Visoko

From Wikipedia

Ovo je članak o istoimenom gradu i općini u BiH. Za istoimenu općinu u Hrvatskoj v. Visoko (Hrvatska)

Template:Coordinates

Visoko

(Grb)
Općina	Visoko
Središte općine	Visoko
Površina	231 km²
Stanovništvo  - Ukupno  - Gustoća	44.130 197,32/km²
Načelnik	Munib Alibegović

Općina Visoko se nalazi u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-Dobojskom kantonu i industrijskog regiona Sarajevo-Zenica. Procjenjuje se da grad ima oko 17.000 stanovnika, dok je prema popisu iz 1991. imao 14.140 stanovnika.

Područje Visokog je nekad bilo centar srednjovjekovne države Bosne, dok se osnivačem Visokog, kakvog poznajemo od Osmanlijskog perioda kada biva nahija, bio Ajas-beg. U Austrougarskom periodu grad dobiva novi, stari stil gradnje koji upotpunjuje orijentalni kakvo je Visoko do tada gajilo. U kraljevini Jugoslaviji Visoko se bitno ne razvija, dok u Drugom svjetskom ratu ne trpi veće štete, a veći razvoj će doživjeti tek u vrijeme SFRJ. Tokom cijelog rata u BiH Visoko ostaje pod nadzorom ARBiH. Danas je Visoko moderan grad bogate kulture i prošlosti, dok je privreda uslijed ratnih dejstava izgubila svoje kapacitete koje je imala prije.

Školstvo, kultura i zdravstvo su na zavidnom nivou. Najuspješniji sportski klubovi su rukometni "Bosna", aero "Izet Kurtalić" te nogometni "Bosna".

Sadržaj/Садржај 1 Geografija 2 Stanovništvo 3 Historija 3.1 Predhistorijsko doba 3.2 Iliri i Rimsko doba 3.3 Srednjovjekovno doba 3.4 Osmanlijska vladavina 3.5 Austrougarska vladavina 3.6 SHS, Jugoslavija, Drugi svjetski rat 3.7 Jugoslavija (SFRJ) 3.8 Visoko u ratu (1992-1995) 3.9 Visočka piramida 4 Kultura i obrazovanje 4.1 Školstvo 4.2 Muzeji 4.3 Zdravstvo 4.4 Sport 4.5 Muzika 5 Privreda 5.1 Turizam 5.2 Prerada kože u Visokom 6 Znamenite ličnosti 7 Mediji 8 Galerija 9 Bibliografija 10 Vanjski Linkovi

[uredi - уреди] Geografija

Općina Visoko se prostire na površini od 232 km2. Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Povezana je sa putevima, magistralnim putem Sarajevo-Zenica prema sjeveru i regionalnim putevima sa susjednim općinama, željezničkom prugom u pravcu Jadranskog mora. Prirodna sredina općine je determirana dolinama rijeka Bosne i Fojnice, Morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina Srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor općine doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050m nadmorske visine, što je veoma povoljno sa stanovišta razvoja poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja saobraćajnica i drugih sistema komunalne infrastruktura|infrastrukture.

[uredi - уреди] Stanovništvo

Prema popisu iz 1991. godine općina Visoko imala je 44.130 stanovnika što na površini od 232 km2 dostiže 197,32 stanovnika na km2. Od toga na gradsko područje otpada 14.140 stanovnika ili 30%, a na vangradska područja 31.990 stanovnika ili 69,4%.

Na jedno domaćinsvo dolazi 3,6 stanovnika na općini, od čega u gradskom području 3,3, a u vangradskom 4,0 stanovnika na jedno domaćinstvo. Prisutna je tendencija laganog rasta stanovništva u gradskom području što je rezultat prirodnog priraštaja uz neznatan mehanički priliv. Starosna kategorija stanovništva predškolskog i školskog uzrasta (do 19 godina) čini jednu trećinu ukupnog stanovništva, dok na stanovništvo od 19. do 60. godina otpada 55% ukupnog stanovništva.

