Ernest Borgnine

Izvor: Wikipedija

Ernest Borgnine
Rodno ime	Ermes Effron Borgnino
Rođenje	24. siječnja 1917. Hamden, Connecticut, SAD
Godine rada	1951. -
Supruga(e)	Rhoda Kemins (1948.-1958.) Katy Jurado (1959.-1963.) Ethel Merman (1964.-1964.) Donna Rancourt (1965.-1972.) Tova Traesnaes (1973.-)
Oscari
Najbolji glumac 1955. Marty
Zlatni globusi
Najbolji glumac - drama 1965. Marty
Nagrade BAFTA
Najbolji glumac 1955. Marty
Portal: Film

Ernest Borgnine (24. siječnja 1917.), američki glumac, dobitnik Oscara, Zlatnog globusa i BAFTA-e.

Sadržaj 1 Biografija 1.1 Rani život 1.2 Glumačka karijera 1.3 Privatni život 2 Izabrana filmografija 3 Vanjske poveznice

[uredi] Biografija

[uredi] Rani život

Borgnine je rođen kao Ermes Effron Borgnino u Hamdenu, Connecticut, kao sin Anne i Charlesa B. Borgninoa, koji su imigrirali u SAD iz Modene, Italija. Roditelji su mu se razveli kad je imao dvije godine, a on i majka su otišli živjeti u Italiju, ali pet godina poslije su se vratili u njegov rodni grad, gdje se i školovao.

Borgnine se 1935., nakon završene srednje škole, pridružio američkoj mornarici. Otpušten je 1941., ali se ponovno unovačio kad je SAD ušao u Drugi svjetski rat i služio do 1945. (ukupno deset godina).

[uredi] Glumačka karijera

Nakon pet godina lutanja, Borgnine je pohađao Randall School of Drama u Hartfordu, Connecticut. Nakon diplome se pridružio Barter Theatreu u Abingdonu, Virginia. Njegova prva uloga bila je ona gospodina Callera u Staklenoj menažeriji Tennesseeja Williamsa. 1949. je debitirao na Broadwayu u hit drami Harvey.

1951. se preselio u Los Angeles, gdje mu se karijera preokrenula nakon filma Odavde do vječnosti (1953.), u kojoj je glumio okrutnog narednika "Fatsa" Judsona koji vodi vojni logor i ismijava vojnika Angela Maggia (kojeg glumi Frank Sinatra). Nakon što Maggio završi u zatvoru zbog pijanstva na dužnosti, Fatso ga pretuče do smrti. Međutim, Fatso nakon toga pogiba u obračunu noževima s Maggiovim najboljim prijateljem, Robertom E. Lee Prewittom (Montgomery Clift). Status karakternog glumca stekao je nastupima u filmovima kao što su Johnny Gitara (1954.) i Loš dan u Black Rocku (1955.). 1955. je nastupio u filmskoj verziji televizijske drame Marty, a uloga mu je donijela Oscar za najboljeg glavnog glumca. Kasnije se pojavio u mnogim filmovima, nekad u glavnim, ali puno češće u sporednim ulogama.

Neki od njegovih kasnijih filmova su Vikinzi, Feniksov let (1965.), Dvanaestorica žigosanih (1967.), Divlja horda (1969.), Posejdonova pustolovina (1972.) i Crna rupa (1979.).

Od 1962. do 1966. je nastupao u popularnom televizijskom sitcomu McHale's Navy, za koju je 1963. bio nominiran za Emmy za najboljeg glavnog glumca u humorističnoj seriji.

Za doprinos filmu je dobio i svoju zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih. 1996. je primljen u Kuću slavnih vestern glumaca.

Iste godine je putovao po Sjedinjenim Državama u autobusu kako bi se susreo s obožavateljima i obišao zemlju. Put je bio predmet dokumentarca iz 1997., Ernest Borgnine on the Bus.

[uredi] Privatni život

Borgnine se ženio pet puta.

1. Rhoda Kemins (1948.-1959.), koju je upoznao u mornarici; Imaju jednu kćer, Ginu.
2. Glumica Katy Jurado (1959.-1963.)
3. Pjevačica Ethel Merman (1964.): brak je trajao samo nekoliko mjeseci.
4. Donna Rancourt (1965.-1972.), s kojom je dobio sina, Christophera, i kćer, Sharon.
5. Tova Traesnaes (1972.-)

[uredi] Izabrana filmografija

• Mafija (1951.)
• Odavde do vječnosti (1953.)
• Johnny Gitara (1954.)
• Vera Cruz (1954.)
• Loš dan u Black Rocku (1955.)
• Marty (1955.)
• Posljednja zapovijed (1955.)
• Vikinzi (1958.)
• Posljednja presuda (1961.)
• Feniksov let (1965.)
• Oscar (1966.)
• Dvanaestorica žigosanih (1967.)
• Divlja horda (1969.)
• Willard (1971.)
• Bunny O'Hare (1971.)
• Hannie Caulder (1971.)
• Osvetnici (1972.)
• Posejdonova pustolovina (1972.)
• Imperator Sjevernog pola (1973.)
• Đavolja kiša (1975.)
• Isus iz Nazareta (1977.)
• Ukršteni mačevi (1978.)
• Konvoj (1978.)
• Na zapadu ništa novo (1979.)
• Crna rupa (1979.)
• Visoki rizik (1981.)
• Bijeg iz New Yorka (1981.)
• Gattaca (1997.)

[uredi] Vanjske poveznice

• Ernest Borgnine na Internet Movie Databaseu
• Profil na Turner Classic Movies