UEFA Liga prvaka

Izvor: Wikipedija

UEFA Liga prvaka (prije službeno, ali i danas zvana Europski kup) godišnje je nogometno natjecanje koje organizira UEFA za najbolje europske klubove. Ona je jedan od najprestižnijih sportskih turnira, zajedno s južnoameričkim Copa Libertadoresom.

Turnir je osnovan 1955., na prijedlog francuskog novinara i urednika L'Équipea Gabriela Hanota,^[1] kao kontinentalno natjecanje za klubove pobjednike liga iz kojih dolaze nazvano Europski kup. U sezoni 1992/93. naziv turnira promijenjen je u UEFA Liga prvaka, i od tada se na turniru natječu samo najbolje momčadi europskih nogometnih liga, iako neke od njih nikad nisu bili prvaci u svojoj ligi. UEFA Liga prvaka ne bi trebala biti poistovijećena s Kupom UEFA-e ili s već ukinutim Kupom pobjednika kupova.

Trenutni europski prvak je AC Milan, koji je porazio Liverpool 2-1 u Ateni, 23. svibnja 2007.

Finale sezone 2007/08. igrat će se na Lužnjiki Stadionu u Moskvi.

Turnir se satoji od više faza natjecanja, a počinje s tri kvalifikacijska pretkola. Različite momčadi startaju u različitim pretkolima ovisno o njihovoj poziciji u domaćoj ligi i mjestu njihove lige prema UEFA-inim koeficijentima, dok se šesnaest najbolje plasiranih momčadi iz najbolje plasiranih europskih liga direktno kvalificira za prvu fazu Lige Prvaka.

U pretkolima, momčadi igraju jedna protiv druge na principu izbacivanja (knockout sustav) i to u dvije utakmice (kod kuće i u gostima). Momčad koja je ukupnim rezultatom iz obije utakmice ostvarila pobjedu ide u sljedeće pretkolo i igra protiv sljedeće momčadi s kojom se križa. Pretkola se igraju od sredine srpnja pa do kolovoza. Poraženi iz trećeg pretkola idu u Kup UEFA, dok se šesnaest momčadi koje su ostvarile pobjede u 3. pretkolu pridružuje šesnaest momčadi koje su se kvalificirale direktno u prvu fazu po grupama.

Momčadi su podijenjene u osam skupina po četiri momčadi u kojoj svaka momčad igra protiv svake dva puta (kod kuće i u gostima). Faza po skupinama igra se od sredine rujna pa do prosinca. Trećeplasirane momčadi iz svake skupine idu u Kup UEFA, dok prve dvije idu u osminu finala Lige Prvaka. Tih šesnaest momčadi igraju dalje u fazi izbacivanja i to od veljače pa do svibnja.

Sve daljnje faze natjecanja poslije skupina igraju se dvokružno, tj. svaka momčad je domaćin jedne od dvije utakmice. Momčad koja rezultatima iz obje utakmice ostvari ukupnu pobjedu ide u iduću fazu. U ovim fazama vrijedi pravilo gola u gostima. Ako je potrebno, produžetci i jedanaesterci se igraju da bi se dobio pobjednik. Jedina iznimka za sva ova pravila (osim zadnjeg) je finale, koje se igra jednokružno na neutralnom terenu, no zna se dogoditi da jedan od finalista ipak igra na svom terenu, na što UEFA ne može utjecati jer se stadion finala za tu sezonu bira pri kraju prošle sezone.

Ždrijebanje je danas oblikovano tako da dvije momčadi iz iste lige ne mogu igrati jedna protiv druge prije četvrtine finala. Nadalje, koriste se i UEFA-ini koeficijenti. Sustav natjecanja je bio žrtva promjena od sezone 1991/92.. Trenutni sustav adaptiran je 2003.

Sadržaj

1 Kvalifikacija
2 Finala Lige Prvaka
3 Povijest
4 Rekordi i statistike
- 4.1 Po državi
- 4.2 Po klubu
5 Himna
6 Financije
7 Izbor Platinija
8 Reference
9 Unutarnje poveznice
10 Vanjske poveznice

[uredi] Kvalifikacija

Zastava Lige Prvaka rasprostire se na sredini igrališta prije početka svake utakmice (slika s utakmice FK Partizan Beograd - Real Madrid).

Liga prvaka dostupna je svim državnim prvacima iz država koje pripadaju UEFA-i (osim Lihtenštajnu, koji nema vlastitu ligu), te drugoplasiranim, trećeplasiranim i četvrtoplasiranim iz jačih liga. Od siječnja 2007. dvije najniže rangirane lige igraju kvalifikacije i predstavljaju svoju državu u natjecanju. Te dvije države su trenutno Andora i San Marino.

