Ekologija

Izvor: Wikipedija

Ekologija je zasebna znanost koja se razvila kao grana biologije. Ekologija proučava ne samo razne žive organizme , već i okolinu u kojoj žive - mjesto u prirodi koje nastanjuju i druge prirodne faktore koji ih okružuju. Na primjer, ekolozi ne proučavaju samo ribe, već i vodu, izloženost sunčevoj svjetlosti, obilnost hrane i sve druge faktore koji mogu utjecati na ribe u određenom mjestu koje nastanjuju (tzv. staništu) tijekom njihovog života.

Sadržaj 1 Pojam ekologija 2 Područja ekologije 3 Veća zagađenja 4 Ekocentrični sustav 5 Ekološke katastrofe 5.1 Nestajanje šuma 5.2 Podaci o okolišu 5.3 Ugrožene biljke 5.4 Poveznice

[uredi] Pojam ekologija

Pojam ekologija prvi put je uporabio njemački zoolog Ernst Haeckel koji je pod pojmom ekologije smatrao "odnos živih organizama u dva pravca: prema njihovom organskom i neorganskom okolišu". Sama riječ dolazi iz grčkog oikos koji znači: okućnica, dom, mjesto za život.

Suvremeni način života, začet 1776., kada je James Watt usavršio parni stroj, bitno mijenja suživot čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek se stavlja u središte svega. Smatralo se kako su sva prirodna, živa i neživa dobra tu samo da služe čovjeku, a prirodna dobra su uz to neiscrpna. Poznata je tako Grotiusova doktrina po kojoj su prirodna bogatstva mora neiscrpna, ma koliko ih mi izlovljavali. Taj, stručno nazvan homocentrični sustav (čovjek u sredini), vladao je čovječanstvom do 60-tih godina 20. stoljeća, kada su se počele primjećivati štetne posljedice.

Homocentrični sustav više nije suvremen, te sve više razvojna vizija svijeta naglašava ekocentrični sustav, čije je polazište ekosistem, ukupnost živih i neživih organizama na Zemlji, koji između sebe izmjenjuju materiju, energiju i informacije.

Simulacije pokazuju kako više nije moguće nastaviti s ekspanzijom proizvodnje, potrošnje i otpada, a da se priroda trajno ne ošteti, te treba tražiti ne više samo industrijski rast nauštrb prirode, već rast u skladu s prirodom i njenim mogućnostima. U krajnjoj liniji - osiromašivanje prirode znači i ljudsko osiromašivanje, jer većinu tvari koje trebamo za život uzimamo iz same prirode, tako da je i u ekonomskom interesu čovjeka očuvati prirodne resurse - kako bi ostali dostupni nama i generacijama koje dolaze.

[uredi] Područja ekologije

Ekologija je široko područje koje obuhvaća mnogo poddisciplina. Uobičajena, široka klasifikacija, koja kreće od najniže do najviše razine složenosti, gdje je složenost definirana kao broj članova (entiteta) i procesa unutar sustava koji se proučava, jest slijedeća:

• Bihevioralna ekologija proučava uloge ponašanja u prilagodbama životinje da se prilagodi na svoj okoliš.
• Populacijska ekologija proučava dinamiku populacija određene vrste.
• Biocenologija (ili sinekologija) usredotočuje se na interakcije između vrsta unutar neke biocenoze (životne zajednice).
• Ekologija ekosustava proučava tokove tvari i energije kroz biotičke i abiotičke komponente ekosustava.
• Sistemska ekologija je interdisciplinarno polje usredotočeno na proučavanje, razvoj i organizaciju ekoloških sustava iz holističke perspektive.
• Krajobrazna ekologija proučava procese i vezu između mnogo različitih ekosustava nekog područja ili geografski veće površine.
• Evolucijska ekologija proučava ekologiju na način koji se eksplicitno fokusira na evolucijsku povijest vrsta i njihovih interakcija.

Ekologija se također može podijeliti prema području proučavanja, npr. na ekologiju životinja, ekologiju bilja, ekologiju kukaca itd. Još jedna česta metoda podjele je prema proučavanom biomu, npr. na arktičku ekologiju (ili polarnu ekologiju), tropsku ekologiju, pustinjsku ekologiju, itd. Primarna tehnika koja se koristi za proučavanje često se koristi za podjelu discipline u skupine, kao što su kemijska ekologija, genetička ekologija, statistička ekologija, teoretska ekologija i dr. Ova se polja međusobno ne isključuju.

[uredi] Veća zagađenja

Veliko zagađenje nastaje zbog fosilnih goriva. Moderni svijet se pokreće na benzin, naftu i ugljen. Sadašnji stupanj razvoja još uvijek je uglavnom okrenut smanjenju zagađenja , poput uvođenja bezolovnog benzina , a manje uvođenju alternativnih izvora energije - sunca, vode, vjetra i geotermalnih izvora.

