Banja Luka

Izvor: Wikipedija

Banja Luka
Entitet	Republika Srpska
Sjedište	Banja Luka
Načelnik	Dragoljub Davidović
Površina	oko 110 km²
Stanovništvo  - Ukupno  - Gustoća	oko 150.000 oko 900/km²

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Banja Luka (na ćirilici: Бања Лука) je drugi po veličini grad u Bosni i Hercegovini, de facto glavni grad Republike Srpske, jednog od dvaju BiH entiteta. Prema procjeni zavoda za statistiku RS (www.iu-rs.com) iz 2006. imao je oko 147.000 stanovnika, sa okolinom (šire područje 170.000 stanovnika). Banja Luka je središte Bosanske Krajine, regije na sjeverozapadu BiH. Grad leži na rijeci Vrbas.

Sadržaj 1 Stanovništvo 2 Izvor 3 Naseljena mjesta 4 Nacionalni sastav po naseljenim mjestima 5 Grad Banja Luka 6 Povijest grada 7 Prapovijest 8 Ilirski period 9 Rimski period 10 Kultura i obrazovanje 11 Položaj 12 Gradovi prijatelji 13 Vanjske poveznice

[uredi] Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Banja Luka imala je 195.692 stanovnika, raspoređenih u 54 naselja.

Nacionalni sastav:

• Srbi - 106.826 (54,58%)
• Hrvati - 29.026 (14,83%)
• Muslimani - Bošnjaci - 28.558 (14,59%)
• Jugoslaveni - 23.656 (12,08%)
• ostali - 7.626 (3,92%)

Nacionalni sastav iz 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 158.736

• Srbi - 92.465 (58,25%)
• Hrvati - 33.371 (21,02%)
• Muslimani - 24.268 (15,28%)
• Jugoslaveni - 4.684 (2,95%)
• ostali - 3.948 (2,50%)

Nacionalni sastav iz 1910. godine, bio je sljedeći:

Grad Banja Luka ukupno: 14.800

• Muslimani - 6.593 (44,55%)
• Hrvati - 3.939 (26,61%)
• Srbi - 3.698 (24,99%)
• Židovi - 421 (2,84%)
• ostali - 149 (1,01%)

[uredi] Izvor

(Izvor B. Luka popis 1910.)

• I.Lovrenović, Svjetlost Evrope u Bosni i Hercegovini; Buybook, Sarajevo, 2004. godine

[uredi] Naseljena mjesta

Agino Selo, Banja Luka, Barlovci, Bastasi, Bistrica, Bočac, Borkovići, Bronzani Majdan, Cerici, Čokori, Debeljaci, Dobrnja, Dragočaj, Drakulić, Dujakovci, Goleši, Ivanjska, Jagare, Kmećani, Kola, Kola Donja, Krmine, Krupa na Vrbasu, Kuljani, Lokvari, Lusići, Ljubačevo, Melina, Motike, Obrovac, Pavići, Pavlovac, Pervan Donji, Pervan Gornji, Piskavica, Ponir, Prijakovci, Priječani, Prnjavor Mali, Radmanići, Radosavska, Ramići, Rekavice, Slavićka, Stratinska, Stričići, Subotica, Šargovac, Šimići, Šljivno, Verići, Vilusi, Zalužani i Zelenci.

Poslije potpisivanj Daytonskog sporazuma, općina Banja Luka je u cjelini ušla u sastav Republike Srpske.

