Humphrey Bogart

Izvor: Wikipedija

Humphrey Bogart
Rodno ime	Humphrey DeForest Bogart
Rođenje	25. prosinca 1899. New York City, New York
Smrt	14. siječnja 1957. San Francisco, Kalifornija
Pseudonim(i)	Bogie
Godine rada	1930 - 1956
Supruga(e)	Helen Menken (1926.-1927.) Mary Phillips (1928.-1938.) Mayo Methot (1938.-1945.) Lauren Bacall (1945.-1957.)
Službena stranica	http://www.humphreybogart.com/
Oscari
Najbolji glumac 1951. Afrička kraljica
Portal: Film

Humphrey Bogart (New York, 25. prosinca 1899. - Hollywood, 14. siječnja 1957.), američki filmski i kazališni glumac. Američki filmski institut 1999. ga je proglasio najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena. Poznat je po ulogama pametnih, šaljivih i bezbrižnih junaka koji se drže čvrstog unutarnjeg moralnog koda u pokvarenom svijetu.

Iako je u dvadesetima i tridesetima nastupao na Broadwayu i u filmovima B-produkcije, Bogart je kasnije postao svjetska ikona. Svojim radom utjecao je na mnoge francuske glumce, kao što je Jean-Paul Belmondo, kao i na najveću indijsku filmsku zvijezdu, Ashoka Kumara. U SAD-u, Bogarta najviše pamte po jednom od humornih filmova Woodyja Allena, Zasviraj ponovno, Sam, koji govori o mladom čovjeku opsjednutom svojom osobnošću. 1997., pošta SAD-a izdala je markicu s Bogartovim likom u njihovoj seriji "Legends of Hollywood", a časopis Entertainment Weekly proglasio ga je najvećom filmskom legendom svih vremena.

Sadržaj 1 Rođenje i rani život 1.1 Djetinjstvo 1.2 Školovanje 1.3 Mornarica 2 Rana karijera u kazalištu 2.1 Okamenjena šuma 2.2 Rana filmska karijera 3 Put do slave 3.1 Visoka Sierra 3.2 Malteški sokol 3.3 Casablanca 4 Bogart i Bacall 5 Kasnija karijera 5.1 Afrička kraljica 5.2 Posljednje uloge 6 Smrt 7 Izabrana filmografija 8 Vanjske poveznice

[uredi] Rođenje i rani život

Rođen je kao Humphrey DeForest Bogart u New Yorku, kao najstarije dijete Belmonta DeForesta Bogarta i Maud Humphrey; imao je englesko i nizozemsko podrijetlo. Njegov otac bio je republikanac i prezbiterijanac, dok je njegova majka bila torijevka i članica Episkopalne Crkve; Bogart je odrastao u majčinoj episkopalnoj crkvi. Jedan je od potomaka kralja Edwarda III. od Engleske. Preko Thomasa Dudleyja, Bogart je povezan s dramatičarima Tennesseejem Williamsom i Robertom E. Sherwoodom, kao i s Johnom Brownom.

Bogartov rođendan bio je predmet kontroverzi. Uvijek se vjerovalo da je rođen na Božić 1899., što je Warner Bros. često koristio zbog romantične pozadine, a zapravo se rodio 23. siječnja 1899. Međutim, ova se priča čini neutemeljena: iako nikad nije pronađen rodni list, obavijest o njegovom rođenju pojavila se u bostonskim novinama u siječnju 1900., a potvrđuje da se rodio na Božić 1899.

Osim toga, popis stanovništva iz 1900. pokazuje kako se sin Belmonta Bogarta rodio u prosincu 1899., a postoje još tri popisa u kojima stoji kako se rodio u prosincu 1899. I njegova posljednja supruga, glumica Lauren Bacall, uvijek je tvrdila kako je 25. prosinca pravi datum njegova rođenja.

[uredi] Djetinjstvo

Bogartov otac, Belmont, bio je uspješan kirurg. Njegova majka, Maud Humphrey, bila je vrlo uspješna komercijalna ilustratorica. Čak je i upotrijebila crtež bebe Humphreyja za poznatu kampanju za dječju hranu Mellins. Zarađivala je preko 50 tisuća dolara godišnje kao ilustrator. Bogartovi su živjeli u otmjenom stanu na Upper West Sideu, a imali su i vikendicu u državi New York.