[uredi - уреди] Historija

Visoko je grad bogate historije koja seže daleko u prošlost, to je mjesto gdje su se desile mnoge bitne stvari, najviše njih je vezano za Srednjovjekovnu državu Bosnu (Zemlja Bosna). Srednjovjekovni grad u to vrijeme je nosio naziv Visoki koji se nalazio na vrhu brda Visočica, a njeogovo podgrađe se zvalo Podvisoki, dok se Visoko kao grad tek počinje intenzivnije razvijati dolaskom Osmanlija na ove prostore, te se njegov razvitak nastavlja dolaskom Austrougarske monarhije. U vrijeme prve Jugoslavije grad nije previše napredovao, dok se za vrijeme socijalističke Jugoslavije grad bitno proširio. Rat u Bosni i Hercegovini nije zaobišao ni Visoko, tako da je tokom rata oštećen najveći dio industrijskih pogona, kao i stambenih objekata. Danas se u gradu većinom obnavljaju stambeni i indusrijski objekti (oštećeni u ratu ili dotrajali), te se grade novi stambeno/poslovni objekti na samom prilazu u grad.

[uredi - уреди] Predhistorijsko doba

Na prostoru Visočke općine bilježi se dug kontinuitet življena tako da na ovim prostorima prvi tragovi života datiraju još iz 4000 godine p.n.e. Zbog plodne doline kroz koju protiču dvije rijeke Bosna i Fojnica, područje Visočke općine je uvijek bilo naseljeno, tako da su neolitska nalazišta nađena na obalama rijeka (Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, Dvor i tako dalje). Uz čitava naselja (kao u Okolištu) nađeni su razni alati, oruđa, novac i ostali predmeti koji se vežu za taj period.

Od 2002 godine manja iskopavanja i geofizičke prospektive su izvrđene u Okolištu. Kao prvi rezultati bili su geomagnetički planovi naselja od 5 kuća sa poveznim putevima. Proneđena su izvrsno očuvana naselja te topološka, radiometrička, arheološka i botanička anazila pronađenih materijala pokazuju veliki naučni potencijal Okolišta koje pripada kasnom Neolitskom periodu.

[uredi - уреди] Iliri i Rimsko doba

Područje Visočkog bazena (i centralne Bosne) je naseljavalo Ilirsko pleme Desidijati. Gušenjem Ilirskog ustanka 9. godine i područje Visočke općine ulazi u sastav moćne Rimske imperije. Dokazi su i rimska utvrđenja (Kralupi, Seoča, Mokronozi), te pisani izvori i rimski putevi koji su prolazili kroz ovo područje.

[uredi - уреди] Srednjovjekovno doba

Glavni članak: Visoko u srednjem vijeku

Visoko, tvrđava i grad Visoki, Podvisoki, Mile (današnji Arnautovići), Biskupići i Moštre su nedvojbeno bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne. Zanimljivo je da se sa Visočice, gdje se nalazio grad i tvrđava Visoki, vide sva ostala kraljevska stolna mjesta. Mnogo bitnih događaja za srednjovjekovnu državu Bosnu se upravo dogodilo u Visočkoj okolini.

Mile su bile mjesto gdje su sahranjivani bosanski vladari, a koje je ujedno bilo i zborno mjesto državnih sabora. U Milama su između ostalog pokopani Stjepan II Kotromanić, te prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić. Tu je bilo i mjesto gdje su krunisani bosanski kraljevi, pa je tako tu krunisan prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić (1377. godine). Osim ovih važnijih mjesta, također bitni su i drugi lokaliteti koji su vezani za srednjovjekovnu Bosnu kao što je Sebinjski grad smješten jugoistočno od sela Sebinje, Čajanski grad u Gračanici koji je štitio puteve između Visokog i Bobovca, stari grad Bedem u Goduši i tako dalje.

[uredi - уреди] Osmanlijska vladavina

Glavni članak: Visoko u Osmanlijskom carstvu

Dolaskom Osmanlija stvari se mijenjaju, tako Visoko počinje da poprima svoj oblik kao grad kakav je nastajao od 1463. godine. Osnivačem Visokog (kao grada, Podvisoki i Visoki prestaju da se razvijaju) se smatra Ajas-beg (paša) koji bio porijeklom iz Visokog, ali prešao na islam sa bogumilske vjere. Visočka nahija je obuhvatala današnje općine: Visokog, Breze, Busovače, Fojnice, Ilijaša, Kiseljaka, Kreševa i Vareša.

