Marksizam

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak je dio serije o: Marksizam

Teorijska djela

Komunistički manifest

Das Kapital

Sociologija i antropologija

Otuđenje

Buržoazija

Klasna svijest

Fetišizam robe

Komunizam

Kulturalna hegmonija

Eksploatacija

Ljudska priroda

Ideologija

Proletarijat

Ustvarivanje

Proizvodni odnosi

Socijalizam

Ekonomika

Marksistička ekonomika

Radnička snaga

Zakon vrijednosti

Sredstva proizvodnje

Način proizvodnje

Proizvodne sile

Dodatni rad

Dodatna vrijednost

Problem prijetvorbe

Platežni rad

Povijest

Anarhizam i Marksizam

Kapitalistički način proizvodnje

Klasna borba

Diktatura proletarijata

Primitivna akumulacija kapitala

Proleterska revolucija

Proleterski internacionalizam

Svjetska revolucija

Filozofija

Marksistička filozofija

Povijesni materijalizam

Dijelektički materijalizam

Analitički marksizam

Marksistički autonomizam

Marksistički feminizam

Marksistički humanizam

Strukturalni marksizam

Zapadni marksizam

Liberalni marksizam

Mladi Marx

Važni marksisti

Karl Marx

Friedrich Engels

Karl Kautsky

Georgij Plehanov

Vladimir Lenjin

Lav Trocki

Rosa Luxemburg

Mao Ce Tung

Georg Lukács

Antonio Gramsci

Karl Korsch

Che Guevara

Frankfurtska škola

Jean-Paul Sartre

Louis Althusser

Kritike

Kritika marksizma

Ova kutija: vidi • razgovor • uredi

Marksizam je teorija i politička djelatnost tj. praxis dobivena iz radova Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Svaka politička praksa koje se temeljena na radovima Marxa i Engelsa može se zvati marksizam; u to spadaju različiti oblici politika i misli kao onih od komunističkih stranaka i komunističkih država kao i akademsko istraživanje unutar mnogih polja. Iako postoje mnoge teorijske i praktične razlike između različitih oblika marksizma većina marksizama se dijele:

• pažnju na materijalne uvjete ljudskih života i društvene odnose među ljudima
• vjerovanje da svijest ljudi o uvjetima njihovih života odražava te materijalne uvjete i odnose
• razumijevanje klase u pogledu različitih ekonomskih proizvodnih odnosa i kao određeni položaj unutar tih odnosa
• razumijevanje materijalnih uvjeta i društvenih odnosa kao povijesno promjenjive
• pogled na povijest prema kojemu klasna borba, tj. razvijajući sukob između klasa sa suprotnim interesima, izgrađuje svako povijesno razdoblje i pokreće povijesnu promjenu
• simpatija prema radničkoj klasi i proletarijatu

Glavne točke razdora među marksistima je stupanj njihove posvete prema revoluciji radnika kao sredstvo postizanja ljudske emancipacije i prosvjetiteljstva i točan mehanizam sa kojim se takva revolucija može dogoditi i uspjeti. Marksizam je točno ali ne iscrpno opisan kao vrsta socijalizma bivajući vrsta za koju ima najviše povijesnog iskustva kao revolucionarni pokret i kao temelj država. Neke vrste marksizma kao trockizam smatraju da nijedna dosadašnja država nije potpuno ispunila principe marksizma.

Sadržaj 1 Klasični marksizam 1.1 Karl Marx i Friedrich Engels 1.2 Rani utjecaji 1.3 Glavne ideje 1.3.1 Klasa 1.3.2 Marxova teorija povijesti 2 Marksističke škole misli 2.1 Zapadni marksizam 2.1.1 Strukturalni marksizam 2.1.2 Neomarksizam 2.1.3 Frankfurtska škola 2.1.4 Kulturalni marksizam 2.1.5 Analitički marksizam 2.1.6 Marksistički humanizam 2.1.7 Ključni zapadni marksisti 2.1.7.1 Georg Lukács 2.1.7.2 Karl Korsch 2.1.7.3 Antonio Gramsci 2.1.7.4 Louis Althusser 2.1.7.5 Herbert Marcuse 2.1.7.6 E.P. Thompson, Christopher Hill i Eric Hobsbawm 2.2 Postmarksizam 2.3 Marksistički feminizam 3 Marksizam kao politička djelatnost 3.1 Povijest 3.2 Socijalna demokracija 3.3 Socijalizam 3.4 Komunizam 3.5 Marksizam-Lenjinizam 3.6 Trockizam 3.7 Maoizam 3.8 Ostali 3.9 Opovrgavanje ovih tvrdnji 4 Kritike 5 Bilješke 6 Reference 7 Vidi isto 7.1 Ostali članci o marksizmu 7.2 Vidi isto 8 Daljnje čitanje 8.1 Opći izvori 8.2 Uvodni članci 8.3 Marksističke internetske stranice 8.4 Određene teme 8.5 Kritika marksizma

