Vareš

Izvor: Wikipedija

Vareš
Entitet	Federacija Bosne i Hercegovine
Županija	Zeničko-dobojska
Sjedište	Vareš
Načelnik	Hamdo Fatoć
Površina	? km²
Stanovništvo  - Ukupno  - Gustoća	22.203 (1991.) ?/km²

Vareš je grad i općina u Bosni i Hercegovini.

Sadržaj 1 Zemljopis 2 Stanovništvo 3 Naseljena mjesta 4 Uprava 5 Povijest 6 Gospodarstvo 7 Poznate osobe 8 Spomenici i znamenitosti 9 Obrazovanje 10 Kultura 11 Sport 12 Reference 13 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

Vareš je bosanskohercegovački brdski gradić s nadmorskom visinom od 829 metara koji se smjestio u kotlini rječice Stavnje, 45 km od Sarajeva. Nad tom kotlinom (nadmorske visine oko 830 m) izdižu se s obje strane visoka, strma brda. Takav oblik tla nepogodan je da se na njemu razvije veće naselje, budući da se ono ovdje može širiti samo po dužini, u pravcu sjever-jug. Vareš je tako vrlo rijedak primjer većega naselja, koje se – silom prilika – pružilo poput vrpce na dužini od pet kilometara.

[uredi] Stanovništvo

Zbog velikog rudnog bogatstva razvijala se Vareško gospodarstvo, a usporedno s njim povećavao se i broj stanovnika. Godine 1960. ono je naraslo do brojke 24.476. Tako se izmijenio i njegov sastav u vjerskom i nacionalnom pogledu. Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Vareš imala je 22.203 stanovnika, raspoređenih u 85 naselja.

Nacionalni sastav:

• Hrvati - 9.016 (40,60%)
• Muslimani - Bošnjaci - 6.714 (30,23%)
• Srbi - 3.644 (16,41%)
• Jugoslaveni - 2.071 (9,32%)
• ostali - 758 (3,44%)

Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 23.523

• Hrvati - 11.134 (47,33%)
• Muslimani - 6.631 (28,18%)
• Srbi - 5.166 (21,96%)
• Jugoslaveni - 307 (1,30%)
• ostali - 285 (1,23%)

Nacionalni sastav 1910. godine, bio je sljedeći:

Grad Vareš ukupno: 3.078

• Hrvati - 2.436 (79,14%)
• Muslimani - 338 (10,98%)
• Srbi - 219 ( 7,12%)
• Židovi - 25 (0,81%)
• ostali - 60 (1,95%)

[uredi] Naseljena mjesta

Bijelo Borje, Blaža, Borovica Donja, Borovica Gornja, Borovičke Njive, Brda, Brezik, Brgule, Budoželje, Čamovine, Ćeće, Dabravine, Daštansko, Debela Međa, Diknjići, Dragovići, Draževići, Duboštica, Hodžići, Ivančevo, Javornik, Kadarići, Karići, Kokoščići, Kolovići, Kopališta, Kopijari, Krčevine, Kunosići, Letevci, Ligatići, Luke, Ljepovići, Mijakovići, Mir, Mižnovići, Mlakve, Naseoci, Neprivaj, Očevlje Donje, Očevlje Gornje, Okruglica, Orah, Osoje, Osredak, Ostrlja, Pajtov Han, Pajtovići, Planinica, Pobilje, Podjavor, Pogar, Položac, Poljanice, Pomenići, Pržići, Pržići Kolonija, Radonjići, Radoševići, Ravne, Rokoč, Samari, Semizova Ponikva, Seoci, Sjenokos, Slavin, Sršljenci, Strica, Striježevo, Stupni Do, Šikulje, Tisovci, Toljenak, Tribija, Vareš, Vareš Majdan, Vijaka Donja, Vijaka Gornja, Višnjići, Zabrezje, Zaruđe, Zubeta, Zvijezda, Žalja i Žižci.

[uredi] Uprava

[uredi] Povijest

Golemo rudno bogatstvo se krije ispod površine vareških brda, pa postoje tragovi da se tu kopala željezna ruda i talilo željezo još u antičko vrijeme. Već su Rimljani ovdje iskorištavali rudu, iako je o tome sačuvano malo tragova, npr. Ploča s natpisom «villicus procurator» i rudarska svjetiljka.