[uredi] Nacionalni sastav po naseljenim mjestima

Narodnosni sastav stanovništva općine Banja Luka, po naseljenim mjestima, prema popisu iz 1991.
apsolutna većina: relativna većina: ██ Muslimani ██ Srbi ██ Hrvati ██ Jugoslaveni ██ Muslimani ██ Srbi ██ Hrvati Jugoslaveni
naseljeno mjesto	ukupno	Srbi	Hrvati	Muslimani	Jugoslaveni	ostali
Agino Selo	1,106	1,077	2	2	5	20
Banja Luka	143,079	70,155	15,700	27,689	22,645	6,890
Barlovci	624	26	570	6	14	8
Bastasi	493	167	1	300	5	20
Bistrica	1,703	1,651	3	6	32	11
Bočac	1,685	1,670	1	1	3	10
Borkovići	976	947	2	0	1	26
Bronzani Majdan	1,019	529	19	420	31	20
Cerici	169	3	161	0	1	4
Čokori	182	181	0	0	0	1
Debeljaci	1,073	73	894	2	46	58
Dobrnja	130	130	0	0	0	0
Dragočaj	2,578	478	1,890	21	141	48
Drakulić	319	262	36	4	15	2
Dujakovci	330	329	0	0	0	1
Goleši	827	820	0	0	2	5
Ivanjska	4,577	1,095	3,306	6	118	52
Jagare	1,269	1,172	3	54	33	7
Kmećani	458	441	7	0	5	5
Kola	2,241	2,212	0	1	18	10
Kola Donja	757	741	1	0	7	8
Krmine	980	973	1	0	0	6
Krupa na Vrbasu	1,858	1,826	7	1	14	10
Kuljani	1,207	283	773	3	73	75
Lokvari	325	322	0	0	0	3
Lusići	339	338	1	0	0	0
Ljubačevo	663	652	2	0	6	3
Melina	1,260	1,248	3	1	5	3
Motike	2,009	941	944	10	80	34
Obrovac	1,046	1,012	21	0	0	13
Pavići	607	607	0	0	0	0
Pavlovac	1,522	1,377	26	7	39	73
Pervan Donji	672	664	2	1	1	4
Pervan Gornji	467	466	0	0	1	0
Piskavica	3,798	3,729	15	1	27	26
Ponir	60	60	0	0	0	0
Prijakovci	576	482	50	9	30	5
Priječani	840	151	583	4	77	25
Prnjavor Mali	309	276	4	0	17	12
Radmanići	0	0	0	0	0	0
Radosavska	514	493	3	0	5	13
Ramići	1,035	633	344	0	42	16
Rekavice	2,679	2,487	128	1	49	14
Slavićka	985	967	0	0	5	13
Stratinska	730	311	412	0	5	2
Stričići	464	458	0	0	6	0
Subotica	163	163	0	0	0	0
Šargovac	1,313	136	1,098	7	34	38
Šimići	1,516	8	1,493	0	0	15
Šljivno	0	0	0	0	0	0
Verići	1,237	1,225	2	0	8	2
Vilusi	239	239	0	0	0	0
Zalužani	561	17	518	1	10	15
Zelenci	123	123	0	0	0	0
ukupno	195,692	106,826	29,026	28,558	23,656	7,626

[uredi] Grad Banja Luka

Kao najveći grad, Banja Luka je gospodarstveni i kulturni centar Republike Srpske i drugi grad po veličini u BiH. Na području grada, čija je površina 1.239 kvadratnih kilometara, sada živi oko 250000 stanovnika. Sam grad ima oko 180000. Banja Luka leži s obje strane rijeke Vrbas u tektonskoj uvali pravca sjeveroistok-jugozapad. Sam grad se prostire na 150 kvadratnih kilometara, a nalazi se na 44º46'27 sjeverne geografske širine i 17º11'44 istočne geografske dužine. Prosječna nadmorska visina iznosi 164 metra. Klima je umjereno kontinentalna s prosječno 143 dana godišnje sa padalinama, ali i 1821 sunčanim satom godišnje i srednjom godišnjom temperaturom od 12ºC. Najniža zabilježena temperatura u Banja Luci je -27.4ºC, a najviša 41.1ºC.

Banja Luka je takođe poznata i kao grad zelenila, za što je zaslužno oko 2400 hektara zelenih površina, od čega je oko 1000 hektara gradskog zelenila. Sve krasi i zeleni pojas oko rijeke Vrbas, jedne od najljepših planinskih rijeka, koja prije nego što uđe u Banjaluku prolazi jednim od veličanstvenih djela prirode, kanjonom Vrbasa. I u Vrbasu i u ostalim rijekama oko Banjaluke moguć je ribolov i kupanje. U blizini grada je i mnogo lovnih područja.

