Sirija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Ovaj članak zahtjeva čišćenje. Molimo vas, pomozite unaprijediti članak pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.

Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Sirija, službeno Sirijska Arapska Republika je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom Istoku. Na zapadu 180 km dugom obalom izlazi na istočno Sredozemlje, a graniči na sjeveru s Turskom, na istoku s Irakom, na jugu s Jordanom, na jugozapadu s Izraelom te na zapadu s Libanonom.

Sadržaj 1 Historija 2 Geografija 3 Stanovništvo 4 Privreda 5 Literatura

[uredi] Historija

Prostor Sirije nalazi se na razmeđu civilizacija i stoga je redovito kroz historiju bio poprište sukoba. Na ovom su se prostoru izmjenjivali Feničani, Egipćani, Hetiti, Aramejci,Asirci, Babilonci, Perzijanci na kraju Aleksandar Makedonski. Tada helenizam prodire u Siriju od strane Seleukidske dinastije. Zemlju kasnije osvajaju Rimljani i u tom je periodu jedna od najrazvijenijih provincija. Bila je prva kristijanizirana pokrajina u Carstvu. Pri podjeli Carstva pripala je Bizantu. U 7. je stoljeću osvajaju Arapi koji šire islam. U srednjem je vijeku poprište borbi između Bizanta, Arapa, Križara i Turaka Selđuka. U tom periodu zemlja je uglavnom razjedinjena, a najvažniji arapski vladar je Saladin. Od 16. st. Zemljom vladaju Turci Osmanlije i provode daljnju islamizaciju. Nakon prvog svijetskog rata postaje francuska kolonija, a protufrancuski je ustanak (1925.-1927.) krvavo ugušen, ali Francuzi pristaju na neke uvjete. 1941. proglašena je nezavisnost koja je ostvarena tek 1946. Borbe sa Izraelom, vojni udari i neuspiješno ujedinjenje 1958. sa Egiptom u UAR, miješanje u prilike u Liba-nonu te Zaljevski rat obilježile su modernu Siriju. Od državnog udara 1963. zemljom vlada socijalistička arapska stranka BAAS (pod vodstvom Hafiza El Asada) i Sirija dolazi pod uticaj S.S.S.R.-a.

Iz navedenog lako je vidljivo da je kroz historiju život na sirijskim predjelima bio i ostao težak.

[uredi] Geografija

Zemlja se sastoji od nekoliko regija: uske obalne nizine, planinske zone (Nusayriya na sjeveru, Anti-Libanon, u kojem se nalazi najviši vrh, 2.814 m visoki Šajh, na jugu) na koju se prema istoku nastavlja brežuljakasta visoravan s malo padalina i vrlo oskudnom vegetacijom. Kroz istočni dio zemlje protječe rijeka Eufrat čije se vode koriste za natapanje.

Sirija je zemlja smještena u Jugozapadnoj Aziji. Veliki dijelovi zemlje su pustinja i polupustinja. Njezin se teritorij moze podijeliti na nekoliko dijelova. Uz 180 km duge obale Sredozemnog mora nalazi se ravnica široka oko trideset kilometara. Paralelno uz obalnu ravnicu pruža se lanac planina Jabbal al Nusayiriyah; a na njih se južno nastavljaju Anti-Libanonske planine gdje se nalazi i najviša kota Sirije 2814 metara visoki Hermon. U jugozapadnom djelu Sirije nalazi se Golanska visoravan koja je trenutno pod Izraelom. Većinu južnog dijela Sirije zauzima Sirijska pustinja koja je praktički prostrana visoravan. Ostatak zemlje nalazi se na izdignutom platou (nižem od Sirijske pustinje) koji je u većem dijelu dio zaravnjenog prostora zvanog Al Jazirah. Na platou se nalazi i najveće sirijsko jezero al-Asad na najvećoj sirijskoj rijeci Eufratu, te drugo po veličini jezero Nuzayzah.

Eufrat je najvažnija i najveća rijeka u Siriji. Nije plovna, ali je njeno značenje veliko zbog natapanja. Ona je osnova Sirijske poljoprivrede. Osim Eufrata važne su tekučice Orontes i Khabur. Najvažniji grad na sirijskoj obali je Latakija (Al-Ladiqiyah). To je i najveća luka. Izlaz na sredozemno more daje Siriji na geostrateškoj važnosti i pogoduje razvoju privrednih grana vezanih uz more.