Na čelu visočke nahije nalazio se vojvoda već od 1483. godine koji je sa serdarom bio predstavnik vojno-administrativne vlasti. U Visokom je također postojao glavni imam (reisu-l-eimme), i osim što su vršili vjerske dužnosti, također su ispunjvali ostale obaveze prema društvu. 1477. godine Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji. U tom periodu se Visoko razvija u administrativni centar nahije, središte trgovine i zanatstva, kao i kulturnog i duhovnog života. Visoko već tada poprima izgled gradskog naselja islamsko orijentalnog tipa sa svim pratećim vjerskim ustanovama i objektima.

[uredi - уреди] Austrougarska vladavina

U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. U podacima iz 1882. godine stoji da je Visoko organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Vremenom sve češći kontakti sa zapadnim svijetom uslovljavaju daljni razvoj grada ali u nešto drukčijem obliku i karakteru. Grad se širi obalom rijeke Fojnice niz glavnu saobračajnicu prema Jaliji, ušću i mostu preko rijeke Bosne, tako da se Tabhana našla u sredini naselja. Među prvim objektima koji su bili izgrađeni u duhu onovremenog zapadnoevropskog graditeljstva je bila zgrada željezničke stanice Visoko, koja je bila izgrađena 1882. godine, kasnije su slijedile zgrade Kotarskog ureda i suda (sada zgrada općine Visoko, 1895.), zgrada Franjevačke gimnazije sa crkvom (1899. - 1900.), zgrada tadašnje gradske općine (sada Zavičajni muzej), zgrada osnovne škole na Kraljevcu i tako dalje. Zgrade su se većinom gradile u neomaurskom stilu i ublaženim varijantama neoklasicizma.

Daljni razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 1911. godine. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata. Potpuno su izgorjeli Gornja čaršija i mahale uz nju i kuće uz glavnu saobraćajnicu, uz Belediju, Šadrvansku džamiju i medresu. U proljeće 1912. godine se pristupilo obnovi. Zemaljska vlada je naredila da kuće budu zidane od cigle i pokrivene crijepom ali u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Visoko je poslije požara i obnove dobilo konture urbane sredine sa mješavinom orijentalnog i zapadnog stila. U sada staroj jezgri grada još uvijek stoji dio istih kuća koje su ostale netaknute, ali neke kuće su također porušene da bi se napravile nove i modernije koje nemaju tradicionalni bosanski stil graditeljstva.

[uredi - уреди] SHS, Jugoslavija, Drugi svjetski rat

U novoj državi SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala, pa tako ni u Drugom Svjetskom Ratu kada je Visoko bilo sastavni dio NDH (Nezavisne Države Hrvatske), tokom rata grad nije pretrpjeo veliku štetu, osim 9 bombi koje su saveznici ispustili pri gonjenju okupatorske vojske. Visoko je oslobođeno 7. aprila 1945 od strane 7, 9 i 17 Krajiške brigade iz Desete divizije. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobivale imena po ratnim herojima sa područja Visokog.

[uredi - уреди] Jugoslavija (SFRJ)

Glavni članak: Visoko u SFRJ

Već u socijalističkoj Jugoslaviji, od 1955. Visoko biva srez odnosno središte nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Početkom 1950-tih godina počinje gradnja prvih većih stambenih i poslovnih zgrada u Visokom, kao i postepeno širenje grada prema prostranim i plodnim ravnicama uz obalu rijeke Bosne i Fojnice. U isto vrijeme vrši nagla industrijalizacija gdje se posebno ističe kožarska ali i prehrambena, metalna, tekstilna, trgovinska i građevinska industrija koja je bila u mogućnosti opskrbljavati čitav tadašnji srez te izvoziti u susjedne savezne rebuplike i inozemstvo. Isto tako grad dobiva sve bitnije objekte među kojima su pošta, policijska i vatrogasna stanica, dom zdravlja, zavičajni muzej, hotel, kao i robne kuće, sportske objekte i ostale stambene, poslovne i filijalne objekte.

