MiG-15

Izvor: Wikipedija

MiG-15
Poljski MiG-15
Tip	Lovac
Proizvođač	Mikojan
Probni let	30. prosinca 1947.
Uveden u uporabu	1949.
Status	Povučen
Prvotni korisnik	SSSR
Broj primjeraka	~18000
Najveća brzina	1.075 km/h
Razmah krila	10,08 m
Površina krila	20,62
Dužina	10,11 m
Visina	3,70 m
Dolet	1.200 km
Težina zrakoplova	4.960 kg
Maksimalna težina	6.105 kg
Motor	1× Klimov VK-1

Mikojan-Gurevič MiG-15 (NATO naziv "Fagot") je sovjetski jednosjedni lovac, dizajniran od strane Artema Mikoyana i Mikhaila Gurjeviča. MiG-15 je jedan od prvih mlaznih lovaca s strijelastim krilima, a postao je slavan tijekom Korejskog rata, leteći na strani Sjeverne Koreje. MiG-15 je korišten i kao baza za razvoj budućih zrakoplova (MiG-17). Pretpostavlja se da je u povijesti najviše proizvedeno upravo MiGova-15. Izgrađeno ih je 12.000, te još oko 6000 u drugim zemljama gdje su se proizvodili pod licencom.

[uredi] Dizajn i razvoj

Njemačka istraživanja tijekom Drugog svjetskog rata pokazala su da zrakoplovi sa strjelastim krilima imaju bolje preformanse pri velikim brzinama. To su brzo uočili sovjetski inženjeri te su te novitete počeli uključivati u svoje zrakoplove.

1946. Sovjetski dizajneri nisu mogli uskladiti njemačke mlazne motore, te ih nikako nisu mogli inkorporirati u Mikojanove dizajnove. Sovjetski ministar zrakoplovstva Mikhail Khrunichev i dizajner A.S Jakovljev predlažu Staljinu da kupe napredne mlazne motore od Velike Britanije. Na Sovjetsko iznenađenje, Englezi pristaju na prodaju svojih motora. Radilo se o Rolls-Royce Nene motorima, koji su ubrzo odneseni u SSSR, modificirani i nazvani Klimov RD-45. Ovi vrsta motora je s vremenom i ugrađena na ranije inačice MiGa-15.

15. travnja 1947. Sovjetsko vijeće ministara izdaje naredbu Mikojanu, u kojem traži da izradi dva letna protipa novog mlaznog lovca. Kako je vijeće zahtijevalo testni let najkasnije do prosinca, MiG se okreće svom ranijem dizajnu MiGu-9. MiG-9 je imao problema zbog nepouzdanog motora i loših kontrola. Prvi problem je riješen ugradnjom Klimov motora, a drugi, redizajniranjem repa i eksperimentiranjem s strjelastim krilima. Nastali prototipovi su dobili oznaku I-310.

I-130 je imao strjelasta krila s kutem od 35° u odnosu na trup zrakoplova i brzinu od 1.040 km/h. Glavni suparnik mu je bio Lavočkin La-168. Nakon procjene, Mikojanov dizajn je odabran za proizvodnju. Pod oznakom MiG-15, prvi produkcijski modeli su poletjeli 31. prosinca 1948. U službu ratnog zrakoplovstva ulazi 1949. te s vremenom dobiva NATO naziv Fagot. Unaprijeđena inačica, MiG-15bis, u službu ulazi u ranim 50-ima s novim Klimov VK-1 motorom te drugim manjim izmjenama.

MiG-15 je izvorno bio namijenjen za presretanje Američkih bombardera poput B-29. Kako bi se efektivno mogao nositi protiv velikih bombardera, MiG-15 je bio opremljen s dva 23 mm topa i jednim 37 mm. Ovo naoružanje ga je činilo efektivnim u misijama presretanja bombardera, ali je bilo neefektivno protiv malih i okretnih lovaca u "dogfightu".

Razvijena je dvosjedna trener inačica, MiG-15UTI (NATO naziv "Midget") koja je dugo vremena korištena kao glavna obuka pilota. Razlog je u tome, što je sovjetsko vodstvo smatralo da nije potreban razvoj novih trenera, te je MiG-15UTI korišten i za obuku na MiG-17 i MiG-19.

[uredi] Povijest korištenja

MiG-15 se izvozio u brojne zemlje, dok je Kina dobila MiG-15bis model 1950. Kineski MiGovi-15 su korišteni u prvim mlaznim dogfightovima na strani Sjeverne Koreje. Od svih zrakoplova koje su koristili Ujedinjeni narodi u Koreji, samo je F-86 Sabre mogao konkurirati MiGu.

Američki F-86 Sabre je bio novi mlazni lovac s strjelastim krilima uveden u službu 1950. te je bio glavni konkurent MiGu-15 u Koreji, ostvarujući brojna obaranja. Kako bi proučili njegovu tehniku, SAD daje nagradu od 100.000 $ onomu pilotu koji s svojim MiGom-15 prebjegne na Američku stranu. Poručnik No Kum-Sok, koji je tvrdio da nije znao za nagradu, slijeće u Kimpo zračnu bazu 1953. omogućujući Amerikancima da prouče vrhunac Sovjetske tehnologije.

Tijekom 50-ih SSSR i Varšavski Pakt su koristili MiG-15 za presretanje zapadnih izvidničkih zrakoplova, pritom oborivši ih nekoliko. MiG-15 je korišten 1956. tijekom Sueske krize te u Šestodnevnom ratu 1967.

[uredi] Proizvodnja

SSSR je prizveo oko 12.000 MiGova-15 u različitim verzijama. Licencno se proizvodio i u Čehoslovačkoj pod imenom S-102 i S-103, te u Poljskoj pod imenom Lim-1 i Lim-2.

U ranim 50-ima, SSSR je dostavio Kini tisuće primjeraka MiGa-15, koji dobivaju Kinesku oznaku J-2. Poslani su i brojni inženjeri koji su pomagali Kinezima u razvoju dvosjedne inačice MiG-15UTI, kineske oznake JJ-2. Pretpostavlja se da je ukupno proizvedeno oko 18.000 MiG-15, što ga čini najmnogobrojnije proizvedenim lovcem u povijesti.