Tomislavgrad

Izvor: Wikipedija

Tomislavgrad


Entitet	Federacija Bosne i Hercegovine

Županija	Hercegbosanska

Sjedište	Tomislavgrad

Načelnik	Zdravko Prka

Površina	966 km²

Stanovništvo - Ukupno - Gustoća	30.009 (1991.) 32/km²

Tomislavgrad je grad i općina u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini, na tromeđi Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Duvno, stariji oblik Dumno, ima korijen svoga imena u ilirskoj riječi d´lmno - pašnjak, odnosno dalma (dëlma) - ovca. Ime Duvno za grad se upotrebljavalo tek u novije vrijeme. U rimsko doba bio je to Delminium, u vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara - Županjac (po mjestu stanovanja upravitelja župe Duvno), za turske vladavine Županj-potok, a u vrijeme Austro-Ugarske - Županjac.

Godine 1925. je kralj Aleksandar I. Karađorđević obilježio 1000. obljetnicu stvaranja hrvatskog kraljevstva tako što je Tomislavgrad nazvao po hrvatskom kralju Tomislavu, za kojeg se tradicionalno smatra da je okrunjen upravo na Duvanjskom polju godine 925. Taj je naziv Tomislavgrad zadržao sve do 1945. Оd 1945. do devedesetih godina 20. stoljeća opet se zove Duvno, da bi na kraju bilo vraćeno ime Tomislavgrad.

Dan Tomislavgrada je 8. srpnja.

Duvanjski kraj je druga od više stuba kojima se visoko planinsko područje jugozapadne Bosne i Hercegovine spušta k Jadranu. Geološki, po sastavu tla, ovo je izrazito područje veoma velikog dinarskog krševitog prostora što se pruža od Trsta do Albanije. Po svom smještaju i sastavu tla kao i po tjelesnim, duhovnim i duševnim svojstvima svoga stanovništva više je dio Dalmacije ili Hercegovine nego Bosne, ili još bolje: tromeđa je što ih dijeli i povezuje. Nije ni čudo da mu i pučanstvo potječe iz sva tri područja.

Panorama Tomislavgrada

Nekada je Duvanjski kraj bio jedan od glavnih opskrbljivača dalmatinskohercegovačkih krajeva stočnim proizvodima pa je vrijedila uzrečica: "Duvno zlatno guvno". To je bilo bogatstvo Duvnjaka još od ilirskog vremena. Danas većina Duvnjaka živi od rada po bogatim zapadnim zemljama. Industrijski pogoni i drugi izvori zarade tek se stvaraju i otvaraju.

Zemljopis

Polje

Duvanjsko polje, jedno od nekoliko krških polja, nastalo je u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, jezerskim taloženjem - tu su nastale i velike naslage ugljena na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja - te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Nalazi se na 860-900 m nad razinom mora. Niže je od Kupreškog polja (1100-1200 m), a više od Livanjskog polja (709-808 m). Dugo je 20 km (Mesihovina - Mokronoge), široko 12 km (Brišnik - Mandino Selo). Površina mu je 125 km².

Planine

Sa svih strana Duvanjsko polje je okruženo planinama: sa sjeveroistoka i istoka omeđuju ga Ljubuša, Vran i Smiljevača, odnosno Lib; s juga ga zatvara planina Gvozd, staro hrvatsko ime za planinu, odnosno šumu; uz jugozapadni i zapadni rub polja pruža se Midena i mnogo niža Grabovica, koja na Privali dodiruje ogranke Tušnice; sa sjevera i sjeverozapada dižu se Tušnica i Jelovača. Sve ove planine su sasvim gole; učinila su to stoljeća nekontrolirane sječe, pustošenja i paljevine duvanjskih šuma. Jedino je Vran pod visokom šumom, a Gvozd i Grabovica djelomice pod niskom. Nisu te planine bez šuma jer je davni i nedavni Duvnjak tobožnji neprijatelj šume, nego zato jer nije mogao ložiti svoje prste da se zaštiti od dugih i oštrih zima. Na prostoru mjesta Vinice nalazi se planina Zavelim, koja je najšumovitija planina u duvanjskom kraju.

Vodotoci

Iako na duvanjski kraj pada mnogo kiše i snijega, kad je najviše treba, vode nema: u ljetnim mjesecima. Budući da je tlo veoma propusno - šuplji krš - sva ta silna voda izgubi se brzo u podzemlje, te ovaj kraj pored obilja oborina pati od ljetnih suša i nestašice vode u nekim naseljima. Jedina rijeka Šujica je ponornica, dolazi kroz podzemlje iz Kupresa, izvire u Šujici, ponire u Kovačima (Ponor), ponovno kao Ričina izvire u Prisoju, i danas puni jezero Buško blato. Njezin mali pritok Drina teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Gvozda. Studena izvire u selu Crvenicama na čijem se izvorištu nalazi i izletište Studena.