[uredi] Klasični marksizam

Klasični marksizam je korpus teorije direktno razrađen od Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Izraz «klasični marksizam» se često koristi da se razlikuje između «marksizma» kao što je široko smatrano i onoga «što je Marx vjerovao», što nije nužno ista stvar. Npr. kratko prije nego što je umro 1883. Marx je napisao pismo vođi francuskih radnika Julesu Guesdeu i svojem vlastitom zetu Paulu Lafargueu, koji su oboje tvrdili da predstavljaju marksističke principe, gdje ih je optužio za «revolucionarno i opovrgavanje vrijednosti sukoba reformista. Parafrazirajući Marxa: «Ako je to marksizam onda, ja nisam marksist.» Kao što je američki marksistički učenjak Hal Draper izrekao: «postoje malo mislilaca u modernoj povijesti čija je misao bila tako loše predstavljena, od strane marksista i antimarksista.»

[uredi] Karl Marx i Friedrich Engels

Karl Heinrich Marx je bio izrazito utjecajni njemački filozof, politički ekonomist i socijalistički revolucionar. Marx se doticao velikog broja različitih problema, uključujući otuđenje i izrabljivanje radnika, kapitalistički način proizvodnje i povijesni materijalizam. Ipak, najpoznatiji je po analizi povijesti u kontekstu klasnih borbi kao što je to sažela početna rečenica u Komunističkom Manifestu: «Povijest svih dosadašnjih postojećih društava je povijest klasnih borbi.» Utjecaj njihovih ideja, već popularnih tijekom njegova života, je mnogo bio proširen pobijedom ruskih boljševika u Listopadskoj revoluciji 1917. Ustvari postoje mali broj dijelova svijeta koji nisu značajno bili dodirnuti marksističkim idejama u toku 20. stoljeća.

Friedrich Engels je bio njemački politički filozof 19. stoljeća. On je razvio komunističku ideju uz Marxa.

Prvi put su se susreli osobno u rujnu 1844. Otkrili su da imaju slične poglede na filozofiju i kapitalizam te su odlučili da rade zajedno, napravivši određen broj radova među koje spada Die heilige Familie (Sveta obitelj). Nakon što je francuska vlada deportirala Marxa iz Francuske u siječnju 1845. Engels i Marx su odlučili da se presele u Belgiju koja je tada omogućavala veću slobodu izražavanja nego neke druge zemlje u Europi. Engels i Marx vratili su se u Bruxelles u siječnju 1846. gdje su zasnovali komunistički komitet za korespondenciju.

1847. Engels i Marx su zajedno započeli pisati jedan pamflet temeljen na Engelsovim Principima komunizma. Dovršili su pamflet od 12,000 riječi u šest tjedana napisavši ga takvim načinom da komunizam bude razumljiv široj publici i izdali ga kao Komunistički manifest u veljači 1848. U svibnju te godine Belgija je izbacila Marxa i Engelsa. Preselili su se u Koln gdje su započeli izdavati radikalne novine Neue Rheinische Zeitung. 1849. Marx i Engels su morali napustiti Njemačku i smjestili su se u London. Pruske vlasti su vršile pritisak na britansku vlast da izbaci tu obojicu, ali premijer Lord John Russell je odbio. Samo sa novcem koji je jedino Engels mogao zaraditi, obitelj Marx je živjela u teškom siromaštvu.

Poslije Marxove smrt u 1883. Engels je posvetio ostatak svoga života uređujući i prevodeći Marxove spise. Ali, i značajno doprinjeo feminističkoj teoriji vidjevši na primjer uzrok monogamnog braka dominaciju muškarca nad ženom. U tom smislu povezuje komunističku teoriju sa obitelji tvrdeći da su muškarci dominirali ženama kao što je kapitalistička klasa dominirala radnicima. Engels je umro u Londonu 1895.

