||
Izlazna energija | 4,44 eV | ||||||
1. energija ionizacije | 906,4 kJ/mol | ||||||
2. energija ionizacije | 1733,3 kJ/mol | ||||||
Fizikalne osobine | |||||||
Agregatno stanje | čvrsto | ||||||
Mohsova skala tvrdoće | 2,5 | ||||||
Struktura kristala | heksagonalna | ||||||
Gustoća | 7140 kg/m3 | ||||||
Magnetizam | dijamagnetičan | ||||||
Tačka topljenja | 692,68 K (419,5 °C) | ||||||
Tačka ključanja | 1180 K (907 °C) | ||||||
Molarni volumen | 9,16 · 10−6 m3/mol | ||||||
Toplota isparavanja | 119 kJ/mol | ||||||
Toplota topljenja | 7,35 kJ/mol | ||||||
Pritisak pare |
192,2 Pa kod 692,73 K |
||||||
Brzina zvuka | 3700 m/s kod 293,15 K | ||||||
Specifična toplota | 390 J/(kg · K) | ||||||
Specifična električna provodljivost | 16,9 · 106 S/m | ||||||
Toplotna provodljivost | 120 W/(m · K) | ||||||
Hemijske osobine | |||||||
Oksidacioni broj | 2 | ||||||
Oksidi | |||||||
Elektrodni potencijal | −0,762 V (Zn2+ + 2e− → Zn) | ||||||
Elektronegativnost | 1,65 (Pauling-skala) | ||||||
Izotopi | |||||||
|
|||||||
Sigurnosno obavještenje | |||||||
Oznake upozorenja | |||||||
|
|||||||
|
R: 15-17-50/53 | ||||||
S: (2-)43-46-60-61 | |||||||
Ukoliko je moguće i u upotrebi, koriste se SI osnovne jedinice. Ako nije drugačije označeno, svi podaci su podaci dobiveni mjerenjima u normalnim uslovima. |
Cink (Zn, latinski - zincum)je metal IIB grupe Ima 23 izotopa čije se atomske mase nalaze između 57-78, od kojih su postojani 64, 66, 67, 68 i 70
Otkriven je u Indiji ili Kini prije 1500 p.n.e. U Evropu je donesen tek u 17. vijeku.
Sadržaj |
[uredi] Zastupljenost
Zastupljen je u zemljinoj kori u količini od 75 ppm u obliku minerala - uglavnom ZnS, ZnO i smitsonita. Namirnice koje su bogate cinkom su: ostrige, posno meso i ribe. Takođe ga ima i u zrnastom hljebu.
[uredi] Fizičke i hemijske osobine
Metalni cink je blještavobjel, krt metal. Na vazduhu podliježe oksidaciji slično aluminijumu, ali ga sloj oksida štiti od dalje korozije. Cink je vrlo reaktivan kako u kiseloj, tako i u baznoj sredini.
[uredi] Jedinjenja
Najpoznatiji spoj cinka je njegov oksid ZnO, koji se koristi kao dodatak za boje i lakove.
[uredi] Primjena
Najvažnija primjena cinka je prevlačenje lima u cilju zaštite od korozije. Cink je takođe sastojak mnogih legura, posebno bakra. Cink se takođe koristi i za električne peći.
[uredi] Biološki značaj
Cink je jedan od mikroelemenata i nalazi se u mnogim enzimima. Između ostalog ima udjela i u: mineralizaciji kostiju, sintezi bjelančevina, zarastanju rana, utiče na rad imunološkog sistema, pravilnu raspodjelu insulina i štednju holesterola i vitamina A. Ima udjela i u regulaciji krvnog pritiska i srčanog ritma. Dnevno ga je potrebno unositi u količini od minimum 5 miligrama, a preporučuje se oko 15-20 miligrama. Nedostatak cinka uzrokuje: malokrvnost, usporavanje tempa rasta, sporo zarastanje rana, zapaljenja kože, itd. Nedostatak cinka kod djece izaziva niži rast i lošije umno razviće. Sistematsko uzimanje nekih lijekova, i piće alkohola utiče na smanjenje količine cinka u čovjekovom organizmu.[citat potreban]