Bogart je od oca naslijedio potrebu za pomaganjem ljudima, ljubav za ribolov i dugogodišnju ljubav za jedrenje. Humphrey je bio najstariji od troje djece. Kad ga je Lauren Bacall upoznala sa svojom velikom obitelji, rekao je, "Isuse, imaš više prokletih rođaka nego što sam ikad vidio."

[uredi] Školovanje

Bogartovi su poslali sina u Trinity School u New Yorku, a poslije na prestižni koledž Phillips Academy u Andoveru, Massachusetts. Nadali su se da će poći na Yale, ali on je 1918. izbačen s Phillips Academy.

Detalji njegova isključenja su nejasni: jedna priča tvrdi da je izbačen jer je bacio ravnatelja u Rabbit Pond, umjetno jezero na kampusu. Drugi su tvrdili kako je pušio i pio, a uz to slabo učio i dobacivao nastavnicima. Druga priča kaže kako ga je iz škole povukao otac jer je loše učio.

[uredi] Mornarica

U proljeće 1918., Bogart se prijavio u američku Mornaricu. U to vrijeme je zaradio i svoj ožiljak, njegov zaštitni znak, i razvio svoje karakteristično šaptanje, iako su prave okolnosti nejasne. Jedna verzija govori kako mu je usnu rasjekao komadić šrapnela tijekom artiljerijske vatre sa svog broda, USS Leviathan (SP-1326), iako neki tvrde da Bogart nije ni vidio mora nakon što je potpisano primirje. Druga verzija, za koju Bogartov dugogodišnji prijatelj, pisac Nathaniel Benchley, tvrdi da je istina ta da je Bogart ozlijeđen dok je vodio zatvorenika u pomorski zatvor u New Hampshireu. Navodno je zatvorenik, u lisicama, dok su mijenjali vlak u Bostonu, zamolio Bogarta za cigaretu, i dok je Bogart tražio šibice, podigao ruke i udario Bogarta po ustima lisicama, rasjekavši Bogartovu usnu i pobjegao. Zatvorenik je na kraju zatvoren u Portsmouthu. Alternativno objašnjenje je da ga je zatvorenik udario jednom rukom, dok ga je Bogart oslobađao, dok mu je druga ruka još bila u lisicama. Ovaj incident bio je razlog njegovog specifičnog glasa, koji mu je postao zaštitni znak. Kad je Bogart došao do liječnika, ožiljak se već formirao. "Prokleti doktor", rekao je poslije Bogart Davidu Nivenu, "umjesto da ga zakrpa, samo je sve zabrljao."

[uredi] Rana karijera u kazalištu

Bogart je prihvaćao čudne poslove, pridružio se mornaričkim rezervama, da bi se na kraju bacio na glumu. Svidjelo mu se kako se glumci zadržavaju do kasno, a uživao je u pozornosti koju glumac dobiva na pozornici. Najviše od svega, uživao je u izazovu uživljavanja u ulogu, tako da bi se i publika uživila. Zadirao je duboko u likove koje je portretirao i u njima pronalazio bijeg od samog sebe.

Bogart je počeo glumačku karijeru na pozornici u Brooklynu 1921., glumeći japanskog batlera. Nikad nije uzimao satove glume, a nikad nije imao ni formalnu obuku.

Pojavio se u 21 produkciji na Broadwayu između 1922. i 1935., glumeći mladiće ili druge sporedne uloge u salonskim komedijama. Govori se da je on prvi glumac koji je na pozornici upitao "Tennis, anyone?".

Bogart je na početku karijere upoznao Helen Menken. Vjenčali su se 1926., razveli 1927., i ostali prijatelji. 1928., oženio se s Mary Phillips. Phillips, kao i Menken, imala je vatrenu narav, a jednom je ugrizla za prst policajca koji ju je pokušao uhititi zbog pijanstva.

Spencer Tracy bio je ozbiljan glumac na Broadwayu kojeg je Bogart volio i kojem se divio, a postali su i prijatelji. Tracy ga je 1930. prvi prozvao "Bogie".