Tadašnja privreda, prema podacima iz 1991., upošljavala je 88% stanovništva, što dovoljno govori o kvalitetu i snazi visočke privrede koja je u 1991. ostvarila ukupan izvoz od 92,5 miliona USD. Poseban trenutak za Visočane je bio taj kada je Josip Broz Tito došao u Visoko. Kasnih 1980-tih godina te početkom 1990-tih dolazi do ubrzane urbanizacije grada gdje se gradi veliko gradsko naselje "Luke" koje se nalazi uz samu rijeku Bosnu, te predstavlja najgušće naseljeni dio grada. Zadnje godine ovog perioda su obilježene nemirima i raznim previranjima koje će rezultitati vanrednim stanjem 6. aprila i konačno izbijanjem rata u i oko Visokog.

[uredi - уреди] Visoko u ratu (1992-1995)

Glavni članak: Visoko u ratu (1992-1995)

Pred samo izbijanje rata SDS počinje naoružavati lokalno srpsko stanovništvo odano toj stranci. Što pojedinačno i organizirano preko bošnjačkih političara, Visočko stanovništvo se počinje naoružavati. 6. aprila 1992. proglašava se vanredno stanje. Već od aprila 1992. počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Uz pripremanje odbrambenih snaga vršen je stalni pritisak na srpsko stanovništvo da predaju svo naoružanje iz kasarni "Ahmet Fetagahić" i "Majevica". 25. aprila srbi napuštaju kasarnu Ahmet Fetagahić i prelaze u kasarnu Majevica. Sljedećeg dana jedinice TO Visoko vrše opsadu i napad na kasarnu Majevica i pri tom osvajaju skoro svo naoružanje.

Zimča koja je dovodila Visoko u poluokruženje je konačno oslobođena 20. juna u odličnoj akciji svih visočkih jedinica u kojoj je zarobljena ili pobijena većina srpskih snaga, no uprkos tome vodeći oficiri SDS-ovih pripadnika su prebjegli preko Kiseljaka, odnosno HVO-teritorije koji ih je uz dogovor pustio bez okršaja. Visočki borci uz pomoć dalekometnih oružja vrše podršku sarajevskim borcima. Za to su visočki borci 24. juna pohvaljeni od strane Sefera Halilovića.

Krajem januara raste napetost između ARBiH i HVO-a te dolazi do otvorenih napada od strane HVO-a na stanovništvo sela Kaćun, općina Busovača. 27. januara jedinice 302.mtbr u sudjelstvu sa jedinicama ŠTO Visoko i 17. krajiške onemogućujući blokadu grada Fojnice. 2. novembra jedinice ARBiH iz Visokog i susjednih općina zauzimaju Vareš sa minimalnim gubicima. Posljedni dani 1994. su donijeli primirje između ARBiH i HVO-a.

Za to vrijeme u Visokom su trajale pripreme za deblokadu Sarajeva, te su u tu svrhu u Visoko pristigle jedinice 7. korpusa. Operacija deblokade glavnog grada je počela 15. juna 1995. Prvi okršaji su se desili sa svitanjem, oko 3:00 sata i dok je vrijeme odmicalo mogućnost proboja je bila manja. U toku operacije na Visoko je bačeno bezbroj granata te šest modificiranih aviobombi. Dejtonskim sporazumom je okončan rat te uklonjene sve ratne linije oko Visokog. Visoko je izgubilo 297 svojih boraca, 600 njih su postali invalidi, dok je poginulo nekoliko stotina civila. 23 visočka borca su dobila najveće odlikovanje "Zlatni ljiljan", dok je 19 pripadnika MUP-a dobilo "Zlatnu policijsku zvijezdu".

