Barok

Izvor: Wikipedija

Peter Paul Rubens, Podizanje križa, 1611., ulje na platnu, 462 × 341 cm, crkva Onze Lieve Vrouwe, Antwerpen.

Barok je razdoblje u književnosti i umjetnosti koje je započelo nastupom reformacije sredinom 16. st. i završio smrću Luja XIV. poslije 1700. godine. To je pokret katoličke obnove (protureformacija). Barocco, port. golem biser nepravilna oblika, tvorevina bolesne školjke.

[uredi] Nastanak i povijest

Barok nastaje u Rimu koji je bio centar sakralnog slikarstva i arhitekture, ali ubrzo postaje opći umjetnički pokret u svim europskim zemljama, utemeljen u različitim sustavima društva, od apsolutističke monarhije (jačanje protureformacije) do protestantskih građanskih društava. Matematika, astronomija i fizika dokazuju da u prirodi i u svemiru ne vladaju ni slučaj ni neizvjesnost, nego strogi i vječiti zakoni, koji se mogu pročitati i jasno izraziti matematičkim formulama (prije svega zahvaljujući Johannesu Kepleru i Isaacu Newtonu). Svaki dan se otkriva kako je svijet veći i raznovrsniji; jedino pravilo koje važi je "stalna promjena", sigurni dinamizam, za razliku od mirnoće renesanse i nesigurnosti manirizma. Otkrivajući savršenstvo tog mehanizma svemira koji radi točno i nepogrešivo "kao sat" ljudi se dive njegovom tvorcu – Bogu i odaju mu počast kroz blještavu, obilatu umjetnost punu samopouzdanja.

Luther i Calvin prekinuli su univerzalnost vjerskog osjećaja srednjeg vijeka. Svaki je čovjek sada trebao sam za sebe odlučiti koji mu je od mnogih novih propovjednika spasenje najbolje jamčio za sreću u budućem životu, i uskoro su se svi borili među sobom za prevlast nad dušama milijuna (katolici, luterani, kalvinisti, baptisti, anabaptisti i 20-ak drugih sekti). Za vrijeme tih raspravljanja nastalo je doba borbe kao što ga je svijet rijetko kada vidio (30-godišnji rat). Europa je pretvorena u bojno polje.

Giacomo della Porta, Crkva Il Gesu u Rimu iz 1602. je prva isusovačka crkva i stilski je prethodnica Baroka.

1648. godine prihvaćen je zakon koji je davao pravo svakom vladaru da svoj naročiti oblik vjere nametne svim svojim podanicima, ne osvrćući se na želje većine. Europa je podjeljena na bezbroj malih kneževina od kojih je svaka imala svoju vlastitu vjeru i bila zakleti neprijatelj svih svojih susjeda koji se u tome nisu s njome slagali (borbena crkva - ecclesia militans). Još jedan borac za vlast jest dinastička država. Na čelo protureformacije dolazi Španjolska.

Isusovci su bili ti koji su ulagali u barokne crkve. Prvi se put koristi uljano slikarstvo, pronađeno u Flandriji. Otvorena je nizozemska slikarska škola - Van Dyck. U glazbi prevladava "vatreno" i bučno. U književnosti barok je spoj kićenosti u izrazu (marinizam) i crkvenih tema o smrti i prolaznosti.

Otkrićem novih pomorskih putova prema istoku, a naročito otkrićem Amerike, ekonomski se centri Europe premještaju s obala Sredozemnog mora na obale Atlantskog oceana. Moćni trgovački gradovi Italije, ustupaju mjesta novim trgovačkim i pomorskim silama, kao što su Španjolska, Nizozemska, Francuska i Engleska. Slabljenje sredozemnih gradova izazvalo je znatne promjene u političkoj i društvenoj strukturi Zapadne Europe. Papinska se moć smanjila, iz čega slijedi pojava reformacije u Njemačkoj i Engleskoj. S ekonomskim centrima mijenjaju se i umjetnički centri. Slikarstvo i arhitektura baroka nastaju u Italiji, dok će vodstvo u likovnom stvaranju preuzeti nove sile.

Johann Sebastian Bach u 63. godini života. Portret slikara E. G. Haussmanna iz 1748.

[uredi] Barok u glazbi

Detaljniji članak o ovoj temi: Barokna glazba

Pod pojmom barokne glazbe podrazumijevamo djela nastala u razdoblju baroka, dakle u 17. i u prvoj polovici 18. st. To se glazbeno razdoblje ne može točno omeđiti kao određen vrjemenski period, jer je barok nastao nastavljajući se na renesansu, a nestao pojavom rokokoa i klasicizma u drugoj polovici 18. st. kad se javila snažna potreba za novim glazbenim stilom. Barokni stil se često ispreplitao s gore navedenim, pa zato njegovo razdoblje možemo samo približno odrediti vremenskim granicama.