[uredi] Rani utjecaji

Klasični marksizam je bio pod utjecajem različitih mislioca. Ti mislioci se mogu podijeliti na tri grupe:

• Njemački filozofi u koje spadaju: Immanuel Kant, Georg Hegel, Ludwig Feuerbach
• Engleski i škotski politički ekonomisti u koje spadaju: Adam Smith i David Ricardo
• Francuski društveni teoretičari u koje spadaju: Jean-Jacques Rousseau, Charles Fourier, Henri de Saint-Simon, Pierre-Joseph Proudhon, Flora Tristan, Louis Blanc

Ostali utjecaji su:

• Antički materijalizam npr. Epikur, Lukrecije
• Giambattista Vico
• Lewis Morgan

[uredi] Glavne ideje

Glavne ideje Marxova i Engelsova kolektivnoga dijela uključuju:

• sredstva proizvodnje: Sredstva proizvodnje su kombinacija sredstva rada i predmeta rada korišteni od radnika da rade proizvode. U sredstva rada spadaju strojevi, alati, oprema, infrastruktura i «sve one stvari s pomoću kojih čovjek djeluje na predmet rada i pretvara ga.» U predmet rada spadaju sirovi materijali i materijali direktno preuzeti iz prirode. Sredstva proizvodnje sama po sebi ne proizvode ništa – radna snaga je potrebna da se proizvodnja uspostavi.

• način proizvodnje: Način proizvodnje je određena kombinacija proizvodnih sila (uključujući sredstva proizvodnje i radnu snagu) i društvenih i tehničkih proizvodnih odnosa (u što spada vlasništvo, moć i kontrolni odnosi koji vladaju proizvodnom imovinom društva često kodificirani kao zakon; kooperativni radni odnosi i oblici povezivanja; odnosi među ljudima i predmetima njihovog rada i odnos između društvenih klasa).

• temelj i nadstruktura: Marx i Engels koriste metaforu «temelj-struktura» da objasne ideju da totalitet odnosa između ljudi sa obzirom na «društvenu proizvodnju njihovih postojanja» oblikuje ekonomski temelj na kojemu izrasta nadstruktura političkih i legalnih institucija. Bazi suodgovara društvena svijest u koju spada religijske, filozofske i ostale velike ideje. Baza uvjetuje oboje, nadstrukturu i društvenu svijest. Konflikt između razvoja materijalnih produktivnih sila i proizvodnih odnosa uzrokuje društvene revolucije i ishodna promjena u ekonomskom temelju će prije ili kasnije dovesti do preoblikovanja nadstrukture. Ali za Marxa proces nije jednosmjeran – refleksivan je. Temelj određuje nadstrukturu u prvoj instanci i ostaje temelj oblika društvene organizacije koja tada može ponovno djelovati na oba djela metafore «temelj-struktura» Odnos između nadstrukture i temelja se smatra dijalektičnim a ne distinkcija između dva prava entiteta «u svijetu».

• klasna svijest: Klasna svijest znači samosvijest klase i svojeg kapaciteta da čini u svome racionalnom interesu.

• ideologija: Bez da je dao opću definiciju za ideologiju Marx nekoliko puta je koristio termin da odredi proizvodnju prizora društvene stvarnosti. Prema Engelsu, «ideologija je proces postignut od tzv. mislioca svjesno, točno je, iako lažnom sviješću. Prave motivirajuće sile koje ga potiču ostaju mu nepoznati; drugačije to ne bi bio ideološki proces. Stoga zamišlja lažne ili na prvi pogled motivirajuće sile». Zbog toga što vladajuća klasa kontrolira sredstva proizvodnje, nadstruktura društva kao i njezina vladajuća pravila će biti određena prema tome što je u najboljem interesu vladajuće klase. Kao što je Marx rekao slavno u Njemačkoj ideologiji, «ideje vladajuće klase su u svakoj epohi vladajuće ideje tj. klasa koja vlada materijalnim silama u društvu istovremeno vlada njegovim intelektualnim silama». Stoga je ideologija društva od izrazite važnosti jer zbunjuje otuđene grupe i može stvoriti lažnu svijest kao fetišizam robe (gledajući na rad kao kapital ~ degradacija ljudskog života).