[uredi - уреди] Visočka piramida

Glavni članak: Visočka piramida

Visočke piramide su trenutno naučna teorija istraživača Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Prema istoj teoriji najveća piramida, piramida Sunca, je prva takve vrste u Evropi a nalazi se na brdu Visočici, dok se piramida Mjeseca nalazi na brdu Plješevica, a treća piramida Bosanskog Zmaja desno od prethodne. Istraživanja u cilju dokazivanja ove teorije su trenutno u toku, dok su detaljna istraživanja počela 14. aprila 2006. godine.

[uredi - уреди] Kultura i obrazovanje

[uredi - уреди] Školstvo

Srednjovjekovni univerzitet:

Glavni članak: Srednjovjekovni univerzitet

O postojanju univerziteta u Bosni prije osam stoljeća malo se pisalo i govorilo. O tome ne postoji mnogo podataka, ali ono sto je dostupno potvrđuje izuzetnu činjenicu da je "u mjestu koje se zove Bosna" (Visoko) već 1175. godine postojao i djelovao univerzitet, visoko učiliste bosanske vjerske organizacije.

• Pravoslavna Osnovna škola u Visokom

Prema raspoloživim podacima ova škola je počela raditi oko 1840. u privatnoj kući. Zgrada škole se počela graditi oko 1857., kada je završena pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade. Prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Kliša, a druga veća i uslovnija nalazila se na prostoru današnje Fabrike kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914. godine kada je ukinuta.

Državne osnovne škole u Visokom:

Već 1881. počela je sa radom "Općinska škola" u Visokom. Ona je bila smještena u kući Hasan-bega Zečevića. "Općinska pučka škola" izgrađena je krajem 1885. a konačna dogradnja završena 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija, tako da je ubrzo postala pretjesna, te su ponovo ženska djeca izdvojena i pohađala su "Žensku osnovnu školu" za čije su potrebe ponovo vraćene pod kiriju povoljne kuće. Pripreme za izgradnju škole su počele 1907. godine, intenzivna gradnja krenula je 1909. godine, a 1910. učenici su ušli u novu "veliku školu" na Kraljevcu. Škola na Kraljevcu dograđivana je 1961, 1971., te 1975/76. godine. Odlukom Općinskog vijeća od 20. januara 1993. škola nosi naziv Osnovna škola "Kulin Ban" Visoko.

• Osnovna škola "Safvet-beg Bašagić" Visoko

Nastava u ovoj školi je počela 1958/59. školske godine.

• Škola za osnovno muzičko obrazovanje “Avdo Smailović” Visoko

Škola je počela sa radom 1973. godine. Prvo u okviru tadašnje Osnovne škole "Ahmet Fetahagić" (danas OŠ "Safvet-beg Bašagić"), a od 1979. godine kao posebna škola. Škola je dobila ime po čuvenom kompozitoru i muzičkom pedagogu, koji je rođen u Visokom. On je bio utemeljivač moderne muzičke kulture u Visokom i BiH.

• Osnovna škola "Mula Mustafa Bašeskija", Donje Moštre

Nastava u ovoj školi počela je školske 1918/19.godine.

• Osnovna škola "Musa Ćazim Ćatić", Veliko Čajno

Nastava u ovoj školi je počela 1938/39. Školske godine.

• Osnovna škola "Alija Nametak", Buci

Ova škola baštini tradiciju osnovne škole koja je postojala u Kralupima jos između dva svjetska rata. Nastava na Bucima je počela 1951/52. školske godine.

• Osnovna škola "Mehmedalija Mak Dizdar" Dobrinje

Škola je osnovana nakon Drugog svjetskog rata u Buzićima. Od 1954. godine škola se nalazi u Dobrinju.

Srednje obrazovanje:

• Medresa

Medresa je u Visokom osnovana 1838.godine. Zemljište za medresu je poklonio Ahmed ef. Pinjgić. U medresi je bila biblioteka koju je 1840. godine uvakufio Mustafa-paša Babić. Medresa u Visokom je bila tipa niže medrese. Postupna reforma i modernizacija nastave nije mimoišla ni Visočku medresu tako da tridesetih godina ovog stoljeća i u Visočkoj Ahmed ef. medresi se uvode svjetovni predmeti, učenici se dijele po razredima, a medresa je postala petorazredna. Danas se intenzivno gradi internat u sklopu visočke medrese za potrebe stanovanja njenih učenika.