[uredi] Barokni skladatelji i primjeri

Georg Friedrich Händel, 1733.

• Claudio Monteverdi (1567.–1643.) Šaputanja (1610.)
• Heinrich Schütz (1585.–1672.), Sveta simfonija (1629., 1647., 1650)
• Jean-Baptiste Lully (1632.–1687.) Armida (1686.)
• Johann Pachelbel (1653.–1706.), Kanon u D (1680.)
• Arcangelo Corelli (1653.–1713.), 12 velikih koncerata
• Henry Purcell (1659.–1695.) Dido i Eneja (1687.)
• Tomaso Albinoni (1671.–1751.), Sonata a sei con tromba
• Antonio Vivaldi (1678.–1741.), Četiri godišnja doba)
• Jean-Philippe Rameau (1683.–1764) Dardan (1739.)
• Georg Friedrich Händel (1685.–1759.), Vodena glazba (1717.)
• Domenico Scarlatti (1685.–1757.), Sonate za ćembalo i harfu
• Johann Sebastian Bach (1685.–1750.), Brandenburški koncerti (1721.)
• Georg Philipp Telemann (1681.–1767.), Der Tag des Gerichts (1762.)
• Giovanni Battista Pergolesi (1710.–1734.), Stabat Mater (1736.)

[uredi] Barokni grad

Gian Lorenzo Bernini, Trg sv. Petra u Rimu, 1675. Pogled s crkve sv. Petra.

Barokni grad temeljen je na vojnoj logici i ostvaren je u zrakastom (radijalnom) planu (Pariški L'Etoile = zvijezda, npr. Karlovac), obično osmerokutu s širokim avenijama (Champs Elysées, u Parizu = moć bogatih u kočijama). Grad se širi oko četvrtastih ili kružnih trgova okruženih višekatnicama s neurednim začeljima.

Trgovi su glavni element baroknog urbanizma, uglavnom su zatvoreni, eliptičnog tlocrta, dinamiziranog prostora, organizirani pomoću vertikalnih akcenata (stupovi, obelisk, fontane – Berninijeva Piazza Navona, Rim). Najpoznatiji je svakako Trg Sv. Petra Berninija, iz 1657. g. To je ovalni trg s četverostrukom kolonadom sa strane i otvorenom ulicom nasuprot fasade sv. Petra. S obje strane obeliska u centru trga nalaze se dvije fontane. Kolonada stupova ima dvojnu funkciju: omeđuje trg, a ujedno ga ipak ostavlja pristupačnim. Postignuta je ravnoteža zatvorenosti i otvorenosti prostora.

[uredi] Arhitektura Baroka

Dolazak kralja Luja XIV. u Versailles 1650. g. Ulje na platnu autora Pierrea Patela.

Detaljniji članak o ovoj temi: Arhitektura Baroka

Arhitektura u Baroku je krajnje dinamizirana. U crkvenom graditeljstvu teži se što većim efektima, ostvaruju se nova prostorna rješenja od kojih uglavnom prevladava centralni tip tlocrta naglašen kupolom. Pročelja su uznemirena i bogata nišama, stupovima, volutama, a prepoznatljivi elementi su oval (elipsa), konkavnost – konveksnost (udubljeno, ispupčeno) i opća razigranost masa.

U kraljevskim rezidencijama i palačama prevladava stroga simetrija građevina i parkova (Npr. Versailles). U gradovima se drvene kuće zamjenjuju zidanima, a gradske i seoske crkve grade se u baroknim oblicima.

[uredi] Barokno kiparstvo

Detaljniji članak o ovoj temi: Barokno kiparstvo

U kiparstvu dominiraju razigrani pokreti, smiona kiparska rješenja i naturalizam. Glavni predstavnik barokne skulpture u Italiji je Gianlorenzo Bernini.

[uredi] Barokno slikarstvo

Detaljniji članak o ovoj temi: Barokno slikarstvo

U slikarstvu su karakteristične jake boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora koja se dobiva primjenom radikalnih perspektivnih rješenja. Tematski prevladavaju sakralne i mitološke kompozicije u kojima se isprepliću religiozno patetični zanos i senzualnost putenih golih aktova. Krajolici i mrtve prirode postaju samostalne slikarske teme, a u nekim se grafikama postiže savršenstvo likovnog izraza.

[uredi] Barok u hrvatskoj književnosti

Detaljniji članak o ovoj temi: Hrvatski barok

[uredi] Poveznice

• Renesansa
• Barok u Hrvatskoj
• Rokoko

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu:

Barok

• Kultura Baroka i Rokokoa.
• Riječnik povijesnih ideja: Barok u književnosti.
• Najveća djela barokne književnosti.
• Webmuseum Pariz.
• Sicilijanski barok.
• Barok na "History of Art".
• Eseji o baroknoj umjetnosti Autor: John Haber.
• Barokni simbolizam.
• Barokni stil i utjercaj Luja XIV.