• povijesni materijalizam: Povijesni materijalizam je prvi artikulirao Marx iako sam nije koristio taj termin. Ono traži uzroke razvoja i promjena u ljudskim društvima u smislu u kojem ljudi kolektivno stvaraju sredstva za život, stoga davajući naglasak kroz ekonomsku analizu na sve što koegzistira sa ekonomskim temeljem društva (npr. društvene klase, političke strukture, ideologije).

• politička ekonomija: Termin «politička ekonomija je originalno značio proučavanje uvjeta pod kojim je organizirana proizvodnja u država novostvorenih kapitalističkih sistema. Politička ekonomija stoga proučava mehanizam ljudske aktivnosti u organiziranju materijala i mehanizam raspodijele suficita i deficita koji su rezultat te aktivnosti. Politička ekonomija proučava kako sredstva proizvodnje ili određenije kapital se manifestira u ekonomskoj aktivnosti.

• eksploatacija: Marx spominje eksploataciju cijelog segmenta ili klase društva od drugoga. Vidi ju kao inherentno svojstvo i ključni element kapitalizma i slobodnog tržišta. Profit koji je dobio kapitalist je razlika između vrijednosti proizvoda učinjen od strane radnika i nadnice koju radnik dobiva; u drugim riječima, kapitalizam djeluje na temelju plaćanja radnika manje od pune vrijednosti njegovog rada tako da kapitalistička klasa može imati profit.

• otuđenje: Marx spominje otuđenje ljudi od aspekta ljudske prirode. Otuđenje opisuje objektivne značajke situacije osobe u kapitalizmu – nije nužno da one vjeruju ili osjećaju da su otuđeni. On vjeruje da je otuđene sistematski rezultat kapitalizma.

[uredi] Klasa

Marx je vjerovao da identitet društvene klase je dobiven od njenog odnosa prema sredstvima proizvodnje (u opoziciji prema tome da je klasa određena samo po bogatstvu tj. niža klasa, srednja klasa i visoka klasa).

Marx opisuje nekoliko društvenih klasa u kapitalizmu, primarno:

• proletarijat: Oni individualci koji prodaju svoju radnu snagu (i stoga dodaju vrijednost proizvodu) i onaj tko u kapitalističkom načinu proizvodnje ne posjeduju vlastita sredstva proizvodnje. Prema Marxu, kapitalistički način proizvodnje stvara uvjete koji dozvoljavaju buržoaziji da izrabljuju proletarijat zbog činjenice da radna snaga radnika stvara dodanu vrijednost veću od nadnice radnika.

• buržoazija: oni koji posjeduju sredstva proizvodnje i kupuju radnu snagu od proletarijata koji su kompenzirani nadnicom i stoga izrabljuju proletarijat.

Buržoazija se može dalje podijeliti na vrlo bogatu buržoaziju i malu buržoaziju. Mala buržoazija su oni koji zapošljavaju rad ali i rade sami. To mogu biti mali vlasnici, seljaci koji imaju zemlju i trgovački radnici. Marx je predvidio da će mala buržoazija eventualno biti uništena neprestanim izumljivanjem novih sredstava proizvodnje te da će veliki dio male buržoazije biti gurnut u proletarijat.

Marx je identificirao i druge klase kao:

• lumpenproletarijat: Kriminalci, vagabundi, prosjaci itd. Ljudi koji nemaju mjesta u ekonomskim sustavima i koji bi se prodali najvećem ponuđivaću.

• zemljoposjednici: Klasa ljudi koji su bili povijesno važni od kojih netko još ima bogatstvo i moć

• seljaštvo i poljoprivrednici: Ovu klasu je gledao kao neorganiziranu i nesposobnu da izvrši promjenu. Vjerovao je i da će ta klasa nestati od koje će većina postati proletarijat a ostali zemljoposjednici.

[uredi] Marxova teorija povijesti

Marksistička teorija povijesnog materijalizma razumije društvo kao temeljno određeno materijalnim uvjetima u bilo kojem danom vremenu – to znači odnos u koji ljudi stupaju jedno sa drugim da ispune svoje osnovne potrebe npr. da se nahrane i obuku sebe i svoje obitelji. U općem pogledu Marx i Engels su identificirali pet stadija razvoja tih materijalnih uvjeta u Zapadnoj Europi.