• Ruždije

Osnivanje ruždija u BiH predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869. godine. Prva ruždija je osnovana još ranije u Sarajevu 1864. godine. Ruždija je bila prva svjetovna, državna škola, a po nastavnom planu i programu je sličila tadašnjim evropskim građanskim školama. Ruždije su bile četverorazredne srednje škole. U Visokom je ruždija otvorena oko 1870., odmah poslije donošenja spomenutog zakona i postojala je sve do 1879.godine. Prestala je sa radom odmah po okupaciji BiH od strane Austrougarske.

• Franjevačka Gimnazija u Visokom

Franjevačka gimnazija je u Visoko preseljena iz Guća Gore 1900. godine. Do tada je u Guća Gori radila kao petorazredna, ovdje radi kao šestorazredna do školske 1913/14. kada se upisuje sedmi razred, a 1914/15. i osmi razred. Poslije Prvog svjetskog rata Gimnazija je nastavila sa radom, a 1924. godine njoj je bilo priznato pravo javnosti.

• Gimnazija "Visoko"

Gimnazija u Visokom osnovana je 1960. godine, škola se sastoji od opće i filološke gimnazije.

• Mješovita srednja škola “Hazim Šabanović” Visoko

Gimazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola učenika u privredi osnovana je 1969. godine, a 1971. godine izvršena je integracija Gimnazije i Škole učenika u privredi i dobila naziv Srednjoškolski centar "Janko Balorda". koji se 1993. godine mijenja u SŠC "Hazim Šabanović", a 1995. godine škola je dobiva novo ime, Mješovita Srednja škola "Hazim Šabanović". Škola se sastoji od srednjih tehničkih škola i srednjih stručnih škola.

[uredi - уреди] Muzeji

U Visokom postoji Zavičajni muzej u kome se nalazi brojno kulturno historijsko naslijeđe Visokog, ali i Bosne. Najviše toga je vezano za srednjovjekovnu državu Bosnu, jer je poznato da je u Visokom i okolnim mjestima (Mile, Biskupići i Moštre) bilo središte tadašnje države. U muzeju se danas čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki. U Goduši pored Visokog se trenutno gradi i u završnoj je fazi istureno odjeljenje ovog muzeja koje je posvećeno starim goduškim zanatima od kojih je najznačajnije drvorezbarstvo gdje će se naći svi postojeći antikviteti kao i alati na kojima su rađeni kroz historiju. Direktor zavičajnog muzeja je profesor Senad Hodović koji je najzaslužniji za dobar rad muzeja.

[uredi - уреди] Zdravstvo

U Visokom postoji Dom zdravlja sa poliklinikom.

[uredi - уреди] Sport

Organizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesno vaspitanje "gombanje". To doprinosi da se već 1909. osniva društvo "Soko" koje će dugi niz godina biti nosilac sportskih aktivnosti na ovom području. Značajan potjecaj razvoja sporta i ovog Društva predstavlja izgradnja Doma, čije je otvaranje obavljeno 16. juna 1934. godine čime su stvoreni uvjeti za razvoj muške i ženske atletike, odbojke i elemenata borilačkih sportova kao i nogometa, te kasnije rukometa.

• Nogometni klub "Bosna"
• Rukometni klub "Bosna"
• Ženski rukometni klub "Visoko"
• Aero klub "Izet Kurtalić"
• Košarkaški klub "Visoko"
• Streljački klub "Visoko"
• Kuglaški klub "Bosna"
• Karate klub "Visoko"
• Karate klub "Budućnost"
• Tekvando akademija "Visoko"
• Nogometni klub "Trijumf" Podvinci
• Sportsko-ribolovno društvo "Visoko"
• Planinarsko-smučarsko društvo "Visočica"
• Košarkaška škola "XXL Basket"
• Lovačko društvo "Srndač"
• Školski rukometni klub "Novi Val"
• Stonoteniski klub "Bosnia"
• Šahovski klub "Visoko"
• Sportski autoklub "VAK" Visoko.