Da bi se Banja Luka kao "na dlanu" sagledala, neophodno je popeti se na Banj brdo. To je jedina točka s koje se može vidjeti ne samo grad, nego i njegova okolica. A u samom gradu mogu se raspoznati i njegove ulice, sve veće i ljepše kuće i građevine. Raspolućena hitrim i zelenkastim Vrbasom, Banja Luka se, najvećim dijelom prostire južnom stranom Banjalučkog polja. Sve do austrougarske okupacije, Banja Luka je bila slika i prilika srednjeg tipa muslimanskog balkanskog grada. Svaka kuća je bila posjed za sebe, a zbog nemarno postavljenih visokih zgrada od dasaka sve su kuće izgledale kao da su "donešene iz šuma i livada". Reklo bi se da ovaj grad koji nije računao s vremenom, nije želio računati ni s prostorom. Tako se Banja Luka razvijala nadaleko i naširoko. U vrtovima, širokim placevima i ulicama, prilično udaljene jedna od druge, stajale su zgrade, obasijane suncem i obavijene mirisom vrtova. Austrougarskom okupacijom počinju i osjetne promjene. Mnogi stari objekti su bili uklonjeni kako bi se stvorio prostor za izgradnju novih. Time se osjetno prorijedila i promijenila jedinstvena orijentalna slika grada. Potrebe za upravnim prostorijama, školskim zgradama, bogomoljama za kršćane, za stambenim zgradama mogle su se ispuniti samo izgradnjom novih zgrada. Tako je stvoren kontrast između niskih i ruševnih kuća i novih krovišta. Ipak, vremenom su se nove i stare građevine organski povezivale, a slika grada postepeno dobijala novi sklad.

[uredi] Povijest grada

Istraživanjima je utvđeno da su stanovnici banjalučkog kraja u najdavnija vremena bili Tračani i Iliri, a da su im prethodili Hatidi. Rimska osvajanja zatekla su ovdje Ilire, podijeljene na plemena i plemenske grupe. Mnogi tragovi vladavine Rimljana, a ona je trajala oko 800 godina, nađeni su u Banja Luci i njenoj okolini putevi, ostaci naselja, novac, zgrade, grobnice... Pronalazak žrtvenika posvećenog bogu Jupiteru, 1895. godine, i otkopavanje nadgrobnog spomenika na kome su se jasno vidjela slova D.M. spadaju u važna arheološka otkrića. Šire o povjesti Banja Luke i okolice

Ostaci slavenske prošlosti, od naseljavanja do potpadanja pod tursku vlast, nemaju značajniju ulogu. Najstarije tursko naselje bilo je u Gornjem Šeheru i razvijalo se pretežno s desne strane Vrbasa, dok se razvoj Banje Luke s lijeve strane odvijao drugom polovicom 16. stoljeća, naročito u doba Ferhat-paše koji je 1573. godine prenio središte bosanskog pašaluka iz Travnika u Banju Luku. Banja Luka je ostala središte Pašaluka sve do 1639. godine. Putopisci iz 17. stoljeća ističu Banjaluku kao veliko i napredno gradsko sjedište s jakom vojničkom posadom. U drugoj polovici 18. stoljeća stanovništvo Banje Luke se naglo smanjuje. Ovome je prethodilo prenošenje središta pašaluka 1639. godine iz Banje Luke, te česti i dugi ratovi s Austrijom i Ugarskom, kao i unutrašnji nemiri.

Banja Luka je, ipak, ponovo postala jako upravno, gospodarsko i obrtno središte, zahvaljujući svom povoljnom prometnom i klimatskom položaju. Zbog bogatog žitorodnog zaleđa - Lijevče polja i nadaleko čuvenih proizvoda banjalučkih obrtnika, naročito predmeta od kože, čohe, krzna, zlata i srebra, Banja Luka je privukla mnoge srpske obitelji, pogotovo iz Hercegovine, Makedonije i Sarajeva. Prema pisanju Giljferdinja, ruskog konzula u Sarajevu, gotovo svi pravoslavni banjalučki trgovci bili su doseljenici iz Trebinja. On dalje kaže kako je bila obrazovana posebna kasta trgovaca, koja je predstavljala svojevrsnu aristokraciju u odnosu na ostalo stanovništvo. Sredinom 19. stoljeća, oko 10% stanovništva Banje Luke se bavilo trgovinom i obrtom. U Banjoj Luci je održavan najpoznatiji godišnji sajam, za koji je donošena roba i dovažena stoka iz svih krajeva Bosne. Postajući važno gospodarsko središte, Banja Luka se ubrzo formirala i kao jak nacionalno-politički centar. Među prvim učenim borcima za narodna prava i slobode u 19. stoljeću javlja se Ivan Franjo Jukić, rođen 1818. u Banjoj Luci. Pored svećeničkog poziva on se bavi i književnošću kao i općenarodnim problemima i potrebama. Početkom druge polovice 19. stoljeća otvara se u Banjoj Luci bogoslovija, koja je narodu i Crkvi dala nekoliko izvrstnih svećenika, učitelja i narodnih boraca. Bogoslovija je osnovana kao rezultat zauzimanja agilnih banjalučkih Srba, trgovaca i građana: prote Trifuna Jungića, Đorđa Delića, Tome Radulovića, Jove Pišteljića, Jove Kneževića, Save Miljića, Riste Vukića i Save Bilbije. Prvi upravitelj Banjalučke bogoslovije bio je poznati Vaso Pelagić.