Klima je u Siriji određena reljefom. U područjima bližima moru prevladava umjerena klima sa suhim ljetom (Cs). Uz morsku je obalu jak uticaj Sredozemnog mora pa su uz suha ljeta zime tamo vlažne ( i do 1000 mm padalina). Većina zemlje ima BW klimu (pustinjsku). Na najvišim djelovima klima ima uticaj visine pa se tu može govoriti o preplaninskoj klimi. U područjima između Alepa i Damaska padaline su rijeđe i variraju između 255 mm do 510 mm. U pustinjskim predjelima padaline variraju između 25 i 127 mm. Razlike u temperaturi su male; prosječne siječanjske variraju od 4.4 do 6.4 celzijevih stepeni, a srpanjske oko 30 stepeni.

Geologija nastanak ovog prostora datira u tercijar.

Tla su uglavnom smeđa, a u vegetaciji prevladavaju stepska i pustinjska vegetacija, dok je u mediteranskom djelu zemlje prisutna i sredozemna vegetacija. Od raslinja najvažniji su maslina, tamaris, pamuk te alepski bor i sirijski hrast (u višim područjima). Od životinja su najvažnije antilopa, jelen, zec, dikobraz, pelikan te brojne vrste guštera koje obitavaju u pustinjama.

[uredi] Stanovništvo

Sirija je prema popisu iz 2001. godine imala 17 040 000 ljudi, te je sa površinom od 185 180 km kvadartnih imala prosječnu gustoću naseljenosti od 92 st. po km kvadratnom. S obzirom na klimu i reljef gustoća naseljenosti je poprilično visoka. Apsolutna većina stanovništva su Arapi (90.3%), a ostatak su uglavnom Kurdi i Armenci). Po religijskom sastavu najbrojniji su sunitski muslimani (74%), šijitskih muslimana ima oko 12%, a kršćana 9-10%.

Gradskog stanovništva ima 52%. Najveći grad je Damask (Damasq) sa populacijom od 1 934 000. Drugi najvažniji grad je Allep (cca 1 600 000). Treći velegrad je Horns (Hims) sa oko 600 000 ljudi. Najvažnija luka je Latakija. Pri-rodna promjena stanovništva je velika (25.4 promila). Stopa nataliteta je 30.6, mortaliteta 5.2 a god. promjena stanovništva iznosi 2.6%. Rast Sirije i Damaska:

• 1948.: 3 800 000
• 1991.: 14 887 000
• 2001.: 17 040 000
• 2020.: cca 30 000 000
• 2050.: cca 45 000 000

Damask (1943.): 286 000 Damask (2001.): 1 934 000

Apsolutna većina građana Sirije su Arapi. Najveća manjina su «nearapski» Kurdi kojih ima nešto više od 6 % i žive uz granicu sa Turskom te Armenci koji uglavnom žive u velikim gradovima. Postoji i zajednica Turaka. Od nekadašnje velike Židovske zajednice ostalo je samo oko 1 000 člnova koji uglavnom žive u Damasku.

Po vjerskom pitanju Sirija je reltivno homogena zemlja za razliku od susjednog Libanona, no i ovdje postoje z načajne vjerske manjine. Većina Sirijaca su sunitski muslimani (74%). Slijedeća su vjerska skupina šijitski muslimani (12%), kršćana (armenskih pravoslavaca, maronita, grčkih pravoslavaca i katolika) ima oko 9-10%. U Siriji još djeluju zajednice Druga (vjera povezana sa islamom, ali i sa kršćanstvom i judaizmom), Alawita (vjerske šizme šijita) i oko 1000 Židova.

Sirijci su uglavnom Arapi; pripadnici hamitsko-semitske rasne skupine. Kurdi su druga, a Armenci treća skupina po brojnosti i obje pripadaju indo-evropskoj rasnoj skupini.

Službeni jezik u Siriji je arapski (hamitsko-semitska porodica jezika) , ali se u nekim područjima govore kurdski (novoiranska porodica jezika) i turski (altajska porodica jezika).

Iako je školstvo u Siriji besplatno blizu 30% stanovništva starijeg od 15 godina nepismeno je. Nepismenost u muškaraca je blizu 15%, a u žena nešto više od 44%. U periodu 1991. - 2001. nepismenost je smanjena za oko 6%. U Siriji djeluju 4 sveučilišta u kojima je sredinom devdesetih studiralo oko 170 000 studenata. U Damasku djeluje i Arapska akademija osnovana 1919. godine i ta je institucija jedna od najvažnijih među onim koje se bave proučavanjem arapskog jezika, književnosti, historije i kulture.

