Jure Francetić
Izvor: Wikipedija
| Jure Francetić | |
|---|---|
|
|
|
| Datum rođenja | 3. srpnja 1912. |
| Mjesto rođenja | Vivoze kraj Otočca, Hrvatska |
| Datum smrti | 27. prosinca 1942. |
| Mjesto smrti | Slunj, Hrvatska |
| Nacionalnost |  Hrvat |
|
|
|
| Godine u službi | 1941. - 1942. |
| Čin | pukovnik, posmrtno krilnik |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Operacija Ozren, Operacija Trio, Bitka na Kozari, Operacija Vlasenica, Operacija Dinara |
| Vojska | Ustaška vojnica |
| Zapovijedao | Crna legija |
Jure Francetić (Prozor kraj Otočca, 3. srpnja 1912. - Slunj, 27. prosinca 1942.), hrvatski političar, ustaški časnik i zapovjednik elitne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije.
[uredi] Mladost i iseljavanje
U Prozoru kraj grada Otočca, u malenom zaseoku Vivoze rođen je Jure Francetić od majke Kate i oca Juraja. Pučku školu završava u Otočcu, gdje kasnije kreće u srednju školu i završava je u Senju. Daljnje školovanje mu plaća stric, maturu polaže u Križevcima. Godine 1931. upisuje studij prava u Zagrebu, nakon nekog vremena završava u zatvoru zbog napadanja vlasti. Dobiva 3 mjeseca strogog zatvora i progon iz Zagreba na 5 godina.
U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Austriju, a potom u Italiju, gdje dobiva čin ustaškog dorojnika. Kada Vjekoslav Servatzy preuzima 1934. rukovođenje logorom Janka-Puszta u Mađarskoj, za pobočnika mu je određen Francetić. 1936. vraća se u Italiju, interniran je na otok Giglio, a potkraj 1937. vraća se u Hrvatsku.
Po povratku je uhićen i interniran u rodni kraj. Ipak 1938. uspijeva doći u Zagreb, gdje kani nastaviti studij, ali ubrzo je, iste godine, pozvan na odsluženje vojnog roka Jugoslavenske kraljevske vojske u Niš. Nakon odsluženja vojnog roka, tijekom kojega je stekao čin podnarednika, vraća se u Zagreb i nastavlja s ustaškom promidžbom, raznosi letke i brošure, u Lici prima i organizira nove članove ustaškog pokreta. Zbog te djelatnosti opet je uhićen i potkraj 1940. osuđen na zatvor i izgon iz Zagreba. Početkom 1941. sklanja se u Njemačku.
[uredi] Karijera u NDH i smrt
Nakon proglašenja NDH vraća se u domovinu, a Ante Pavelić ga krajem travnja imenuje ustaškim povjerenikom za Bosnu. U Sarajevu djeluje na uspostavi nove vlasti i ustroja ustaških postrojbi. U rujnu 1941. (nakon pogibije Bećira Lokmića u četničkoj zasjedi) preuzima zapovjedništvo nad jedinicama Sarajevskoga ustaškog logora koje prerastaju u Crnu legiju.
Poslije uspješnih akcija Crne legije u istočnoj Bosni, promaknut je u čin ustaškog dopukovnika. S obale Drine 10.IV.1942. šalje A. Paveliću brzojavku sadržaja:"Poglavniče, sretan sam da Vam mogu javiti da hrvatske ustaške puške i ustaški topovi od danas čuvaju našu povijesnu granicu. Potresni su prizori našeg ulaska u Srebrenicu, kada su sinovi u ustaškoj odori pokazali svojim majkama, donoseći im zaštitu hrvatskog oružja da mogu nastaviti s obavljanjem svojih poslova". Čin ustaškog pukovnika dobio je nakon uspješnih akcija na Kupresu i oko Bugojna, kamo je Crna legija poslana u srpnju 1942. (Na čelu Crne legije zamjenjivao ga je Rafael Boban.) U ljeto te godine postavljen je za zapovjednika stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice. U rujnu 1942. bio je u pratnji Ante Pavelića prigodom njegova posjeta Adolfu Hitleru i hrvatskim legionarima na istočnom bojištu.
Polazeći na novi zadatak u Liku, gdje je trebao preuzeti zapovjedništvo nad tamošnjim ustaškim i domobranskim postrojbama, zbog kvara na motoru, njegov se zrakoplov, kojim je upravljao domobranski zastavnik Mijo Abičić, prisilno spustio kraj sela Močila, nedaleko od Slunja. Nakon slijetanja partizani su ih napali i teško ranili Francetića i onesviještenog ga prevezli u Slunj, gdje je umro. Abičić je također bio ranjen ali njegova daljnja sudbina nije poznata.
Bilo je i nepotvrđenih glasina da je na motoru njegovog aviona izvedena sabotaža od strane nekih talijanskih ili partizanskih agenata jer Francetić nije namjeravao trpjeti talijansku potporu četnicima u Lici i Primorju. Navodno je dan prije polijetanja Francetić poslao Paveliću pismo sadržaja:"Poglavniče! Moji crnci (Crna legija) su samo meni vjerni i samo smrt će me zaustaviti da se pridružim tamošnjim partizanima u borbi protiv Talijana koji nisu ništa bolji od četnika, jer pale i uništavaju našu domovinu. A ja kao rodoljub ne mogu to više podnieti, a vi poglavniče odlučite o daljnjim postupcima. Vaš vierni i uviek odani Jure Francetić.
Da se ne bi demoralizirali narod i vojska među kojima je Francetić bio jako omiljen, ustaške vlasti su dopustile da se vijest o njegovoj smrti objavi tek tri mjeseca kasnije, 30. ožujka 1943. Posmrtno je dobio naslov viteza i promaknut u čin krilnika Ustaške vojnice. Već za života o njemu su se pjevale pjesme koje su objavljivane po listovima, a 1945. u Zagrebu je tiskana knjižica pod naslovom Narodna pjesma o vitezu Juri Francetiću. O njemu i njegovoj Crnoj legiji sačuvana je pjesma Evo zore, evo dana. U njegovu je čast, 31. ožujka 1943., 7. pješačka pukovnija dobila ime 7. domobranska pješačka pukovnija ustaškog pukovnika viteza Jure Francetića.
Tijekom rata u Hrvatskoj i BiH (1991.-1995.) brigada HVO-a iz Zenice je dobila ime "Brigada Jure Francetić" kao i bojna HOS-a iz Tomislavgrada-13. bojna "Jure vitez Francetić".
U Slunju je u lipnju 2000. postavljena spomen-ploča Juri Francetiću koja je uklonjena nakon 2004.