Broj klubova u Ligi prvaka koji ima jedan savez ovisi o njezinom rankingu na UEFA-inoj listi koeficijenata:

savezi koje zauzimaju 1., 2. i 3. mjesto imaju 4 predstavnika
savezi koje zauzimaju 4., 5. i 6. mjesto imaju 3 predstavnika
savezi rangirane od 7. do 15. mjesta imaju 2 predstavnika
savezi koje su rangirane ispod 16. mjesta imaju jednog predstavnika

Pozicija saveza također određuje u koju fazu natjecanja idu njezini predstavnici. Na primjer, tri najbolje rangirana saveza imaju dvije momčadi u fazi po skupinama (to su prvaci i drugoplasirani) i dvije momčadi u trećem pretkolu (za treće i četvrtoplasirane momčadi) gdje recimo najniže rangirani savezi imaju samo jednog predstavnika i to u 1. pretkolu. Devet najbolje plasiranih saveza imaju bar jednog predstavnika koji direktno ide u fazu po skupinama.

Za razdoblje od 2009. do 2012. godine UEFA je pripremila novi sustav kvalifikacija po kojem će 22 ekipe imat izravan nastup u natjecanju po skupinama umjesto dosadašnjih 16 (6 novih kvalifikanata će biti trećeplasirane momčadi iz tri prvorangirane lige + prvaci liga rangiranih od 10. do 12. mjesta), dok će se preostalih 10 mjesta tražit kroz dvije različite kvalifikacijske putanje. Jedna će bit rezervirana za neprvake saveza rangiranih od 1 do 15, tj. ekipe su koje su u nacionalnom prvenstvu zauzele mjesta odmah ispod izravnih sudionika po skupinama. Druga će biti rezervirana za prvake saveza rangiranih od 13. mjesta naniže. Obje kvalifikacijske putanje igrat će se neovisno jedna od druge i svaka će kao konačne pobjednike izdvojit po 5 momčadi koji će biti posljednji sudionici natjecanja po skupinama. Svrha ove ideje je da se prvacima slabijih liga omogući lakši pristup do Lige prvaka kroz njihove međusobne dvoboje, nego protiv klubova iz jakih europskih liga koji to nisu učinili kroz domaće prvenstvo.

Dodatno mjesto u fazi po skupinama rezervirano je za prošlogodišnje prvake, u slučaju da se oni ne kvalificiraju u Ligu prvaka. No, jedan savez je limitiran na slanje najviše četiri momčadi po sezoni. To znači da prošlogodišnji prvak, ukoliko se na plasira kao jedna od četiri (ili manje, ovisi o ligi) momčadi, zauzima mjesto četvrtoplasirane momčadi, a nju smješta na 5. mjesto, koje tu momčad vodi u Kup UEFA.

Također, gledajući sportske kriterije, svaki klub mora biti licenciran od strane saveza iz kojeg dolazi kako bi sudjelovao u Ligi prvaka. Kako bi dobio licencu, klub mora zadovoljiti određene stadionske, infrastrukturne i financijske uvjete.

Kontroverza se dogodila kada se Liverpool, koji je osvojio Ligu prvaka 2004/05., nije uspio kvalificirati među ćetiri najbolje momčadi u Premiershipu. FA je odlučila da će Everton FC (koji je bio četvrti) zauzeti zadnje mjesto. No, UEFA je donijela odluku da oba kluba mogu nastupiti u Ligi prvaka, no Liverpool je startao od 1. pretkola, a Everton od 3. pretkola. Liverpool je te sezone postao prvi klub, uz slovačku Artmediu, koji se iz 1. pretkola kvalificirao u fazu po skupinama. Liverpool je te sezone postao i prva momčad koja je iz 1. pretkola došla do faze ispadanja Lige prvaka.

FC Barcelona, Manchester United i FC Porto momčadi su koje su najviše puta nastupile u fazi po skupinama, svaka po 12 puta. No, svaka od momčadi je Ligu prvaka osvojila samo jednom otkad je uspostavljena faza po skupinama.

[uredi] Finala Lige Prvaka

Pokal Lige Prvaka

Finale Lige prvaka najvažnija je utakmica od svih europskim klupskim natjecanjima. Stadion domaćin finala bira se dvije godine prije same utakmice.

Zadnje finale održano je na pariškom Stade de Franceu 17. svibnja 2006. između Arsenala i Barcelone. U tom meču Barcelona je pobijedila Arsenal, a Arsenalov vratar Jens Lehmann je dobio crveni karton, te unatoč golu za vodstvo Sola Campbella, Samuel Eto'o i Juliano Belletti donijeli su golovima Ligu prvaka za Barcelonu.