Ostrožac je potok koji nikada još nije presušio i glavni je izvor za opskrbu vodom Tomislavgrada i okolnih sela. Izvire ispod Vučipolja, a ulijeva se u Šuicu kod Kovača.Na prostoru Vinice se nalazi izvor vode iz Zavelima,a naziva se Česma,te voda iz pećine Brina koja se jednom godišnje izljeva po Viničkom polju.

Jezera

Dvije trećine Buškog jezera nalazi se na području općine Tomislavgrad. Ovo jezero površine 57,7 km² najveće je umjetno jezero u Europi i služi kao akumulacija za hidroelektranu Orlovac. Bogato je ribom i pogodno za šport na vodi, kupanje i sl. Na području općine Tomislavgrad je i manje ledenjačko jezero Blidinje površine 4 km². Ovo jezero smješteno je između Vrana i Čvrsnice.

Klima

Klima je veoma oštra, s vrlo jakim vjetrovima (bura i jugo), voda i tlo ne baš osobito darežljivi određuju i uvjetuju gospodarsku snagu Duvna i zanimanje njegovih stanovnika. Iako se rubom polja naokolo steru oranice, na kojima uspijevaju sve vrste žitarica, krumpir, kupus i druge vrste povrća, Duvno je pašnjak kako mu kaže i njegovo ilirsko ime. Planine - pašnjaci, gotovo polovica polja - livade, omogućivale su u dalekoj i ne tako dalekoj prošlosti prehranu i uzgajanje velikog broja sitne i krupne stoke. Najbolja i najtoplija klima u duvanjskom kraju je u Vinici, gdje je se prije uzgajala i vinova loza i gdjei danas uspijeva voće i povrće koje u drugim dijelovima općine Tomislavgrad ne uspijeva.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Tomislavgrad imala je 30.009 stanovnika, raspoređenih u 59 naselja.

Nacionalni sastav

Popis 1991.

ukupno: 30.009

Hrvati - 25.976 (86,56%)
Bošnjaci - 3.148 (10,49%)
Srbi - 576 (1,91%)
Jugoslaveni - 107 (0,35%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 202 (0,69%)

Popis 1981.

ukupno: 30.666

Hrvati - 26.712 (87,10%)
Bošnjaci - 2.895 (9,44%)
Srbi - 671 (2,18%)
Jugoslaveni - 256 (0,83%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 132 (0,45%)

Popis 1971.

ukupno: 33.135

Hrvati - 29.272 (88,34%)
Bošnjaci - 2.760 (8,32%)
Srbi - 970 (2,92%)
Jugoslaveni - 40 (0,12%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 93 (0,30%)

Popis 1910.

Grad Tomislavgrad ukupno: 1.807

Bošnjaci -915 (50,64%)
Hrvati - 698 (38,63%)
Srbi - 180 (9,96%)
Židovi - 14 (0,77%)

Naseljena mjesta

Baljci, Blažuj, Bogdašić, Borčani, Bukova Gora, Bukovica, Cebara, Crvenice, Ćavarov Stan, Dobrići, Donji Brišnik, Eminovo Selo, Galečić, Gornja Prisika, Gornji Brišnik, Grabovica, Jošanica, Kazaginac, Kolo, Kongora, Korita, Kovači, Krnjin, Kuk, Letka, Lipa, Liskovača, Lug, Mandino Selo, Mesihovina, Mijakovo Polje, Mokronoge, Mrkodol, Omerovići, Omolje, Oplećani, Pasić, Podgaj, Prisoje, Radoši, Rašćani, Rašeljke, Raško Polje, Renići, Rošnjače, Sarajlije, Seonica, Srđani, Stipanjići, Šujica, Tomislavgrad, Vedašić, Vinica, Vojkovići, Vranjače, Vrilo, Zaljiće, Zaljut i Zidine.

Uprava

Gradonačelnik je Zdravko Prka.

Povijest

Pretpovijesno doba

Na Duvanjskom polju kontinuirano se živi od najstarijih vremena do danas. Najstariji stanovnici su bili Delmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Daelminium, koji se nalazio na planini Libu, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Delmate su pokorili Rimljani početkom I. stoljeća poslije Krista.

Rimsko doba

Crkva sv. Nikole Tavelića

Pokoravanjem Delmata početkom I. stoljeća ovim prostorima zavladali su Rimljani. Oni su sagradili novi grad. Rimski Daelminium, važno raskrižje putova, nalazio se na mjestu današnje bazilike posvećene sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu. Vladavina Rimljana održala se sve do dolaska Hrvata.

