Josip Flavije
Izvor: Wikipedija
Josip Flavije (37. - 100.), nekad i Josip Flavij, bio je židovski vojskovođa i povjesničar
[uredi] Biografija
Rođen je u Jeruzalemu u aristokratskoj obitelji. Prvi dio života zvao se Joseph ben Mathias. Bio je svećenik jeruzalemskog hrama, a po političkom uvjerenju i pripadnosti bio je farizej. Nakon što je rimski prokurator Galileje utamničio neke židovske svećenike, otputovao je kao vješt pregovarač u Rim da bi ih izbavio iz zatvora. U toj diplomatskoj misiji pomogla mu je Neronova supruga Popeja. Tijekom boravka u Rimu toliko su ga fascinirali rimska kultura i običaji da je postao romanofil. U Prvom židovskom ustanku protiv Rimljana, koji je 66. buknuo u Palestini, ubrzo po njegovom povratku iz Rima u rodni Jeruzalem, bio je u procijepu između domoljublja i romanofilstva prilično neodređen. Nastojao je da se ustanak protiv rimskih okupatora što prije stiša uz što manje žrtava. Kad mu je bila povjerena obrana Galileje izvršio je svoju građansku dužnost i na kraju se predao rimskom vojskovođi Vespazijanu. Prorekao mu je da će uskoro postati rimskim carem, što se zaista i obistinilo dvije godine kasnije. U znak priznanja za to proročanstvo Vespazijan je vidovitog Josipa, koji je bio njegov rob, proglasio slobodnim građaninom, a Josip je u znak zahvalnosti uzeo rodno ime svoga zaštitnika - Flavije (Flavius) - pa se otada umjesto Joseph ben Mathias naziva Josip Flavije (Josephus Flavius). U velikom pohodu rimske vojske na Jeruzalem 70. pratio je mladog vojskovođu Tita, Vespazijanova sina. Prilikom dugotrajne i nadmoćne rimske opsade Jeruzalema nagovarao je gradske vođe da se grad preda Rimljanima da bi se izbjegle nepotrebne ljudske žrtve. Josip Flavije napisao je na grčkom jeziku sljedeća povijesna djela: "Hebrejski rat", "Hebrejske starine", "O starosti židovskog naroda" te "Životopis". Ona su značajan antički povijesni izvor.
Djela je pisao od 75. do 99. godine, a najznačajnija su Židovske starine, Židovski rat i Život.
U njima nam daje uvid u rano židovstvo, no valja pritom voditi računa i o njegovim apologetskim namjerama, budući da je nastojao rimskom svijetu približiti židovstvo njihovim načinom izražavanja i razmišljana.