Finale sezone 2006./07. bit će održano na Spirosu Louisu, Atena.
Finale sezone 2007./08. bit će održano na Lužnjikiju, Moskva.
Finale sezone 2008./09. bit će održano na Stadiu Olimpicu, Rim^[2].

Real Madrid je natjecanje osvojio 9 puta. Sljedeće najuspješnije momčadi su A.C. Milan (7), Liverpool F.C. (5), FC Bayern München i Ajax Amsterdam (4).

Pobjednički klub dobije trofej Lige prvaka, no UEFA-i ga mora vratiti 2 mjeseca prije sljedećeg finala. UEFA pobjednicima daje umanjenu verziju pokala za stalno čuvanje, i pobjednički klubovi su slobodni u izrađivanju replika dok god su one propisno označene kao replike i nisu veće od 80% prave veličine pokala. No, trenutna pravila nalažu da će se pravi pokal dati na čuvanje samo momčadima koje osvoje tri finala za redom ili momčadima koje su ukupno osvojile pet ili više finala ^[3].

Pet momčadi su dobile pokal na stalno čuvanje:

Real Madrid, koji je osvojio prvih pet Liga prvaka, a 9 ukupno
Ajax Amsterdam, koji je osvojio uzastopno od 1971. do 1973., a ukupno 4
Bayern München, koji je usvojio uzastopno od 1974. do 1976., a ukupno 4
A.C. Milan, koji je 5. pu osvojio 1994., a ukupno 6
Liverpool, koji je svoje 5. finale osvojio 2005..

Prvo finale Lige prvaka u kojem su igrale dvije momčadi iz iste države je ono iz 2000. kada su jedno protiv drugog igrali španjolski velikani Real Madrid i Valencia CF. Ovo je ponovljeno 2003. kada su igrali AC Milan i Juventus i to je bilo posljednje finale gdje su igrale dvije momčadi iz iste države.

[uredi] Povijest

Izvorno nazvan Europski kup klubova prvaka, ili skraćeno Europski kup, turnir je započeo 1955/56., a koristio je dvokružni sustav izbacivanja gdje bi momčadi igrale dvije utakmice jedna protiv druge, jednu kod kuće, a jednu u gostima, a momčad kojoj je ukupni rezultat u obije utakmice donio pobjedu išla bi u idući krug natjecanja. Ulaz u natjecanje bio je ograničen samo na pobjednike domaćih liga i prošlogodišnjeg osvajača kupa. Ovakav kvalifikacijski sistem bio je sve do 1997. Od sezone 1997/98., pravila su promijenjena kako bi turnir dobio veću napetost (i dodatni novac sponzora), i kako bi trebao biti „zanimljiviji“. Momčadi koje nisu bili prvaci u državi mogle su se natjecati, bazirane naravno na relativnoj snazi njihove lige – sa UEFA-inog gledišta, drugoplasirana momčad iz španjolske La Lige je bila vrjednija automatske kvalifikacije u Ligu prvaka, nego na primjer, prva momčad iz poljske Orange Ekstraklase. Kao rezultat toga, sustav je promijenjen tako da „slabiji“ državni prvaci moraju na kvalifikacije za Ligu prvaka, dok drugoplasirani iz „jačih“ liga mogu direktno. Taj sustav se koristi i danas.

[uredi] Rekordi i statistike

[uredi] Po državi

Država iz koje dolaze klubovi	Pobjednici	Drugo mjesto	Pobjednički klubovi	Drugoplasirani klubovi
Španjolska	11	9	Real Madrid (9), Barcelona (2)	Real Madrid (3), Barcelona (3), Valencia (2), Atlético de Madrid (1)
Italija	11	14	AC Milan (7), Juventus (2), Inter Milan FC (2)	Juventus (5), A.C. Milan (4), Inter Milan FC (2), Fiorentina (1), Roma (1), Sampdoria (1)
Engleska	11	5	Liverpool (5), Man United (3), Nottingham Forest (2), Aston Villa (1)	Leeds United (1), Liverpool (2), Arsenal (1), Chelsea (1)
Njemačka	6	7	Bayern München (4), Borussia Dortmund (1), Hamburg (1)	Bayern München (3), Bayer Leverkusen (1), Borussia Mönchengladbach (1), Eintracht Frankfurt (1), Hamburg (1)
Nizozemska	6	2	Ajax Amsterdam (4), PSV Eindhoven (1), Feyenoord Rotterdam (1)	Ajax Amsterdam(2)
Portugal	4	5	Benfica (2), FC Porto (2)	Benfica (5)
Francuska	1	5	Marseille (1)	Reims (2), Marseille (1), Monaco (1)^[4], St-Étienne (1)
Škotska	1	1	Celtic (1)	Celtic (1)
Rumunjska	1	1	Steaua Bukurešt (1)	Steaua Bukurešt (1)
Srbija	1	1	Crvena Zvezda (1)	FK Partizan (1)
Grčka		1	-	Panathinaikos (1)
Belgija		1	-	Club Brugge (1)
Švedska		1	-	Malmö FF (1)