Pred kraj turske i početkom austrougarske okupacije, Banja Luka biva željeznicom povezana sa svijetom. Austrougarska vlast podiže široki stambeni pojas. Novi dio grada završava dvima željezničkim kolodvorima, tvorničkim dimnjacima, bolničkim i školskim zgradama, javnim građevinama. Kada je Banja Luka 1879. godine postala sjedište okruga i kotara, formirane su i odgovarajuće ustanove, a središte grada preseljeno je uz lijevu obalu Vrbasa. Samostan "Marija Zvijezda" otvara nekoliko tvornica i električnu centralu koja je osvjetljavala grad. Tvornica duhana sagrađena je 1887. godine. Iako grad nije imao urbanistički plan, tada posađeni banjalučki drvoredi ostali su tu i do današnjih dana, nagoneći suvremene urbaniste da se prilagođavaju njima i njihovoj ljepoti. Što se hotela tiče, hotelu "Balkan" pripadalo je vodeće mjesto, a na dobrom glasu su bili i "Bosna", "Austrija", "Mercel" i "Prunker". Središte današnje Banje Luke formirano je u vrijeme Vrbaške banovine, poslije 1929. godine, kada Banja Luka po drugi put u svojoj povijesti postaje centar šire kulture. Zahvaljujući prvom banu, Svetislavu Milosavljeviću, izgrađeni su banska uprava i banski dvor, a između njih je podignuta Saborna crkva Svete Trojice, sa zvonikom visokim 46 metara. Ona je po nalogu ustaških vlasti, do temelja porušena 1941. godine. Ban Milosavljević potiče gradnju gradskog parka s vodoskokom i paviljonom za glazbene orkestre, zgrade Higijenskog zavoda, sedam zgrada s pedeset stanova za činovnike, zatim zgrade banke s brončanim kipovima ispred ulaza. U njegovo vrijeme asfaltirane su prve banjalučke ulice, hotel "Palas" sagrađen je 1935. godine. Banja Luka tog vremena bila je grad mira, tišine i čistog zraka. U njoj je bujao građanski život koji je uništen 1941. godine protjerivanjem srpskog građanstva u logore u Srbiju. Po ustaškim planovima Banja Luka je trebala postati glavni grad NDH.

[uredi] Prapovijest

Do sada poznati ostaci najstarijeg ljudskog obitavališta na području Bosne i Hercegovine otkriveni su 1949 godine na Kamenu kod Makljenovca. To je lokalitet na ušću rijeke Usore nedaleko od Doboja. Zapaža seprisutnost čovjeka i u dolini Vrbasa. Povoljan geografski položaj banjalučke kotline u donjem toku rijeke Vrbasa omogućavao je rano naseljavanje.

Najstarije naselje u blizini Banje Luke otkriveno je u Klašnicama, poznato kao lokalitet »Pećine«. Naselje datira iz srednjeg kamenog doba a pripadalo je tzv. kulturi musteriena.