[uredi - уреди] Muzika

U Mulićima djeluje Institut Sevdaha Omera Pobrića koji se bavi očuvanjem bošnjačke muzičke tradicije i sevdalinke. Institut nudi kolekcije sevdalinki na raznim nosačima zvuka, kao i knjige vezane za muzičku tradiciju Bošnjaka.

Također u Visokom djeluju i mlade muzičke grupe, među njima najpoznatija i najpopularnija grupa Codex. Od starijih muzickih grupa koje su ostavile traga i kojih se rado sjecaju generacije Visocana bile su: Akademik, Oktobar, Let, Brodolom, Telefon i mnoge druge.

[uredi - уреди] Privreda

U privrednoj strukturi općine Visoko karakteristično je istaći da su vodeće oblasti privrednog razvoja industrija i trgovina (podaci 1991.god). Pored intenzivnog razvoja industrije i trgovine, značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim saobraćaj i zanatstvo. Prije rata privreda je bila organizirana u 20 preduzeća od kojih su najveća "KTK", "Vitex", "Velepromet", "Kovina", "Vispak", GP "Zvijezda", "IGM", "Asfaltgradnja" i druga u kojima se zapošljavalo preko 11.000 radnika. Od ukupnog broja zaposlenih 13.500, u privredi je bilo zaposleno 88%, u vanprivredi 7% i u individualnom sektoru 1,7%.

Tokom rata uprkos teškim oštečenjima, koja se procjenjuju na oko 400 mil. DEM privredni kapaciteti su bili u funkciji i nijednog dana nisu obustavljali proizvodnju. Organiziranje industrijske proizvodnje i posebno poljoprivredne proizvodnje pomoglo je u preživljavanju stanovništva općine i šire regije i dalo ogroman doprinos u odbrani zemlje i općine.

Zlatna džezva (visine 124 cm, promjera 95 cm) prehrambrene industrije Vispak je 29. jula 2005. službeno ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.

[uredi - уреди] Turizam

Iako Visoko kao grad nikada nije bilo razvijeno turističko mjesto, ono ipak ima značajan broj turističkih atrakcija. Najviše njih je vezano za srednjovjekovnu Bosnu, tako da na brdu Visočica još uvijek ima ruševina stare tvrđave (dio je sačuvan u Visočkom muzeju), dok se u Milama nalaze pronađeni ukrašeni grobovi starih bosansnik vladara kao i srednjovjekovno naselje. Jedinstvenu atrakciju predstavlja i naselje koje je otkopano u Okolišću a koje datira iz kamenog doba. Navodno otkriće Visočke piramide, ili čak četiri koliko se trenutno nagađa, možda napravi veliko evropsko turističko odredište, ali ne prije materijalnog dokazivanja piramida koje je u toku.

[uredi - уреди] Prerada kože u Visokom

Stari način proizvodnje visočkih "tabaka" sa poznatim "tabhanama" trajao je s manjim izmjenama i stjecanjem rutine i iskustva tokom cijelog perioda Osmanlijske vladavine. Isti način je zadržan i dolaskom Austrougarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata došlo do savremenijeg i modernijeg načina prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obučarski. Zato nije čudo da je već 1928. godine pored stare tabhane nikla moderna radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. U tom periodu počinju se upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i mehanizacija u vidu strojeva. 1929. godine formirana je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", gdje su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova škola bila je glavna kožarska sa cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države. Dugogodišnja tradicija kožarstva doprinjela je da Visoko konstantno od davnina do današnjih dana važi za najjači centar kožarsko-krznarske prerađivačke industrije na ovim prostorima.