Nažalost, zamjetno je kako se uvođenjem alternativnih izvora najviše bave oni bogati, dijelom čak prebacujući prljave industrije u nerazvijene zemlje i zaboravljajući kako to rješava samo lokalni učinak zagađenja, npr. brda jalove šljake, a globalni učinak ostaje. Siromašni nemaju ni vremena ni novca za razmišljanje o ekologiji i suživotu s prirodom - u tim se zemljama ljudi ne žale ni na najprljaviju industriju ni zastarjelu tehnologiju koja onečišćuje.

Također, unatoč idejama nekih ekstremnih poklonika ekologije, ekocentrični sustav, sustav suživota s okolinom, ne znači povratak na staro, razdoblje prije industrijske revolucije, i ne traži od nas da se odreknemo automobila u korist konja ili PC-kompjutera u korist ekologije.

[uredi] Ekocentrični sustav

Ekocentrični sustav svim snagama koristi moderna tehnička dostignuća kako bi sebe unaprijedio i kako bi omogućio razvoj uz sklad: nadzorni sustavi koji zaustavljaju pogon čim se detektira izlazak štetnih tvari u okoliš ili satelitsko praćenje divljih životinja kako bi se saznalo koliko im je stanište potrebno predstavljaju primjere korištenja suvremenih tehnologija u očuvanju i razvoju ekosustava.

Ocem moderne ekologije, odnosno zaštite divljine smatra se prirodoslovac Aldo Leopold.

[uredi] Ekološke katastrofe

Godine 1989. naftni tanker Exxon Valdez nasukao se na Aljasci. U Tihi ocean je isteklo više od 35.000 tona nafte što je uzrokovalo smrt tisuća morskih ptica.Donja tabela predstavlja popis najteži izljeva nafte:

Tanker (mjesto katastrofe)	Datum	Iscurilo nafte u tonama
Atlantic Empress i Aegean Captain (Trinidad)	Srpanj 1979.	300.000
Castillio de Bellver (Cape Town, Južnoafrička Rep)	Kolovoz 1983.	255.000
Olympic Bravery (Ushant,Francuska)	Siječanj 1976.	250.000
Showa-Maru. (Malazijski prolaz, Malezija)	Lipanj 1975.	237.000
Amoco Cadiz (Finistere, Francuska)	Ožujak 1978.	223.000
Odyssey (Atlantski ocean, Kanada)	Studeni 1988.	140.000
Torrey Canyon (Otočje Scilly, UK)	Ožujak 1967.	120.000
Sea Star (Omanski zaljev)	Prosinac 1972.	115.000
Irenes Serenada (Pilos,Grčka)	Veljača 1980.	102.000
Urquiola (Corunna, Španjolska)	Svibanj 1976.	101.000

[uredi] Nestajanje šuma

Čovjek je uništio gotovo polovicu kišnih, tropskih šuma na svijetu. Ova tablica prikazuje koliko se šuma siječe godišnje i koristi kao drvena građa.

ZEMLJA	Godišnji gubitak u kvadratnim km.
Brazil	17.658
Venezuela	9.240
Indonezija	8.440
DR Kongo	7.344
Bolivija	5.916
Meksiko	5.161
Kolumbija	3.717
Peru	2.968
Burma	2.392
Malezija	1.860

[uredi] Podaci o okolišu

• Procijenjuje se da će tijekom slijedećih 20 godina izumrijeti gotovo pola milijuna biljnih i životinjskih vrsta.
• Bijelokljuna žuna je nekoć živjela u šumovitim močvarama. To je jedna od najrjeđih ptica na svijetu.
• Sve vrste nosoroga su danas zaštićene zakonom. Mnogi nosorozi ubijeni su zbog njihovih rogova jer se smatra da imaju ljekovito svojstvo.
• Populacija komodskog varana, najvećeg živućeg guštera, opasno je niska zato što ga prekomjereno love kolekcionari.
• Kornjače se često love zbog njihovog oklopa,mesa i jaja. Nekoliko vrsta morskih kornjača je također ugroženo.

[uredi] Ugrožene biljke

Uništavanje staništa, isušivanje močvara, širenje gradova i moderne poljoprivedne metode predstavljaju opasnost brojnim biljnim vrstama. One najugroženije ispisane su u tablici:

Naziv -Lokacija	Znanstveni naziv
Divlji sago-SAD	Zania floridaris
Orhideja-Meksiko	Phragmipedium
Morski ladolež-Europa	Calystegia soldanella
Zelena vrčasta biljka-SAD	Sarracenia oreophila
Velikolisna palma-Madagaskar	Marojejya darianii
Mogranj s otoka Sokotran-Jemen	Punica protopunica
Afrička ljubica-Istočna Afrika	Saintpaulia ionantha
Plava vanda-Indija/Tajland	Vanda coerulea
Kanarski zmajevac,drvo-Kanarski otoci	Dracaena draco
Kaoba-Ekvador	Persea theobromifolia

|

[uredi] Poveznice

• Kontaminacija
• Šuma