Nalazi iz »Pećina« dokazuju da su ti naši davni prasta-novnici na ovome prostoru živjeli po pećinama, bavili se lovom, ribolovom i skupljanjem plodova. Ostaci kamenih predmeta sa spomenutog lokaliteta vidno su ornamentirani. U bakarnom dobu (eneolit: 2.500 — 1.800 godine) nalazimo da je čovjek prisutan na spomenutom lokalitetu »Pećine« u Klašnicama i »Kastelu« u centru današnje Banje Luke. Posebnost iz ovog perioda predstavljaju naselja gradinskog tipa, građena na uzvišenjima, koja su opasana odbrambenim zidovima i palisadama. Takvo gradinsko naselje na području »Kastela« čini prvi kulturni soj, na kome se rađaju kasniji rimski, slavenski, srednjovjekovni i turski. Ovaj prvi kulturni sloj predstavlja prvo do sada otkriveno naselje na području Banje Luke. U Kastelu i Klašnicama otkrivene su glačane kamene i bakarne sjekire, te keramika s ornamentima, karakteristična za bakarno doba. Tragovi naselja iz brončanog doba (1.800 — 700. godine) naziru se u Barlovcima i Medenom polju (danas depo banjalučke celuloze). Na tim lokacijama pronađeni su: bodeži, sjekire s krilcima, srpovi, koplja, narukvice, ukrasi za kosu... I metal i keramika nose obilježja geometrijske dekoracije. Ovi nalazi mogu se vidjeti kao eksponati u Muzeju Bosanske krajine u Banjoj Luci. Istovremeno, nizvodno uz Savu razvijala su se naselja sojeničkog tipa (Donja Dolina).

[uredi] Ilirski period

[uredi] Rimski period

[uredi] Kultura i obrazovanje

U europsko kulturno ruho Banja Luka se počela oblačiti tek s austrougarskom okupacijom, jer je turska vlast bila nepovjerljiva prema svim europskim idejama i kulturnim potrebama. Najjači kulturni trag u novijoj Banjoj Luci, pored nekoliko osnovnih i vjerskih škola, trgovačke i djevojačke škole, ostavila je Velika realka, gimnazija otvorena 1895. godine. Njeno otvaranje privuklo je u Banju Luku veći broj intelektualaca profesora. Organiziraju se đačka i građanska prosvjetno-kulturna društva i ustanove, koji održavaju veze s gradovima u unutrašnjosti. Dolazak Petra Kočića (1906.) u Banja Luku označava početak jednog novog povijesnog poglavlja u životu grada. Petar Kočić je pokrenuo listove "Otadžbina" i "Razvitak" oko kojih se okuplja grupa kulturnih, književnih i političkih zaposlenika iz ovog grada. Danas je Banja Luka sveučilišno središte sjevernog dijela Bosne. U znak zahvalnosti Petru Kočiću u Banjoj Luci je početkom 1930. godine osnovano društvo "Zmijanje". Ono je namjeravalo Kočiću podići spomenik i prenijeti njegove kosti u Banju Luku. Spomenik su, dvije godine kasnije, izradili kipari Augustinčić i Radauš te je otkriven 6. studenog 1932. godine. Posmrtni ostatci pisca i narodnog tribuna nisu preneseni u Banju Luku, jer je njegova obitelj odustala od toga.

Banja Luka danas djeluje kao kulturno središte. Narodna i sveučilišna knjižnica "Petar Kočić" ima 150 000 knjiga i 3500 unikata velike vrijednosti. Narodno kazalište osnovano je 1930. godine. U isto vrijeme osnovan je i Muzej, koji kao i Arhiv posjeduje značajno kulturno-povijesno blago. Tu su nadalje još i Umjetnička galerija, Dječje kazalište. Banja Luka je i medijski centar, jer u njoj djeluju mnogobrojne televizijske i radio stanice, a mnoštvo listova i časopisa izlazi u Banjoj Luci.

[uredi] Položaj

Kao najveći grad, Banja Luka je gospodarsko i kulturno središte Republike Srpske i drugi grad po veličini u BiH. Na području grada, čija je površina 1.239 četvornih kilometara, sada živi između 250.000 i 300.000 stanovnika. Banja Luka leži s obje strane rijeke Vrbas u tektonskoj uvali pravca sjeveroistok-jugozapad. Sam grad se prostire na 150 četvornih kilometara, a nalazi se na 44º46'27 sjeverne zemljopisne širine i 17º11'44 istočne zemljopisne dužine. Prosječna nadmorska visina iznosi 164 metra.

[uredi] Gradovi prijatelji

• Patra, Grčka
• Kaiserlautern, Njemačka
• Lavov, Ukrajina
• Moskva, Rusija
• Kranj, Slovenija
• Beograd, Srbija
• Novi Sad, Srbija
• Sremska Mitrovica, Srbija
• Graz , Austrija

[uredi] Vanjske poveznice

• Službena stranica grada Banja Luke