Vodik
From Wikipedia
|
|||
| Osnovna svojstva | |||
|---|---|---|---|
| Kemijski simbol | H | ||
| Kemijski niz | nemetal | ||
| Atomski broj, Atomska skupina, Atomski period | 1, 1, 1 | ||
| Relativna atomska masa | 1.00794(7) | ||
| Oksidacijski broj | -1 +1 | ||
| Toplinska vodljivost | 0.183 W m-1 K-1 | ||
| Atomski radijus | 37.3 pm | ||
| Gustoća -plin | 0.0899 kg/m3 kod 273K | ||
| Elektronska konfiguracija | 1s1 | ||
Vodik ili vodonik, (lat. Hydrogenium), plin oznaka H u periodnom sustavu elemanata, najlakši kemijski element, rednog broja 1, atomske mase 1,008.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Svojstva
U njemu ima 99,98% običnog vodika (procij), 0,02% teškog vodika, atomske mase 2 (deuterij) koji je ujedno i sastavni dio teške vode, i ima ga u superteškom vodiku, atomske mase 3 (tricij), koji je i sastavni dio hidrogenske bombe.
Pri normalnom pritisku i temperaturi, vodik je plin bez boje, mirisa i okusa, zagušljiv je ali nije otrovan i lakši je 14,4 puta od zraka.
U industriji vodik se najčešće dobiva rastvaranjem vodene pare usijanim ugljikom ili razdvajanjem vode na sastavne elemente elektrolizom.
[uredi - уреди] Rasprostranjenost
U slobodnom stanju vodik je u prirodi vrlo rasprostranjen, ali ne u velikim količinama. Prisutan je u atmosferi, u zemnom plinu itd. Sastavni je dio mnogih organskih spojeva, kiselina i otopina, a s kisikom čini cjelokupnu količinu vode na Zemlji.
[uredi - уреди] Upotreba
Vodik se upotrebljava za sintezu amonijaka i metanola, za proizvodnju goriva za motorna vozila hidrogenacijom ugljika, nafte i katrana. Koristi se i za zavarivanje i topljenje metala, za punjenje zračnih balona i zračnih brodova, za pretvaranje nekih metalnih oksida u metale itd.
