James Cagney

Izvor: Wikipedija

James Cagney
Cagney u traileru za film Voli me ili me ostavi
Rodno ime	James Francis Cagney Jr.
Rođenje	17. srpnja 1899. New York City, New York, SAD
Smrt	30. ožujka 1986. Dutchess County, New York, SAD
Godine rada	1930.-1981.
Supruga(e)	Frances Cagney (1922.-1986.)
Oscari
Najbolji glumac 1942. Yankee Doodle Dandy
Nagrade AFI
Nagrada za životno djelo (1974.)
Ostale nagrade
Nagrada Ceha filmskih glumaca za životno djelo (1978.) Nagrada Udruge filmskih kritičara New Yorka za najboljeg glumca 1938. Anđeli garava lica 1942. Yankee Doodle Dandy
Portal: Film

James Francis Cagney Jr. (New York, 17. srpnja 1899. - New York, 30. ožujka 1986.), američki filmski glumac, najpoznatiji po ulogama gangstera u kriminalističkim filmovima. Osvojio je Oscara za najboljeg glumca 1942. za ulogu u filmu Yankee Doodle Dandy.

Kao i James Stewart, Cagney je postao omiljen među publikom pa su ga obično zvali "Jimmy" Cagney.

Američki filmski institut postavio ga je 1999. na 8. mjesto najvećih muških filmskih zvijezda.

Sadržaj 1 Biografija 1.1 Rani život 1.2 Karijera 1.3 Počasti 1.4 Smrt 2 Zanimljivosti 3 Izabrana filmografija 4 Vanjske poveznice

[uredi] Biografija

[uredi] Rani život

Cagney je rođen u New Yorku u obitelji Jamesa Cahneyja Sr., Amerikanca irskog podrijetla koji je radio kao barmen i amaterski boksač, i Carolyn Nelson; njegova baka s majčine strane bila je norveška kapetanica broda, dok mu je djed s majčine strane bio Amerikanac iz Irske. Crvenokosi, plavooki Cagney maturirao je u srednjoj školi Stuyvesant u New Yorku 1918. te nakon toga pohađao sveučilište Columbia.

28. rujna 1922., oženio se s plesačicom Frances Willard ("Billie") Vernon (1899.-1994.), s kojom je ostao do kraja života. Posvojili su sina, Jamesa Cagneyja Jr., i kćer, Cathleen "Basey" Cagney.

I njegov brat William, koji bio i producent, i sestra Jeanne, bili su glumci.

[uredi] Karijera

Cagney je počeo glumiti u vodviljima i na Broadwayu. Kad je Warner Bros. otkupio prava na film Penny Arcade, angažirali su Cagneyja i Joan Blondell s pozornice da nastupe na filmu u preimenovanom projektu Sinner's Holiday (1930.), s Grantom Withersom u glavnoj ulozi.

Cagney je počeo nastupati u glavnoj ulozi u brojnim filmovima, stvorivši etiketu 'čvrstog momka' u seriji kriminalističkih filmova počevši s filmom Državni neprijatelj (1931.), koji je od njega stvorio senzaciju. Njegova karijera nastavila se s filmomovima Smart Money (1931.), njegova jedina suradnja s Edwardom G. Robinsonom (film je zapravo snimljen prije Državnog neprijatelja, ali objavljen kasnije), Blonde Crazy (1931.), Hard To Handle (1933.). Glumio je i jednog Shakespeareovog lika u filmu - Nicka Bottoma u ekranizaciji Sana ivanjske noći iz 1935. Cagney je poslije nastupio s Humphreyjem Bogartom u filmovima Anđeli garava lica (1938.) i Burne dvadesete (1939.)