[uredi] Okamenjena šuma

Detaljniji članak o ovoj temi: Okamenjena šuma

1934., Bogart je nastupio u glavnoj ulozi u komadu Invitation to a Murder. Producent Arthur Hopkins vidio je dramu i angažirao Bogarta kad je odlučio da će producirati novu dramu Roberta E. Sherwooda, Okamenjena šuma. Bogart je stigao u Hopkinsov ured dok je tamo bio i Sherwood; Hopkins mu je rekao: "Imam dobru ulogu za tebe. Gangstersku ulogu." Robert Sherwood bio je siguran kako Hopkins griješi; Bogart bi trebao glumiti igrača footballa. Bogart je poslije rekao: "Dugo su se svađali, a ja sam mislio kako je Hopkins u pravu. Nisam se mogao zamisliti kao gangstera. Što se dogodilo? Postao sam gangster."

Okamenjena šuma 197 puta se prikazivala u New Yorku; Bogart je glumio ubojicu u bijegu, Dukea Manteeja. Leslie Howard, koji je nastupio u glavnoj ulozi, znao je kako je Bogart ključan za uspjeh filma. On i Bogart postali su prijatelji, a obećao je Bogartu da će mu pomoći da reprizira svoju ulogu ako Hollywood ekranizira dramu u film.

Warner Bros. otkupio je prava na Okamenjenu šumu, angažirao Leslieja Howarda i počeo testirati nekoliko holivudskih veterana za ulogu Dukea Manteeja, i izabrao Edwarda G. Robinsona. Bogart je ovo prenio Howardu, koji je bio u Škotskoj. Leslie Howard inzistirao je da Bogart glumi Dukea Manteeja. Kad je studio vidio da se Howard neće maknuti s mjesta, angažirali su Bogarta. Bogart nikad nije zaboravio ovu uslugu pa je 1952. nazvao svoju jedinu kćer, Leslie, po Leslieju Howardu, koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu.

[uredi] Rana filmska karijera

Robert E. Sherwood i Bogart ostali su veliki prijatelji. 1936. se pojavila filmska verzija Okamenjene šume. Bogart je zaradio odlične recenzije, ali je nakon toga nastupio u seriji kriminalističkih drama za Warner Bros. Ukupno, Bogart je 12 puta završio na električnoj stolici te je osuđen na više od 800 godina teškog rada. Jack Warner u tome nije vidio ništa sporno; dok su filmovi ostvarivali uspjeh i donosili novac, a glumci dobivali plaću, nije vidio zašto bi itko prigovarao.

Mary Phillips odbila je odustati od svoje karijere na Broadwayu kako bi pošla s Bogartom u Hollywood, pa su se ubrzo razveli.

21. kolovoza 1938. Bogart je ušao u katastrofalan treći brak, s Mayo Methot, živahnom i ljubaznom ženom kad je bila trijezna, ali paranoičnom kad bi bila pijana. Bila je uvjerena da ju muž vara. Što su se ona i Bogart više udaljavali, ona je više pila, postala bjesnija i počinjala bacati stvari na njega: biljke, lončarske posude, sve što bi joj došlo pod ruku. Bogart je nekad uzvraćao, a tisak ih je prozvao "the Battling Bogarts". "Brak Bogarta i Methot bio je nastavak Građanskog rata", rekao je njihov prijatelj Julius Epstein. U to vrijeme Bogart je nabavio jedrilicu i nazvao je "Sluggy", po svojoj vatrenoj ženi.

1938. ga je Warner Bros. ubacio u "primitivni mjuzikl" zvan Swing Your Lady, kao promotera hrvanja, što je poslije smatrao svojom najgorom ulogom. 1939. je glumio ludog znanstvenika u Povratku Doktora X. Poludio je: "Da sam bio krv Jacka Warnera... Ne bi mi to puno smetalo. Problem je što su oni pili moju, a ja sam snimao odvratni film."

Studijski sistem, koji je tada bio u procvatu, ograničavao je glumce na jedan studio, a Warner Bros. nije razmišljao napraviti od Bogarta zvijezdu. Snimanje novog filma moglo je početi nekoliko dana ili samo nekoliko sati nakon što je snimljen prethodni. Bilo koji glumac koji odbije ulogu mogao je biti suspendiran i ostati bez plaće. Bogartu se nisu sviđale uloge odabrane za njega, ali je ipak i dalje radio: između 1936. i 1940., Bogart je u prosjeku objavljivao film svaka dva mjeseca. Mislio je kako je garderoba u Warner Brosu. jeftina, pa je često u svojim filmovima nosio svoja odijela. U Visokoj Sierri, Bogart je koristio vlastitog psa mješanca da glumi njegova psa, "Parda".