[uredi] Po klubu

Momčad	Pobjednik	Drugoplasirani	Sezone koje su osvojili	Sezone koje su bili drugi
Real Madrid	9	3	(1956., 1957., 1958., 1959., 1960., 1966., 1998., 2000., 2002.)	(1962., 1964., 1981.)
AC Milan	7	4	(1963., 1969., 1989., 1990., 1994., 2003., 2007.)	(1958., 1993., 1995., 2005.)
Liverpool	5	2	(1977., 1978., 1981., 1984., 2005.)	(1985., 2007.)
Bayern München	4	3	(1974., 1975., 1976., 2001.)	(1982., 1987., 1999.)
Ajax Amsterdam	4	2	(1971., 1972., .1973., 1995.)	(1969., 1996.)
Manchester United	3	0	(1968., 1999., 2008.)	-
Benfica Lisabon	2	5	(1961., 1962.)	(1963., 1965., 1968., 1988., 1990.)
Juventus FC	2	5	(1985., 1996.)	(1973., 1983., 1997., 1998., 2003.)
FC Barcelona	2	3	(1992., 2006.)	(1961., 1986., 1994.)
Inter Milano	2	2	(1964., 1965.)	(1967., 1972.)
Nottingham Forest	2	0	(1979., 1980.)	-
FC Porto	2	0	(1987., 2004.)	-
Celtic Glasgow	1	1	(1967.)	(1970.)
Hamburger SV	1	1	(1983.)	(1980.)
Steaua Bukurešt	1	1	(1986.)	(1989.)
Olympique de Marseille	1	1	(1993.)	(1991.)
Feyenoord	1	0	(1970.)	-
Aston Villa	1	0	(1982.)	-
PSV Eindhoven	1	0	(1988.)	-
FK Crvena Zvezda	1	0	(1991.)	-
BV Borussia Dortmund	1	0	(1997.)	-
Stade de Reims-Champagne	0	2	-	(1956., 1959.)
Valencia CF	0	2	-	(2000., 2001.)
ACF Fiorentina	0	1	-	(1957.)
Eintracht Frankfurt	0	1	-	(1960.)
FK Partizan	0	1	-	(1966.)
Panathinaikos	0	1	-	(1971.)
Atlético de Madrid	0	1	-	(1974.)
Leeds United	0	1	-	(1975.)
Saint-Étienne	0	1	-	(1976.)
Borussia Mönchengladbach	0	1	-	(1977.)
Club Brugge KV	0	1	-	(1978.)
Malmö FF	0	1	-	(1979.)
AS Roma	0	1	-	(1984.)
U.C. Sampdoria	0	1	-	(1992.)
TSV Bayer 04 Leverkusen	0	1	-	(2002.)
AS Monaco	0	1	-	(2004.)
Arsenal FC	0	1	-	(2006.)
Chelsea FC	0	1	-	(2008.)

(Ako se tablica sportira po godinama koje je klub bio prvi ili drugi, sortira se po godini prvog osvajanja)

[uredi] Himna

Himna UEFA-ine Lige prvaka, koja nosi ime Liga Prvaka, je aranžman Tonya Brittena prema Händelovom "Zadoku". UEFA je 1992. Zamilila Brittena da aranžira njenu službenu himnu, koji je iskoristio početak Zadoka, proroka kao polazište njegova aranžmana. Himna je premijerno izvedena od strane Carskog filharmonijskog orkestra i pjevana od strane zbora iz akademiju u Sv. Martinu u Polju na 3 službena UEFA-ina jezika: engleskom, njemačkom i francuskom. Refren himne izvođen je prije prije početka svake službene UEFA-ine utakmice i prije svakog televizijskog prijenosa. Cijela himna traje oko 3 minute. Himna nije nikad izdana za prodaju u svojoj originalnoj verziji.

[uredi] Financije

Liga prvaka je iznimno profitabilno natjecanje za klubove koji dođu u fazu po skupinama. UEFA dio novca koji su dobili od TV kuća za prava snimanja podijeli momčadima. Na primjer, novac podijeljen u sezoni 2004/05. iznosio je od €3,800,000 (Sparta Prag) do €30,600,000 (Liverpool) ^[5]. UEFA pretpostavlja da je iznos novca koji je u sezoni 2005/06. podijeljen momčadima u skupinama oko €430,000,000^[6]. Klubovi zarađuju dodatni novac od prodaje karata, dražbi, prodaje opreme...