Kraljevstvo Hrvata

Početkom VII. stoljeća Duvanjsko polje naselili su Hrvati. Rimski Daelminium postao je centar velike župe, zbog čega su stanovnici ovog kraja taj drevni grad prozvali Županjac.

Vjeruje se da je Duvanjsko polje u ranom srednjem vijeku bilo mjesto mnogih događaja značajnih za opću povijest hrvatskog naroda. Po tzv. hrvatskoj redakciji Ljetopisa popa Dukljanina, najznačajniji događaj iz ovog vremena je Prvi hrvatski sabor 753. godine. Prvi vladarski dvor na području današnje BiH napravljen je na planini Libu kada su Hrvati naselili Duvno. U tom je dvoru Budimir godine 753. sačekao izaslanike pape Stjepana II. i bizantskog cara Konstantina V. Kopronima, gdje su i obavljene pripreme za veliki državni i crkveni sabor. Na tom je saboru država podijeljena na tri velike oblasti s više samoupravnih pokrajina, kojima su granice bile određene prema staroj rimskoj razdiobi. Uređen je način uprave, porezi i sudstvo. Na saboru je potpisan zapisnik na latinskom jeziku, a odmah je preveden i na hrvatski. Kako nije bilo odgovarajućeg izraza na hrvatskom, izdanom djelu dali su grčko ime Methodos, tj. knjiga za sustavnu upravu državom. Methodos bi bilo prvo pisano djelo na hrvatskom jeziku, uopće na jednom od svih slavenskih jezika.

Rasprostranjeno je vjerovanje da je krunidbeni sabor kralja Tomislava održan godine 925. na tom istom prostoru. Po De administrando imperio, u to doba je hrvatska kopnena vojska brojila 60.000 konjanika, 100.000 pješaka, a mornarica 80 velikih brodova, na svakom po 10-20 mornara. S takvom vojskom, kakvih je tada bilo malo u Europi, Tomislav je potukao Mađare i Bugare. Nakon tih pobjeda ujedinio je sve hrvatske male i velike zemlje te gradove Split, Trogir, Zadar, Osor, Rab i Krk. u jednu veliku državu. Trajni znak pojačane hrvatske moći bila je hrvatska kraljevska kruna koju je, uz plašt, mač i štit, Tomislavu poslao rimski papa Ivan X. (914.-928.).

Bosanska banovina i kraljevstvo

U posjedu hrvatskih kraljeva Duvanjsko polje s gradom Županjcem bilo je do druge polovice 13. stoljeća, kada je pripalo hrvatskoj plemićkoj obitelji Šubić, a 1325. godine bosanskom banu Stjepanu II. Kotromaniću. U vlasništvu Kotromanića ostalo je sve do dolaska Turaka. Posljednja bosanska kraljica Katarina ostavila je 1477. godine Bosnu i Hercegovinu, pa prema tome i duvanjsku župu, Svetoj Stolici u baštinu.

Tursko doba i vladavina Austro-Ugarske

Turci su ovim prostorima vladali do 1878. godine kada je BiH, kao negdašnji sastavni dio hrvatskog kraljevstva, a od 1377.-1463. samostalno hrvatsko kraljevstvo, pripala Austro-Ugarskoj Monarhiji, na čelu koje se tada nalazio austrijski car i hrvatski kralj Franjo Josip iz obitelji Habsburg. U sastavu Austro-Ugarske ostao je duvanjski kraj do 1918. godine.

Razdoblje od 1918. do 1991. godine

U ovom periodu Duvno dijeli sudbinu hrvatskog naroda, koji se stjecajem nesretnih okolnosti našao u Kraljevini SHS, kasnije nazvanoj Kraljevina Jugoslavija i, od 1945.-1991. godine, SFR Jugoslavija.

Formiranjem Banovine Hrvatske, duvanjski je kraj ušao u njen sastav i tako dočekao stvaranje NDH 10. travnja 1941. godine. U kakvom raspoloženju je dočekana nova država u Duvnu svjedoči jedan dokument sačuvan u Istorijskom arhivu u Mostaru, u kojem doslovce piše: "Propašću Kraljevine Jugoslavije Hrvati u Duvnu su oduševljeni, Srbi razočarani, a muslimani 2:1".