1. Primitivni komunizam: viđen u kooperativnim plemenskim društvima
2. Robovlasničko društvo: koje se rađa kada pleme postane grad-država. Stvorena je aristokracija.
3. Feudalizam: aristokracija je vladajuća klasa. Trgovci se razvijaju u kapitaliste.
4. Kapitalizam: kapitalisti su vladajuća klasa koja stvara i zapošljava pravu radničku klasu
5. Socijalizam (Diktatura proletarijata): radnici dobivaju klasnu svijest, zbacuju kapitaliste i dobivaju kontrolu nad državom.
6. Komunizam: bezklasno i bezdržavno društvo.

[uredi] Marksističke škole misli

[uredi] Zapadni marksizam

Zapadni marksizam je termin kojim se opisuje široka raznolikost marksističkih teoretičara situiranih u zapadnoj i središnjoj Europi (nedavnije i u Sjevernoj Americi) u kontrastu sa filozofijom u Sovjetskom Savezu, Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i Narodnoj Republici Kini.

[uredi] Strukturalni marksizam

Strukturalni marksizam je pristup marksizmu temeljen na strukturalizmu, primarno temeljen na radovima francuskog teoretičara Louisa Althussera i njegovih učenika. Bio je utjecajan u Francuskoj u kasnim 60-ima i 70-ima i utjecala na filozofe, političke teoretičare i sociologe izvan Francuske u 70-ima.

[uredi] Neomarksizam

Neomarksizam je škola marksizma koja je započela u 20. stoljeću i bazirala se na ranim djelima Marxa, prije utjecaja Engelsa, koja su usredotočavala na dijalektički idealizam umjesto na dijalektički materijalizam. Stoga je odbila ekonomski determinizam i bila više libertarijanska. Neomarksizam dodaje šire razumijevanje društvene nejednakosti, statusa i moći Maxa Webera ortodoksnoj marksističkoj misli.

[uredi] Frankfurtska škola

[uredi] Kulturalni marksizam

[uredi] Analitički marksizam

[uredi] Marksistički humanizam

[uredi] Ključni zapadni marksisti

[uredi] Georg Lukács

[uredi] Karl Korsch

[uredi] Antonio Gramsci

[uredi] Louis Althusser

[uredi] Herbert Marcuse

[uredi] E.P. Thompson, Christopher Hill i Eric Hobsbawm

[uredi] Postmarksizam

[uredi] Marksistički feminizam

[uredi] Marksizam kao politička djelatnost

Socijalizam  v·d·e  Struje Afrički socijalizam Arabski socijalizam Komunizam DeLeonizam Demokratski socijalizam Ekosocijalizam Cehovski socijalizam Libertarijanski socijalizam Tržišni socijalizam Revolucionarni socijalizam Socijalni anarhizam Socijalna demokracija Socijalistička tržišna ekonomija Utopijski socijalizam Vjerski socijalizam Budistički socijalizam Kršćanski socijalizam Islamski socijalizam Ključni problemi Kritike socijalizma Povijest socijalizma Socijalistička ekonomija Socijalistička država Vrste socijalizma Ljudi i organizacije Popis socijalista International Workingmen's Association Druga Internacionala Treća Internacionala Četvrta Internacionala Socijalistička Internacionala WFDY IUSY Povezane teme Anarhizam Autogestija Klasna borba Demokracija Diktatura proletarijata Egalitarizam Jednakost iznosa Internacionalizam Marksizam Proleterska revolucija Socijalizam u jednoj zemlji Trgovinski savez Utilitarizam

[uredi] Povijest

[uredi] Socijalna demokracija

[uredi] Socijalizam

[uredi] Komunizam

[uredi] Marksizam-Lenjinizam

[uredi] Trockizam

[uredi] Maoizam

[uredi] Ostali

[uredi] Opovrgavanje ovih tvrdnji

[uredi] Kritike

[uredi] Bilješke

[uredi] Reference

[uredi] Vidi isto

[uredi] Ostali članci o marksizmu

[uredi] Vidi isto

[uredi] Daljnje čitanje

[uredi] Opći izvori

• Reason in Revolt: Marxism and Modern Science By Alan Woods and Ted Grant
• In Defense of Marxism
• Marxists Internet Archive
• Marxmail.org
• A Marxism FAQ - under construction
• Libertarian Communist Library Marxism archive
• The Last Superpower - discussion on Marxism
• Marxism Page
• Marxist.net
• Marxism FAQ
• Marx Myths & Legends
• Extensive bibliography
• London Philosophy Study Guide on Marxism (nudi mnoge sugestije za što se može čitati, oviseći o učenikovom poznavanju materije)

