Perspektiva

Izvor: Wikipedija

Perspektiva dolazi od latinske riječi prospicere što znači vidjeti ili razabrati. Perspektiva je gledište, način gledanja, način razmatranja, poimanje. Isti pojam može se rastumačiti na više načina, ovisno o perspektivi. Perspektiva u optici označuje pojavu prividna smanjenja likova i predmeta razmjerno njihovoj udaljenosti od gledatelja.

Pojam perspektiva se koristi u nebrojene svrhe, te u mnogim umjetničkim i znanstvenim granama. Najčešće se koristi u Likovnoj umjetnosti , Filmskoj industriji, književnosti, Filozofiji, Retorici i dr.

Sadržaj 1 Vrste perspektiva 1.1 Vertikalna perspektiva 1.2 Obrnuta perspektiva 1.3 Linearna perspektiva 1.4 Atmosferska perspektiva 1.5 Koloristička perspektiva 1.6 Poliperspektiva 2 Izvori 3 Poveznice 4 Vanjske poveznice 5 Galerija

[uredi] Vrste perspektiva

U likovnoj umjetnosti perspektiva označava način prikazivanja volumena i prostora na plohi slike, stvaranje predodžbe o dubini prostora. Postoji više načina prikazivanja perspektive kroz povijest:

[uredi] Vertikalna perspektiva

Vertikalna (ikonografska) perspektiva je način prikazivanja prostora po kojemu se 3D prostor prikazuje na 2D plohi tako da se ono što je u zbilji drugo (iza prvog), slaže po visini, drugo iznad prvog, vertikalno, odnosno okomito. Umjesto nizanja planova preklapanjem u dubinu (kako i stoje u stvarnosti), prostorni planovi se nižu vertikalno jedan iznad drugoga, tako da se nigdje ne preklapaju. Vertikalna se perspektiva pojavljuje u starom egipatskom slikarstvu, na asirskim reljefima ili arhajskim grčkim vazama, u europskom romaničkom slikarstvu, i jedna je od karakteristika dječjeg crteža. Svi oblici prikazani ovom perspektivom poštuju zakon plohe, tj. najširom stranom su prikazani na plohi, jer tako najbolje opisuju svoj oblik. U prikazu vertikalnom perspektivom, uvijek je onaj lik koji je iznad drugog zapravo dalji. Tako se egipatski reljefi trebaju čitati od dolje prema gore i to s desna na lijevo, pa s lijeva na desno, pa opet obratno … tj. cik-cak, upravo suprotno od načina na koji čitamo strip. U romaničkom slikarstvu 11. i 12. st., iza plošno oslikanih likova i prizora, pozadina je obično podijeljena na više vodoravnih pojaseva koji su različite boje i predstavljaju krajolik.

[uredi] Obrnuta perspektiva

Obrnuta perspektiva je način prikazivanja volumena u kojemu se predmeti i likovi na slici ne smanjuju razmjerno s udaljenošću, niti se usporedne crte približavaju – nego se, obratno, usporedne crte razmiču, a veličina predmeta, umjesto da se smanjuje, povećava se prema dubini prostora. Ova perspektiva je svojstvena gotičkom slikarstvu 13. i 14. st.

[uredi] Linearna perspektiva

Linearna (geometrijska ili pravilna) perspektiva se temelji na prirodnom zakonu da se udaljavanjem od promatrača likovi smanjuju razmjerno udaljenosti pravocrtno, linearno – i svi nestaju u jednoj te istoj točci – nedogledu (vanishing point, punto di fuga). To su otkrili renesansni umjetnici oko 1420. god. I postala je značajkom renesansne umjetnosti 15. i 16. st. Ova perspektiva se naziva i matematička i iluzionistička jer stvara autentičan dojam 3D prostora (primjeri: Masaccio "Sveto trojstvo", Piero della Francesca "Bičevanje Krista" itd.).

Ova perspektiva se koristila i u kiparstvu (reljef) i arhitekturi (lažne niše).

[uredi] Atmosferska perspektiva

Atmosferska (zračna) perspektiva je, poput geometrijske, prirodna pojava koja predstavlja promjenu tonova i boja uslijed udaljavanja oblika od motrišta gledatelja. Dakle što su predmeti dalji oni su bljeđi, mekši i gube se s daljinom u plavetnilo; a što su bliži to su oštriji, jačih lokalnih boja. Atmosferska perspektiva jedna je od temeljnih oznaka baroknog slikarstva 17. i 18. st., no otkrili su je već slikari visoke renesanse – Leonardo da Vinci i Rafael.

[uredi] Koloristička perspektiva

Koloristička perspektiva se temelji na činjenici da nam se neke boje, u međudjelovanju s drugim bojama, čine prostorno "bližima", a druge "udaljenijima". To se temelji na iskustvu s atmosferskom perspektivom gdje je plava boja u daljini jer plava ima vrlo nisku frekvenciju i plave zrake putuju najdalje, a tople boje gube svoj intenzitet kako se udaljavaju. Umjetnici 20. st., prvenstveno fovisti, uzeli su to kao zakon prostornosti i prikazivali bliže oblike toplim bojama, a dalje hladnijim bojama.

[uredi] Poliperspektiva

U modernoj i suvremenoj umjetnosti svojevrsna je primjena raznolikih perspektiva – tj. poliperspektiva (Pablo Picasso, Henri Matisse itd.).

[uredi] Izvori

[uredi] Poveznice

[uredi] Vanjske poveznice

• Harold Olejarz's Drawing in One-Point Perspective Crtanje perspektive s jednom točkom nedogleda.

[uredi] Galerija

Piero della Francesca, Bičevanje Krista, 1460.	Sveto trojstvo od Masaccio-a, 1425. Najstariji primijer linearne perspektive u umjetnosti.	Leonardo da Vinci, Posljednja večera, 1498.	Križevi na groblju.
Prolaz kroz tori u Fushimi, Kyoto.	Električni stup gledan odozdo.	Točka nedogleda u tunelu.