Brojni su i užasni zločini koje su u razdoblju II. svj. rata nad hrvatskim narodom ovih krajeva počinili četnici, a u poraću Titovi partizani. Jedno od njih je i zločin u selu Lug, u kojem su ubijene 83 osobe. Nezadovoljstvo Hrvata represijama, centralizmom i nametanjem unitarizma kulminiralo je sedamdesetih godina u pokretu prozvanom "Hrvatsko proljeće". Zbog ove žudnje za slobodom režim je raznim propagandnim i ostalim tehnikama hrvatskom imenu pridodavao epitete "nacionalista", "liberala", "šovinista", "tehnomenadžera", itd. a duvanjski kraj slovio je kao "leglo ustaštva, šovinizma i nacionalizma". Za diplomatska predstavništva u inozemstvu Duvnjaci i politički i gospodarski emigranti su bili ustaše, a za vlasti u "domovini" članovi njihovih obitelji, susjedi i prijatelji bili su jataci koje stalno treba držati pod kontrolom. Svuda u inozemstvu i kod kuće ih se sumnjičilo, uhodilo, optuživalo i sudski kažnjavalo. Svim mogućim metodama, a posebno u gospodarstvu, kočio se razvoj Duvanjskog kraja.

Gospodarstvo

Danas je Tomislavgrad u dosta teškoj financijskoj situaciji. Mnogi ljudi su još 1960-ih i 1970-ih godina, ali ipak najvećim dijelom poslije domovinskog rata, potražili spas u zapadnoj Europi ali također i u prekooceanskim zemljama. Oni koji su ostali, zapošljeni su većinom kao građevinski radnici u Dalmaciji i Zagrebu, ili u većim poduzećima kao što su Prodajni centar "Prodex" (Kolo), Tvornica kabela "Kapis Tomislavgrad" te neka prijevozničko i građevinska poduzeća, ali također i u državnim ustanovama (Policija, Školstvo, Općina, Dom zdravlja itd)

U Tomislavgradu ima neobično mnogo kafića i sportskih kladionica.

U gradu se također nalazila i tvornica plastičnih masa, koja je u ratu zatvorena.

Mnogi građani Tomislavgrada su žrtve propale Ljubljanske banke.

Poznate osobe

Ivan Ančić, hrvatski vjerski pisac u 17. stoljeću, rođen u Lipi
Ivano Balić, hrvatski rukometaš, porijeklom iz Roško Polje
Stjepan Čuić, hrvatski pripovjedač, romanopisac, esejist, pisac za djecu, novinar, prevoditelj s ruskoga jezika, predsjednik Drštva hrvatskih književnika, selo Bukovica
Miljenko Filipović, general HV-a, selo Crvenice
Branko Ivanković, nogometni trener, porijeklom iz sela Tubolje
Nikola Jurčević
Matej Mamić, košarkaš, član hrvatske košarkaške reprezenracije.
Zdravko Mamić, dopresjednik NK Dinama i biznismen, selo Zidine
Zoran Mamić, sportski direktor Dinama iz Zagreba
Anica Martinović, Miss Hrvatske potječe iz sela Borčani pokraj Tomislavgrada.
Virgilije Nevjestić, grafičar, slikar i pjesnik, rođen u Kolu pokraj Tomislavgrada
Stipe Papić, košarkaš, član njemačke reprezentacije, višestruki prvak njemačke, selo Vedašić
Ivić Pašalić, političar, potječe iz Šuice
Jozo Radoš, političar, iz sela Seonica
Vlado Šola, hrvatski rukometni vratar iz sela Prisoje
Pero Tadić, izbornik hrvatske boksacke reprezentacije, rodjen u selu Kolu pokraj Tomislavgrada
Mijat Tomić, hajdučki harambaša u 17. stoljeću
Damir Škaro, poznati svjetski boksač, srebro na Olimpijskim igrama, rođen u Sarajlijama.¨"
Ivan Bagarić, političar, zastupnik u hrvatskom saboru
Antonija Šola, pjevačica
Lana Jurčević, pjevačica
prof. dr. Marijan Jurčević, profesor na teološkom fakultetu u Rijeci, rođen u selu Kovači.

Spomenici i znamenitosti

U gradu se nalazi brončani spomenik prvome hrvatskome kralju, kralju Tomislavu. Kod bazilike nalaze se također i nekoliko kipova hrvatskih svetaca. Crkva je dijelom izgrađena na ostatcima rimskog foruma. Općina Tomislavgrad ima ukupno 50 naselja i građevina iz rimskog doba^{[nedostaje izvor]}.

Obrazovanje

U gradu se nalazi osnovna škola "Ivan Mažuranić", Srednja strukovna škola, te Gimnazija "Marko Marulić".

Kultura

Narodna nošnja iz Tomislavgrada

U Tomislavgradu djeluje HKUD Kralj Tomislav, te u okolici još tri kulturno-umjetnička društva - "Sitan tanac" u Šujici, "fra Mijo Čuić" u Bukovici i "Sarajlije" u Sarajlijama

Najnovije kulturno-umjetnicko drustvo je osnovano u proljeće 2007 godine. To je inače HKUD Sarajlije, koje okuplja nekoliko gangaša, pjevača, plesača i svirača iz Sarajlija, ali i iz susjednih sela (Kuk, Letka).