Glumci u Warner Brosu. koji su imali prednost pred Bogartom nisu bili samo klasične zvijezde kao što su James Cagney i Edward G. Robinson, nego i glumci koji nisu baš poznati danas, kao što su Victor McLaglen, George Raft i Paul Muni. Većina boljih scenarija završila je kod tih glumaca, a Bogart je morao prihvaćati ono što bi ostalo. Snimio je filmove kao što su Racket Busters, San Quentin i You Can't Get Away With Murder. Jedina značajnija glavna uloga u ovom periodu bila je ona u filmu Samuela Goldwyna, Slijepa ulica (1937.), ali je zato nastupio u mnoštvu sporednih uloga, kao što je film Anđeli garava lica (1938.) (kojeg je snimao s Jamesom Cagneyjem). Bogarta su na filmu često znali upucati, obično Cagney i Edward G. Robinson, među ostalima; rijetko je gledao svoje filmove, a nije se pojavljivao na premijerama.

Bogart je odgojen u duhu kako je gluma ispod razine gospodina. Gluma na filmu još je gore nego ona na pozornici, tumačenje izopačenih likova u "B" filmovima Warner Brosa. bilo je nešto što se nije spominjalo u otmjenom društvu.

U tridesetima je u Kaliforniji kupio dugu jahtu od Dicka Powella. More je bilo njegovo utočište. Bio je ozbiljan mornar, kojeg su cijenili i mornari koji su se nagledali previše holivudskih glumaca i njihovih brodova. Oko 30 vikenda godišnje provodio je na brodu.

Cijeli život gadili su mu se umišljeni, imitatori i foliranti. Osjetljiv, a opet sarkastičan, Bogart je razvio osobnost ogorčenog idealista, čovjeka koji je napustio bolje stvari u New Yorku, živeći na svoj način, previše pijući, proklet da proživi svoj život među drugorazrednim ljudima i projektima.

Kad bi mislio kako je glumac redatelj ili filmski studio napravio nešto bezvrijedno, otvoreno bi govorio o tome, spreman da ga citiraju. Tisak u Hollywoodu, kojemu je iskrenost bilo nešto strano, bio je oduševljen. Bogart je jednom rekao, "U cijelom Hollywoodu stalno mi govore kako nešto nisam trebao reći, da će me dovesti u nevolje to što kažem da neki film ili scenarist ili redatelj ili producent nije dobar. Ne shvaćam. Ako nije dobar, zašto to ne možeš i reći? Ako bi više ljudi to spomenulo, ubrzo bi se mogao dobiti nekakav efekt."

[uredi] Put do slave

[uredi] Visoka Sierra

Detaljniji članak o ovoj temi: Visoka Sierra

Visoka Sierra, film Raoula Walsha iz 1941., napisao je Bogartov prijatelj, John Huston. Film je bio korak naprijed za Bogarta. Opet je glumio razbojnika, "Mad Dog" Roy Earlea, i opet je poginuo na kraju, ali ga je bar poljubila Ida Lupino, a njegov lik je ovaj put imao nešto karaktera. U završnoj sceni, Bogartov lik otklizao je 50-ak metara niz brdo. Njegov dubler, kaskader Buster Wiles, udario je par puta dok se spuštao niz brdo pa je htio sve ponoviti. "Zaboravi", rekao je Raoul Walsh. "Dovoljno je dobro za one koji plaćaju kartu 25 centi."

Bogart i Huston uživali su u međusobnom društvu, te su razmjenjivali darove. Bogart je uvijek bio samouvjeren u vezi svoje visine, iako je Huston bio nešto viši (a njegova vitka građa činila ga je još višim nego što je bio). Bogart nikad nije bio blizak sa svojim ocem, dok je Huston bio dosta privržen svome, glumcu Walteru Hustonu.

