Suhoj Su-27

Izvor: Wikipedija

Suhoj Su-27
Tip	Lovac za održavanje zračne nadmoći
Proizvođač	Suhoj
Probni let	20. svibnja 1977.
Uveden u uporabu	Prosinac 1984.
Status	Aktivan
Prvotni korisnik	SSSR Rusija, Kina i Ukrajina
Broj primjeraka	680
Pojedinačna cijena	35 mil.$
Najveća brzina	2,500 km/h
Razmah krila	14.7 m
Površina krila	62 m²
Dužina	21.9 m
Visina	5.93 m
Težina zrakoplova	16,380 kg
Maksimalna težina	33,000 kg
Motor	2× Saturn/Lyulka AL-31F

Suhoj Su-27 (NATO naziv "Flanker") je mlazni borbeni lovac koji se prvotno proizvodio u SSSR-u a dizajnirala ga je tvrtka Suhoj. Razvijan je kako bi SSSR imao zrakoplov koji se mogao nositi s novim američkim lovcima i presretačima (F-15 Eagle, F-16 Fighting Falcon, F/A-18 Hornet)a to je trebao činiti pomoću svog velikog dometa, jakon naoružanja i velike sposobnosti manevriranja.

Su-27 je uglavnom namijenjen za izvršavanja misija poput održavanja zračne nadmoći, no zbog svojih karakteristika može izvršavati gotovo sve tipove zadataka. Po mogućnostima i karakteristikama najsličniji zrakoplov mu je američki F-15.

[uredi] Razvoj projekta

1969. SSSR je saznao za američka nastojanja da razviju novog naprednog lovca (kasnije poznatijeg kao F-15 Eagle). Kako bi pratili korak s zapadom SSSR pokreće program pod nazivom PFI (Perspektivnyi Frontovoy Istrebitel, napredni lovac za djelovanje na prvoj crti) kojemu je cilj bio razvoj novog zrakoplova koji bi se mogao nositi s američkim. Uskoro Suhoj izrađuje planove za novi zrakoplov koji je sada dobio naziv T-10. Prvi let ovog prototipa odvio se 20. svibnja 1977. Tijekom razvoja, američki špijunski satelit je primijetio novi avion u testnoj bazi Zhukovsky blizu grada Ramenskoe, što je rezultiralo privremenim kodnim nazivom Ram-K. Vjerovalo se da se Ram-K razvija u dvije glavne inačice: lovac s promjenjivom geometrijom krila kako F-14 Tomcat i dvosjedna inačica s fiksiranim krilima (zapravo kasniji MiG-31). Proizvodnja Su-27 je trebala započeti 1984., no zbog raznih tehničkih problema njegova prava proizvodnja i služba započinje oko 1986. Iako je imao mogućnosti nositi oružje zrak-zemlja, Su-27 se koristio za presretanje, održavanje zračne nadmoći i prodor duboko unutar neprijateljskog teritorija gdje bi napadao AWACS zrakoplove i slično.

Kasnije inačice su čak imale mogućnost nošenja Novator KS-172 protu AWACS rakete dalekog dometa. Od 1986. poseban Su-27 oznake P-42 koji je razvijen iz prototipa T-10S-3 je uvelike modificiran te su s njega skinuti svi nepotrebni dijelovi te je težina svedena na minimum. Uskoro je novi zrakoplov počeo postavljati rekorde u osobinama poput visine , brzine penjanja itd.

[uredi] Dizajn

Osnovni dizajn Su-27 je aerodinamički jako sličan MiG-29, samo što je Su-27 znatno veći. Upravo zbog te veličine te kako bi se uštedilo na težini zrakoplova, u izgradnji je korišten veliki udio titanija te nisu korišteni kompozitni materijali. Su-27 ima krila koja se uz motore spajaju s trupom pri kutu od gotovo 90°, no ipak ne i pod pravim kutom. Uz to Su-27 ima dva stabilizatora, te se nemože smatrati delta-krilcem. Pokreću ga dva Lyulka Al-31F turbo-mlazna motora koji su međusobno odvojeni zbog više razloga. Jedan od njih je zbog sigurnosti (ako jedan eksplodira ili se zapali, da ne zahvati drugi) a drugi je zbog neometanog protoka zraka kroz usinike. Isto tako, prostor izmežu dva motora stvara uzgon te tako deopterećuje krila.

Su-27 je bio prvi sovjetski zrakoplov s fly-by-wire sustavom upravljanja. U kombinaciji s njegovim velikim krilima i dobrim kontrolama Su-27 je jako okretan te može izvoditi složene manevre i pri niskim brzinama. Su-27 posjeduje i veliki unutarnji spremnik, koji mu omogućuje da ponese 9,400 kg unutarnjog goriva, no uz tu količinu njegove manevarske sposobnosti su bitno umanjene.

Su-27 je naoružan s jenim Gryazev-Shipunov GSh-30-1 30mm topom u desnom krilu te još deset spojnih točaka za rakete i ostalo oružje. Zrakoplov ima i snažni radar koji mu omogućuje detektiranje i praćenje meta na velikim udaljenostima.