[uredi] Uvodni članci

• Introductory article by Michael A. Lebowitz
• History of Economic Thought: Marxian School
• Modern Variants of Marxian political economy

[uredi] Marksističke internetske stranice

• League for the Fifth International internetska stranica Lige Pete Internacionale
• GegenStandpunkt časopis o marksističkoj političkoj ekonomiji
• In Defence of Marxism website of the International Marxist Tendency
• MRZine a project of the Monthly Review Foundation
• Pathfinder Press internetska knjižara marksističke literature
• Rethinking Marxism časopis o ekonomiji, društvu i kulturi
• Socialist Project problematika, događaji, teorija i rasprava
• Solidarity Economy marksistička teorija, analiza i rasprava

[uredi] Određene teme

• Debating Marxism Michael Albert (ParEcon) vs. Alan Maass (Marksizam)
• Marx on India and the Colonial Question sa Anti-Caste Information Page

[uredi] Kritika marksizma

• Main Currents of Marxism. Volume I: The Founders, Volume II: The Golden Age, Volume III: The Breakdown kritika Leszeka Kołakowskoga
• The Open Society and Its Enemies. Volume II: The High Tide of Prophecy (Hegel, Marx and the Aftermath) kritika Karla Poppera
• "Madisonian Democracy and Marxist Analysis: Ryder on the Constitution" od Sterlinga Harwooda (u Christopher B. Gray, ed., Philosophical Essays on the United States Constitution: A Collection of Bicentennial Essays Lewiston, NY: Edwin Mellen Press, 1989)
• Liberalism, Marxism and The State, od Ralpha Raicoa
• Karl Marx and the Close of His System, od Eugena von Bohm-Bawerka
• A Farewell to Marx: An Outline and Appraisal of His Theories, od Davida Conwaya
• Marx Lite, od Thomasa J. DiLorenzoa
• Marxist Dreams and Soviet Realities, od Ralpha Raicoa
• Marxism, od Davida L. Prychitkoa
• Marxism As Pseudo-science, od Ernesta Van Den Haaga
• Lecture XXXV "A Philosophy of Life" uključuje i kritiku Sigmunda Freuda

Radovi Karla Marxa i Friedricha Engelsa
Marx: Kritika Hegelove filozofije prava (1843), O židovskom pitanju (1843), Bilješke o Jamesu Millu (1844), Ekonomski i filozofski rukopisi 1844. (1844), Teze o Feuerebachu (1845), Siromaštvo filozofije (1845), Nadnički rad i kapital (1847), Osamnaesti Brumaire Louisa Napoleona (1852), Nacrti (1857), Predgovor doprinosu kritici političke ekonomije (1859), Teorije o dodatnoj vrijednosti, 3 toma (1862), Vrijednost, cijena i profit (1865), Kapital, 1. tom (1867), Građanski rat u Francuskoj (1871), Kritika Gotha programa (1875), Bilješke o Wagneru (1883)
Marx i Engels: Njemačka ideologija (1845), Sveta obitelj (1845), Manifest komunističke partije (1848), Pisanja o američkom građanskom ratu (1861), Kapital, 2. tom [poslije smrti, izdao Engels] (1885), Kapital, 3. tom [poslije smrti, izdao Engels] (1894)
Engels: Uvjeti radničke klase u Engleskoj 1844. (1844), Seljački rat u Njemačkoj (1850), Revolucija i proturevolucija u Njemačkoj (1852), Anti-Dühring (1878), Socijalizam: Utopijski and znanstveni (1880), Dijelektika prirode (1883), Porijeklo obitelji, privatnog vlasništva i države (1884), Ludwig Feuerbach i kraj njemačke klasične filozofije (1886)

Nedovršeni članak Marksizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.