MiG-25

Izvor: Wikipedija

MiG-25

Tip	Presretač
Proizvođač	Mikojan
Probni let	6. ožujka 1964.
Uveden u uporabu	1970.
Status	Aktivan u nekim zemljama
Prvotni korisnik	SSSR
Broj primjeraka	1.190
Najveća brzina	Mach 3,2 (3.645 km/h)
Ekonomska brzina	Mach 2,83 (3.225 km/h)
Razmah krila	14,01 m
Površina krila	61,40 m²
Dužina	19,75 m
Visina	6,10 m
Dolet	1.730 km
Težina zrakoplova	20.000 kg
Maksimalna težina	36.720 kg
Motor	2x Tumansky R-15B-300 s naknadnim izgaranjem

Mikojan-Gurevič MiG-25 (NATO naziv "Foxbat") naziv je za sovjetski zrakoplov koji je imao ulogu brzog presretača i izviđača. Prvi prototip je poletio 1964., a u serijsku proizvodnju ulazi 1970. Ono što je zabrinjavalo zapadne sile jest činjenica da je MiG-25 mogao postići brzinu od 3,2 macha, imao je snažni radar i mogao je ponijeti 4 rakete zrak-zrak. Kako Zapad u tom trenutku nije imao zrakoplov koji mu je mogao konkurirati započinje razvoj novog aviona, kasnije poznatijeg kao F-15 Eagle. Karakteristike MiGa-25 su otkrivene Zapadu 1976. kada je sovjetski pilot Viktor Belenko prebjegao u Japan. Analiza je otkrila jednostavne, ali snažne mlazne motore, elektroniku u vakuumskim cijevima i upotrebu snažih i izdrživljih materijala. Ukupno je proizvedeno oko 1.190 zrakoplova te se koristio u SSSR-u i u drugim sovjetskim savezničim zemljama. Danas je aktivan u malom broju u Rusiji i drugim zemljama.

[uredi] Razvoj

Razvoj MiGa-25 započinje 1950-ih, paralerno s američkim nastojanjima da izrade mach 3 bombardera i lovaca. Mikojan i Gurevič biro prihvaća zadatak 10. ožujka 1961. Iako je i prije početka rada na prvim prototipovima, Sovjetima bilo poznato da su Amerikanci ukinili svoje programe razvoja mach 3 presretača, razvoj MiG-25 se nastavlja jer se smatralo da će biti koristan u presretanju zrakoplova poput SR-71 Blackbirda i izviđačkih zrakoplova koji lete na velikim visinama (Lockheed U-2).

Zbog velikih brzina i termičkog stresa koji se pojavljuju pri brzinama većim od 2 macha, MiG-25 nije mogao biti konstruiran od standardnih aluminijskih legura. Naposljetku je odlučeno da će novi zrakoplov biti napravljen od čelika s niklom. Područja od čelika su se varila automatski i na nekim mjestima čak ručno.

Prvi prototip, koji je bio izviđačka inačica, poletio je 6. ožujka 1964. Nakon toga su uslijedili i testovi lovačkih i bombarderskih inačica. MiG-25 je bio sposoban dostići maksimalnu brzinu od 3,2 mach i maksilmalnu visinu o 27.000 m. 31. kolovoza 1977. posebno modificirani MiG-25 je postigao apsolutni rekord postignuvši visinu od 37.650 m na vlastiti pogon. Iako je imao mogućnost od postizanja 3,2 macha, piloti su primali upute da ne prelaze brzinu od 2,8 macha jer bi sve veće brzine izazivale ubrzano trošenje i u konačnici potpuno uništenje motora.

[uredi] Dizajn i posebnosti

Prave karakteristike i dizajn MiGa-25, Zapadu su otkrivene 6. rujna 1976. kada je pilot Viktor Belenko prebjegao u Japan. Zrakoplov je ubrzo rastavljen i poslan u Dayton na analizu. Nakon 67 dana zrakoplov je u dijelovima vraćen SSSR-u. Analizom je otkriveno i nekoliko neobičnih karakteristika:

zrakoplov kojim je upravljao Belenko je bio potpuno nov, te je Zapad dobio u uvid najmoderniju sovjetsku tehnologiju.
zrakoplov je sastavljen jako brzo te je uglavnom dizajniran oko svojih ogromnih Tumansky motora.
zavarivanje se obavljalo ručno te je bilo dosta robustno. Kao i u većine sovjetskih zrakoplova, vrhovi vijaka su se ostavljali neobrušeni na mjestima gdje nisu bitnije utjecali na aerodinamiku.
u izgradnju se uglavnom koristio nikal i čelik. Upravo je velika količina čelika odgovorna za težinu zrakoplova od 20.000 kg kad je prazan.
većina avionike je radila na principu vakuumskih cijevi, što ju je činilo neranjivom na elektro magnetske pulseve koji se pojavljuju nakon nuklearnih eksplozija i uništavaju elektroničku opremu.