Bogart se divio i pomalo zavidio Hustonu zbog njegovih spisateljskih vještina. Iako je bio loš učenik, Bogart je cijeli život puno čitao. Mogao je citirati Platona, Alexandera Popea, Ralpha Waldo Emersona i preko tisuću Shakespeareovih rečenica. Divio se piscima, a neki od njegovih najboljih prijatelja bili su scenaristi, kao Louis Bromfield, Nathaniel Benchley i Nunnally Johnson.

[uredi] Malteški sokol

Detaljniji članak o ovoj temi: Malteški sokol

James Cagney i George Raft odbili su Bogartovu ulogu u Visokoj Sierri. Raft je nakon toga odbio glavnu mušku ulogu u redateljskom prvijencu Johna Hustona, Malteški sokol (1941.), budući da je već nastupio u ranijoj produkciji Malteškog sokola iz 1931., a u ugovoru je pisalo kako se ne smije pojavljivati u remakeovima.

Bogart je zgrabio ulogu, a publika je zapazila kako je odigrao ulogu jako kompleksno. Njegov lik, Sam Spade, još je bio sklon dvoličnosti i nasilju, ali bio je glavna faca: zgodan, pametan, bilo mu je zapisano da preživi. Nakon što je otkrio kako je njegova seksi klijentica ubojica, prijavio ju je, uz slavnu rečenicu: "Ne briga me tko koga voli. Neću biti tvoja budala! Ubila si Milesa i prešla preko toga. Nadam se da te neće objesiti za tvoj slatki vrat. Ako budeš dobra cura, bit ćeš vani za 20 godina i vratit ćeš se meni. Ako te objese, uvijek ću te se sjećati."

[uredi] Casablanca

Detaljniji članak o ovoj temi: Casablanca (1942)

Bogart je svoju prvu romantičnu ulogu ostvario u filmu Casablanca, glumeći Ricka Blainea, vlasnika noćnog kluba. U stvarnom životu, Bogart je igrao na šahovskim turnirima, na jednoj razini ispod majstorske. Navodno je bila njegova ideja da se Rick Blaine prikaže kao šahist.

Van seta, Ingrid Bergman i Bogart jedva da su razgovarali dok su snimali Casablancu. Poslije je rekla, "Poljubila sam ga, ali nikad ga nisam znala". Godinama kasnije, nakon što se Bergman udala za talijanskog redatelja Roberta Rossellinija, i rodila dijete, Bogart joj se suprotstavio. "Bila si velika zvijezda", rekao je. "Što si sada?" "Sretna žena", odgovorila mu je.

Casablanca je 1943. osvojila Oscara za najbolji film. Bogart je bio nominiran za najboljeg glavnog glumca, ali je taj Oscar pripao Paulu Lukasu za izvedbu u filmu Straža na Rajni.

[uredi] Bogart i Bacall

Samo je Bogartov četvrti brak, s Lauren Bacall ("Baby"), bio sretan. Upoznali su se na snimanju filma Imati i nemati. Redatelj Howard Hawks isprva nije odobravao njihovu vezu jer se i sam zaljubio u Bacall te je htio da i ona osjeti isto (iako je bio oženjen). Iz ljubomore, rekao je o Bacall: "Morala je vježbati između šest i osam mjeseci kako bi snizila ton glasa. Sada je savršeno prirodan. A najčudnije je to da se Bogie zaljubio u lik koji je glumila, pa sada mora glumiti do kraja života." Vjenčali su se 21. svibnja 1945. u Lucasu, Ohio, u seoskom dvorcu dobitnika Pulitzerove nagrade, Louisa Bromfielda, koji je bio dobar Bogartov prijatelj.

Bacall je dopuštala Bogartu da mnoge vikende provede na svojem brodu. Patila je od morske bolesti, a Bogart je rekao, "Problem sa ženama na brodu je to da ne možeš pišati preko ograde." Bogart je često jedrio do Cataline s prijateljima ili postavljao zamke za jastoge.

Bacall je napisala o Bogartu: "Morali ste uvijek biti budni u braku s njim. Svaki put kad sam pomislila da se mogu opustiti i raditi sve što sam htjela, on bi se kočoperio. Nije se moglo predvidjeti njegove reakcije, bez obzira kako sam ga dobro poznavala."