[uredi - уреди] Znamenite ličnosti

• Ajas-beg
• Ferid Semić
• Kenan Jusufbašić
• Hilmo Neimarlija
• Nasuh Matrakčija
• Nevzad Sirčo
• Omer Pobrić
• Senad Hodović
• Zaim Muzaferija
• Zdenko Antović

[uredi - уреди] Mediji

• Radio Q
• Radio i Televizija Visoko
• Radio NABA
• CATV

[uredi - уреди] Galerija

[uredi - уреди] Bibliografija

• Tarik Ahić, Ahmed Handžija, Munib Smajović (1998). Visoko, privredno-kulturni informator

[uredi - уреди] Vanjski Linkovi

Template:Wiki članak

• Službena stranica grada Visoko i novosti vezane za grad i okolinu
• Neslužbeni informativni portal općine Visoko
• Total Portal - Visoko
• Zanimljivosti i mnogobrojne slike grada Visoko
• Grad Visoko
• Turistička zajednica Ze-Do kantona
• Interaktivna mapa grada Visoko
• Blog posvećen pronalasku piramide u Visokom
• Web stranice lovačkog udruženja Srndač
• Institut sevdaha Omera Pobrića u Mulićima, Visoko
• Rukometni klub "Bosna"
• Nezavisni omladinski radio "Q"
• Islamski radio "Naba"
• Stranice VISPAK prehrambrene industrije
• Mladi liberali, Visoko
• Službena stranica Mjesne zajednice Podvinci

Administrativna podjela Bosne i Hercegovine

Entiteti Bosne i Hercegovine Republika Srpska | Federacija Bosne i Hercegovine Federalni Distrikti Bosne i Hercegovine Brčko distrikt Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine Bosansko-podrinjski | Hercegovačko-neretvanski | Posavski | Sarajevo | Srednjobosanski | Tuzlanski | Unsko-sanski | Zapadnohercegovački | Zeničko-dobojski| Zapadnobosanski Službeni gradovi Bosne i Hercegovine Banja Luka | Istočno Sarajevo| Mostar | Sarajevo Općine Bosne i Hercegovine Banja Luka | Banovići | Berkovići | Bihać | Bijeljina | Bileća | Bosanska Dubica | Bosanska Kostajnica | Bosanska Krupa | Bosanski Brod | Bosanski Novi | Bosanski Petrovac | Bosanski Šamac | Bosansko Grahovo | Bratunac | Breza | Bugojno | Busovača | Bužim | Cazin | Centar | Čajniče | Čapljina | Čelić | Čelinac | Čitluk | Derventa | Drvar | Doboj | Doboj Istok | Doboj Jug | Dobretići | Domaljevac-Šamac | Donji Vakuf | Donji Žabar | Foča | Foča-Ustikolina | Fojnica | Gacko | Glamoč | Goražde | Gornji Vakuf-Uskoplje | Gračanica | Gradačac | Gradiška | Grude | Hadžići | Han-Pijesak | Ilidža | Ilijaš | Istočna Ilidža | Istočni Drvar | Istočni Mostar (općina) | Istočni Stari Grad | Istočno Novo Sarajevo | Jablanica | Jajce | Jezero | Kakanj | Kalesija | Kalinovik | Kiseljak | Kladanj | Konjic | Ključ | Kotor-Varoš | Kreševo | Krupa na Uni | Kupres | Kupres (RS) | Laktaši | Livno | Lopare | Lukavac | Ljubinje | Ljubuški | Maglaj | Milići | Modriča | Mostar | Mrkonjić Grad | Neum | Nevesinje | Novi Grad | Novo Sarajevo | Novi Travnik | Odžak | Olovo | Orašje | Osmaci | Oštra Luka | Pale | Pale-Prača | Pelagićevo | Petrovac | Petrovo | Posušje | Prijedor | Prnjavor | Prozor | Ravno | Ribnik | Rogatica | Rudo | Sanski Most | Sapna | Skender-Vakuf | Sokolac | Srbac | Srebrenica | Srebrenik | Stari Grad | Stolac | Šekovići | Šipovo | Široki Brijeg | Teočak | Tešanj | Teslić | Tomislavgrad | Travnik | Trebinje | Trnovo | Trnovo (FBiH) | Tuzla | Ugljevik | Usora | Ustiprača | Vareš | Velika Kladuša | Višegrad | Visoko | Vitez | Vlasenica | Vogošća | Zavidovići | Zenica | Zvornik | Žepče | Živinice