Iako nikad nije rekao da je ljevičar nego "čvrsti Demokrat", Cagney je izgubio ulogu trenera footballske ekipe Notre Dame u filmu Knute Rockne, All American, koja je pripala njegovu prijatelju Patu O'Brienu jer je Cagney potpisao peticiju potpore anti-klerikalnoj španjolskoj republikanskoj vladi u Španjolskom građanskom ratu. Administracija Notre Damea, koja je kontrolirala sve aspekte filma, odbila je Cagneyju dati ulogu. Bilo je to veliko razočaranje za Cagneyja, koji se nadao da će mu uloga footballske legende biti prekretnica nakon gangsterskih uloga.

1942. je osvojio Oscara za ulogu Georgea M. Cohana u filmu Yankee Doodle Dandy. Poslije toga se vratio svojim gangsterskim korijenima u filmu Raoula Walsha, Usijanje (1949.), a glumio je i tiranskog kapetana broda u filmu Gospodin Roberts, zajedno s Jackom Lemmonom i Henryjem Fondom.

Nakon 1979. Cagneyjevo zdravlje se naglo pogoršalo nakon posljednje uloge na filmu, u Ragtimeu, 1981., zaokruživši tako karijeru u kojoj je nastupio u više od 70 filmova, iako je zadnji film prije Ragtimea, bio onaj iz 1961. Jedan, dva, tri, Billyja Wildera. Tijekom ove stanke, Cagney je odbijao sve filmske ponude, uključujući onu značajnu u filmu My Fair Lady, kao i bjanko ček Charlesa Bludhorna da glumi Vita Corleonea u Kumu, kako bi se posvetio slikarstvu i farmi u Stanfordu, New York. Njegove uloge u Ragtimeu i Terrible Joe Moranu, TV-filmu iz 1984., dizajnirane su kako bi pomogle njegovom ozdravljenju.

Bio je jedan od osnivača Udruženja filmskih glumaca i njegov predsjednik od 1942. do 1944.

[uredi] Počasti

1974. je primio Nagradu za životno djelo Američkog filmskog instituta. Osim toga, dobio je i Kennedy Center Honors 1980., a njegov prijatelj Ronald Reagan dodijelio mu je Predsjedničko odličje slobode.

[uredi] Smrt

James Cagney umro je u okrugu Dutchess, na farmi u Clinton Cornersu, New York, sa 86 godina, od srčanog udara, uzrokovanog dijabetesom. Pokopan je na groblju Gate of Heaven u Hawthorneu, New York.

[uredi] Zanimljivosti

• Prema njegovoj biografiji, Cagney by Cagney, mafija ga je pokušala ubiti u studiju tako što bi vreća od nekoliko stotina kilograma "slučajno pala na njega". Pokušaj je otkazan nakon što je George Raft, njegov kolega iz filma Each Dawn I Die, povukao svoje veze u mafiji kako bi spasio prijatelja.
• Cagney je pozvao heroja Drugog svjetskog rata Audieja Murphyja u Hollywood u rujnu 1945. nakon što je vidio Murphyjevu fotografiju na naslovnici časopisa Life, 16. srpnja.

[uredi] Izabrana filmografija

• Državni neprijatelj (1931.)
• Milijunaš (1931.)
• Gomila urla (1932.)
• Pobjednik uzima sve (1932.)
• Lakonoga parada (1933.)
• Rat gangsterima (1935.)
• Ceiling Zero (1936.)
• Anđeli garava lica (1938.)
• Burne dvadesete (1939.)
• The Oklahoma Kid (1939.)
• Yankee Doodle Dandy (1942.)
• Krv na suncu (1945.)
• Usijanje (1949.)
• Gospodin Roberts (1955.)
• Čovjek s tisuću lica (1957.)
• Jedan, dva, tri (1961.)
• Ragtime (1981.)

[uredi] Vanjske poveznice

• James Cagney
• James Cagney na Internet Broadway Databaseu
• James Cagney's Thug Life Fan site with hundreds of photos
• The New York Times (March 31, 1986): "James Cagney Is Dead at 86; Master of Pugnacious Grace", by Peter B. Flint