Bogart i Bacall preselili su se u 160 tisuća dolara vrijednu rezidenciju u Holmby Hillsu, eksluzivnoj četvrti između Beverly Hillsa i Bel-Aira. Imali su dva Jaguara i tri psa boksera. Bogart je rekao, "Preselili smo se gdje žive svi čudaci." Ali su mu se svidjeli neki susjedi, posebno Judy Garland.

6. siječnja 1949., Lauren Bacall rodila je sina, Stephena Humphreyja Bogarta, a Bogart je postao otac u 49. 23. kolovoza 1952. dobili su drugo dijete, Leslie Howard Bogart (curicu nazvanu po britanskom glumcu Leslieju Howardu, koji je ubijen u 2. svjetskom ratu).

[uredi] Kasnija karijera

Veliki uspjeh Casablance redefinirao je Bogartovu karijeru. Prvi put, Bogart je mogao glumiti grube, snažne, a u isto vrijeme ranjive muškarce. Od 1943. do 1955. Bogart je nastupio u glavnoj ulozi u mnogim filmovima koji su odražavali njegove raznolike glumačke vještine. Osim toga, 1949. je osnovao vlastitu produkcijsku kompaniju, Santana Productions, nazvanu po njegovoj jedrilici.

[uredi] Afrička kraljica

Detaljniji članak o ovoj temi: Afrička kraljica

1951., Bogart je nastupio u filmu Afrička kraljica, s Katharine Hepburn, a režiju je potpisivao njegov prijatelj John Huston. Bilo je to teško snimanje, na lokacijama u Africi, a gotovo svi glumci obolili su od dizenterije, osim Bogarta i Johna Hustona. Bogart je objasnio: "Izgradio sam čvrsti zid viskija između sebe i kukaca. Da me ugrizao komarac, pao bi pijan."

Jednog dana tijekom snimanja filma, brod je čak potonuo; (Lauren Bacall se sjetila: "Domorocima je rečeno da ga nadgledaju. I jesu - gledali su kako tone").

John Huston se podsjetio: "Bogie u početku nije puno brinuo o ulozi Charlieja Alnutta, ali sam ga polako uživio u ulogu, pokazujući mu izraze i geste za koje sam smatrao da bi pristajale Alnuttu. Prvo me imitirao, a onda se uvukao pod kožu tog jadnog, prljavog, glupog, hrabrog malog čovjeka. Shvatio je da je to nešto novo i dobro."

Afrička kraljica bio je prvi film u boji u kojem se Bogart pojavio. Poslije je nastupio u još par filmova u boji do kraja karijere, koja je potrajala još pet godina. (To su filmovi Pobuna na brodu Caineu, Bosonoga kontesa, Mi nismo anđeli i Božja lijeva ruka).

Uloga Charlieja Alnutta donijela je Bogartu njegovog jedinog Oscara za najbolju glavnu ulogu, 1951. Obećao je prijateljima da će, ako osvoji, njegov govor prekršiti sve konvencije govora zahvale. Trebao je reći: "Ništa nikome ne dugujem! Zaradio sam ovu nagradu teškim radom i obraćanjem pozornosti na svoje vještine." Ali kad je Bogart osvojio Oscara, zahvalio je Johnu Hustonu, Katharine Hepburn, te ostalim glumcima i ekipi.

[uredi] Posljednje uloge

Odustao je od svojih potraživanja kako bi dobio ulogu kapetana Queega u filmu Edwarda Dmytryka, Pobuna na Caineu, ali onda ga je obuzela njegova stara ogorčenost. ("Ovo se nikad ne događa Cooperu ili Grantu ili Gableu, nego uvijek meni. Zašto meni?")

Bogart je bravurozno odigrao kapetana Queega, u mnogim pogledima produžetak likova koje je igrao u Malteškom sokolu, Casablanci i u The Big Sleep - oprezni usamljenik koji ne vjeruje nikome - ali bez imalo humora i topline, koje je te likove učinilo prepoznatljivima. Kao i u filmu Blago Sierra Madre, Bogart je glumio paranoičnog i samosažaljivog junaka kojeg uništava vlastita tvrdoglavost.

