Flauta
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
||||||||||
|
Flauta je muzički instrument koji spada u porodicu drvenih duvačkih instrumenata. Sastoji se od tri ili rjeđe četri dijela, koji se na spojevima uvlače (uklapaju) jedan u drugi i time se kontroliše štimanje. Čitav instrument je dugačak oko 67 centimetara. Ulaz za zrak postavljen je sa strane i okružen je plosnatom usnom, koja je oblikovana tako da na nju naliježe donja usna svirača. Glava se nalazi naprijed i zatvorena je. Glavni mehanizam nalazi se na srednjem dijelu koji služi za otvaranje i zatvaranje rupica. To je i najvažniji dio instrumenta jer se na njemu nalazi i najveći broj rupica, koje proizvode tonski zvuk, šesnaest do osamnaest poklopaca i veliki broj poluga kojima se oni pokreću. Na završnom dijelu koji je otvoren nalaze se dvije do tri rupice.
Dijeli se na blok-flautu i poprečnu flautu. Kod oba instrumenta je jedna dimenzija znatno veća od druge dvije. Razlikuju se u tome što se u blok-flautu zrak duva na vrhu instrumenta, tako da se instrument nalazi ravno ispred svirača i svira se držeći ruke ispred sebe, dok se kod poprečne flaute zrak također duva na vrhu instrumenta, ali sa strane, a instrument se drži s jedne strane lica i svira se držeći ruke na strani, ne videći ih.
[uredi] Historijat
Flauta je postojala još u davnoj prošlosti, te spada u najstarije instrumente zbog jednostavnog principa stvaranja zvuka. Najstarije flaute gradile su se od kosti (Oyana Indijanci), bambusa, metala i gline. Početkom 19. vijeka flauta se našla u kritičnoj situaciji zbog promjene zvučnog ideala kojem je bio bliži klarinet. Jačina njenog zvuka nije bila dorasla novim koncertnim dvoranama, a skala je bila još uvijek tonski neujednačena i nečista. Taj problem 1847. godine riješava Theobald Böhm (1794-1881), napravivši flautu koja je odgovarala tadašnjim zahtjevima, sa zvukovno i intonativno ujednačenom hromatskom ljestvicom (skalom) i pojačanim zvukom. Gradio je flaute od srebra i drveta. Izuzevši neznatne promjene, instrument je do danas ostao isti.
Današnje flaute mogu biti građene od raznih metala: bakra, nikla, cinka, srebra, zlata, platine, te stakla i sintetskih materijala. Njen trooktavni raspon obuhvata tonove c1(h)- c4(f4). Svira se sa devet prstiju. Sastoji se od tri dijela: glava flaute, srednji dio ili tijelo, te donji dio ili noga. Na flauti je moguće izvoditi vrlo brze pasaže, skokove, trilere, staccato, dvostruki i trostruki jezik i legato, te mnoge druge tehnike sviranja vezane isključivo za muziku 20. vijeka. Boja tona u donjem registru je tamna, u srednjem mehka, a u visokom svijetla i reska.
 |
Odjeljak isključivo posvećen muzici |
| Muzički instrumenti u orkestru |
| Standardna postava
Violina · Viola · Violončelo · Kontrabas Flauta · Oboa · Engleski rog · Pikolo · Klarinet · Fagot Truba · Kornet · Francuski rog · Trombon · Tuba Činele · Gong · Timpani · Doboš · Bas bubanj · Metalofon · Ksilofon · Triangl · Zvona Dodatni instrumenti Klasična gitara · Tamburin · Tenor bubanj · Orgulje · Saksofon |
Nedovršeni članak Flauta koji govori o muzici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