U Siriji zemlji sa bogatim povjesnim nasljeđem nalazi se i mnogo muzeja i knjižnica. Najznačajniji muzej je Nacionalni muzej u Damasku koji sadrži brojne izloške iz Azijske, Grčke, Rimske, Bizantske i Islamske umjetnosti. Najveća je knjižnica je sveučilišna u Damasku sa preko 150 000 naslova.

Današnja je Sirijska kultura i način života pod velikim uticajem vanjskih faktora. Najveći je uticaj imao S.S.S.R. koji je imao dobre političke, vojne i gospodarske veze sa Sirijom. uticaj S.S.S.R-A imao je i pozitivnih strana tako da je Sirija jedna od rijetkih arapskih zemalja gdje je postignuta visoka razina emancipacije žena.

[uredi] Privreda

Sirija spada u donju srednju grupu zemalja po razvijenosti. Najveći dio stanovništva zaposlen je u poljoprivredi, a u primarnom sektoru radi 24% stanovništva. Sekundarni je sektor vrlo važan i u njemu je zaposleno 30% stanovništva. Najviša je zaposlenost u tercijarnom sektoru i u njemu radi 46%, a ostvaruje najveću dobit i turistički devizni priljev od 1 082 000 000 $ (2000.).

Najvažniji sirijski proizvodi su nafta i zemni plin. Proizvodnja nafte vezana je uz tanke zalihe i iznosi 530 000 barela dnevno. Postoje i izdašne zalihe minerala. Hidroenergetska postrojenja na Eufratu, uz termoelektrane na pogon naftom proizvode sasvim dovoljno struje za potrebe zemlje. Industrija uključuje proizvodnju tekstila, preradu hrane i strojogradnju. Proizvodnja fosfata iznosi 2 400 000 tona (10. u svijetu).

Pamuk je glavna i najpouzdanija ratarska kultura. Proizvodnja pamučnog vlakna iznosi 272 000 tona i 10. je u svijetu. Uljarice su također vrlo važne i Sirija je 4. u svijetu po proizvodnji maslinovog ulja sa 180 000 tona. Dosta se sadi i duhan koji je visoke kvalitete. Od stočarstva najviše se uzgajaju koze, ovce i deve. One pasu iz navodnjavanih pašnjaka čija je tehnika navodnjavanja stara 4 000 godina.

Prometna je povezanost dobra, pogotovo između dva najveća grada. Cestovna i željeznička mreža su dobro razvijene, a gradovi Damask i Allep imaju imeđunarodne zračne luke. Najveća morska luka je Latakija. Turizam sa svojih preko milijardu dolara prihoda sve je značajnija gospodarska grana. Osobito je popularno odredište ruševine Palmire; antičkoga grada kao i ostaci od ranijih civilizacija preko Arapa i križara pa sve do Turaka.

Kakvoća zdravstva koje je ograničeno na gradove i besplatno za siromašne te pitke vode i sanitarija nezadovoljavajuća je. Smrtnost djece je poprilično visoka, a socijalna skrb ograničena.

Sirijska je privreda u velikim problemima. Unatoč izvozu nafte i turističkom potencijalu zemlja se nije razvila. Planiran razvoj industrije nije se dovoljno ostvario, što zbog državnog vlasništva, što zbog političkih sukoba i tenzija. Privreda ovisi o nafti koje ima puno manje nego u ostalim arapskim zemljama.

1991. nakon sudjelovanja u Zaljevskom ratu Sirija je zatoplila odnose sa Zapadom. Tada su se povećala ulaganja i trgovina sa Sirijom, a zemlja je dobila i znatnu novčanu pomoć. Danas izvoz Sirije iznosi 4 490 miliona $, a uvoz 4 300. Novčana jedinica je sirijska funta (SYP) a stoti dio pijastera

[uredi] Literatura

Novi Atlas svijeta Andromeda Oxford 1996., Hr. Izdanje: Extrade Rijeka Microsoft Encarta Encyclopedia; Microsoft corporation Seattle U.S.A. 1997. Atlas Azije; MONDE NEUF; Europapress holding d.o.o. Zagreb 2005. Atlas Svijeta; MONDE NEUF; Europapress holding d.o.o. Zagreb 2005. Enciklopedijski atlas svijeta, Zagreb 2003.