Tijekom snimanja filma Božja lijeva ruka (1955.) opazio je kako njegova partnerica Gene Tierney ne može zapamtiti svoje rečenice te kako se čudno ponaša. Podučavao je Tierney, dopunjavajući njezine rečenice. Bila mu je poznata mentalna bolest (njegova sestra imala je napadaje panike), a Bogart je potaknuo Tierney da potraži stručnu pomoć.

1955. je snimio tri filma: Mi nismo anđeli (redatelj Michael Curtiz), Božja lijeva ruka (Edward Dmytryk) i Trenuci očaja (William Wyler). Film Marka Robsona, To teži biti će pad (objavljen 1956.) bio mu je posljednji.

[uredi] Smrt

Sredinom pedesetih zdravlje mu se pogoršalo. Nakon što je potpisao dugogodišnji ugovor s Warner Brosom., Bogart je veselo komentirao kako će mu zubi i kosa ispasti prije nego ugovor bude gotov.

Bogart, strastveni pušač koji je volio i popiti, obolio je od raka jednjaka. Gotovo uopće nije pričao o tome, a odbijao je otići liječniku sve do siječnja 1956., ali tada je već bilo prekasno.

Posjetili su ga Katharine Hepburn i Spencer Tracy. Bogart je bio preslab da ustane i siđe niz stube. Pokušao se našaliti o tome: "Stavite me u dizalo i spustit ću se na prvi kat u stilu."

Hepburn je opisala kako su ona i Spencer Tracy posljednji put vidjeli Bogarta (noć prije nego što je umro): "Spence ga je potapšao po ramenu i rekao, 'Laku noć, Bogie.' Bogie je polako pogledao u Spencea, sa smiješkom uzeo Spencea za ruku i rekao, 'Zbogom, Spence.' Spence se smrznuo. Shvatio je.

Bogart je baš navršio 58 godina, a težio je samo 36 kilograma kad je umro, 14. siječnja 1957. nakon što je pao u komu. Umro je u Hollywoodu. Njegov pokop održao se u episkopalnoj crkvi uz glazbu najdražih Boagrtovih skladatelja, Johanna Sebastiana Bacha i Claudea Debussyja. Bacall je zamolila Spencera Tracyja da održi govor, ali je Tracy bio preuznemiren. Govor je umjesto njega održao John Huston, koji je posjetio okupljene da je Bogartov život završio prerano, ali je ipak bio ispunjen. Huston je rekao: "Nezamjenjiv je. Nikad neće biti nikog poput njega."

Njegovi kremirani ostaci sahranjeni su na groblju Forest Lawn Memorial Park, u Glendaleu, Kalifornija. Zajedno s njim zakopana je i mala zlatna zviždaljka, koju mu je poklonila njegova buduća supruga, Lauren Bacall, prije nego što su se vjenčali. U spomen na njihov prvi zajednički film, bilo je ugravirano: "Ako želiš nešto, samo zazviždi."

[uredi] Izabrana filmografija

• 1936. Okamenjena šuma
• 1938. Anđeli garava lica
• 1939. The Oklahoma Kid
• 1939. Mračna pobjeda
• 1939. Burne dvadesete
• 1940. Noćni vozači
• 1941. Visoka Sierra
• 1941. Malteški sokol
• 1942. Preko Pacifika
• 1942. Casablanca
• 1943. Sahara
• 1944. Imati i nemati
• 1946. The Big Sleep
• 1947. Mračni prolaz
• 1948. Blago Sierra Madre
• 1948. Otok Largo
• 1949. Tokyo Joe
• 1950. Na usamljenom mjestu
• 1951. Afrička kraljica
• 1954. Pobuna na Caineu
• 1954. Sabrina
• 1954. Bosonoga kontesa
• 1955. Trenuci očaja
• 1956. To teži biti će pad

[uredi] Vanjske poveznice

• Humphrey Bogart na Internet Movie Databaseu
• Humphrey Bogart na Internet Broadway Databaseu
• Modern Drunkard: Three Drinks Ahead With Humphrey Bogart
• The TFL-approved Humphrey Bogart fanlisting
• caricature of Humphrey Bogart
• The Fundamental Rules Apply
• Genealogy of Humphrey Bogart
• Humphrey Bogart na TV.com-u
• Bogart: Behind the Legend (documentary)