U srednjem vijeku spominju se poimence neka vareška sela, središta rudarske djelatnosti, npr. Duboštica (g. 1393.), pa se računa da se ovdje kopala i prerađivala i željezna i druge rude za bosanskih banova (Kulina i, osobito, Stjepana II. Kotromanića) i za bosanskih kraljeva. Vareško selo Dubošticu kralj Tvrko je smatrao riznicom svoga kraljevstva jer je bilo središte rudarstva toga kraja. ^[1]

Sam Vareš, pod tim imenom i na sadašnjem mjestu, spominje se kao naselje tek za bosanskog upravitelja Jakuba Hadum-paše (1489.-1493.). To, naravno, ne znači da on nije i ranije postojao. U 16. stoljeću (g. 1516.), kako to bilježi turski defter toga vremena, Vareš je imao 150 kuća, od čega je bilo 147 kršćanskih, dvije muslimanske i jedna koja je pripadala nekom muslimanu samcu.^[2]

Turska vlast je mnogo držala do vareškog kraja, jer su obrtnici radili vrlo dobro i nadaleko su bili poznati njihovi proizvodi. S dolaskom Austrije u Bosnu, Vareš doživljava preporod u gospodarskom pogledu. Austrija iskorištava rudu na industrijski način, gradi dvije visoke peći i od tada počinje ekonomski uspon Vareša.

Za turske uprave rudarstvom i kovačijom bave se isključivo katolici, Hrvati. U Vareš su se doselili i saski rudari, a o tome svjedoče i stari nazivi kao Saški potok. Bilo je u Varešu i Muslimana-Bošnjaka i pravoslavaca, ali su uvijek bili dominantni Hrvati, katolici. U Varešu je najstarija katolička crkva u Bosni Hercegovini, Sv. Mihovila Arkanđela, a građena je na temeljima one iz doba srednjovjekovne Bosne. Uz nju postoji nova, velebna župna crkva Sv. Mihovila, koja je početkom ovoga stoljeća dobila svoj današnji izgled. Vareški župni ured posjeduje i danas jedne od najstarijih matica u Bosni i Hercegovine, prva potječe iz 1643. godine, a pisane su i bosančicom, latinskim i hrvatskim jezikom.

[uredi] Gospodarstvo

Unatoč nemogućnosti razvoja većeg naselja, područje Vareša posjeduje rudno bogatstvo, guste šume posvuda unaokolo i velike količine vode. Računa se da u vareškim brdima ima preko 150 milijuna tona željezne rude srednje kvalitete. To je, po prilici, bila polovica svih zaliha te rude u bivšoj Jugoslaviji. A vareška okolica obiluje ne samo željeznom nego i drugim rudama, koje sadrže olovo, krom, cink, aluminij. Veliko Vareško blago jesu i njegove šume, danas uglavnom četinjarske (jele i omorike), a nekoć je bilo obilno bukava, kojih je danas gotovo sasvim nestalo.^[3]

Osnovno zanimanje ljudi ovog kraja bilo je oduvijek vađenje i taljenje rude i obrada željeza, iz kojeg su kovali razne predmete (peke, mačeve, sjekire, noževe i dr.), koje su posrednici prodavali diljem Turskog carstva (u Egiptu i Siriji). Tu proizvodnju pratilo je u stopu pravljenje drvenog ugljena, prijeko potrebnog za taljenje rude i za kovanje željeza, a onda i razni drugi zanati, trgovina, prijevoz i uprava. Stoljećima, to se zadržavalo na istoj razini: fra Pavao iz Rovinja zatekao je g. 1640. oko četrdeset majdana u Varešu, a upravo toliko ih je bilo kad je Austrija izgradila i upalila prvu visoku peć (1891.), pa je onda time samostalno taljenje rude i obrađivanje željeza u majdanima bilo ugušeno.^[4]

Još je korjenitija izmjena nastala nakon II. svjetskog rata, kada je komunistička Jugoslavija uvelike povećala kopanje rude. Dok se u staro doba, g. 1880., godišnje iskopalo 2.305 toga, g. 1913. (kad je austrijska proizvodnja rude dosegla svoj vrhunac), bilo je iskopano 219.131 tona, što znači gotovo stotinu puta više nego ranije.^[5] Slično je i jugoslovenska proizvodnja nadmašila austrijsku, jer se ponekad (npr. g. 1975.) znalo proizvesti oko 3 milijuna tona. U to vrijeme vareški je rudnik snabdijevao rudom ne samo svoju željezaru nego i druge: Zenicu, Sisak, Jesenice i Smederevo.^[6]

Pred zadnji rat Vareš je bio snažno industrijsko središte. Rudnik željezne rude zapošljavao je 1180 radnika, željezara 890, kamenolom 30, "Amfibolit" 20, "Metalprerada" 225, prerada drva 630, šumarstvo 750, "Vranica" - građevno poduzeće, Bobovac 490, tvornica rezervnih dijelova 320, tvornica "Zrak" 130, tvornica konfencije "Vilko" 120, "Autotrans" 140, Rudnik olova, cinka i barita 120, trgovačko poduzeće "Snaga" 195, "Velepromet" 65, "Perun" 60 itd. Samo ti podatci govore o snazi vareškog gospodarstva i broju zaposlenih.

[uredi] Poznate osobe

• fra Filip Lastrić, otac BiH-povijesne znanosti
• Goran "Ipe" Ivandić - bubnjar Bijelog dugmeta
• Boro Stjepanovic
• Gordan Firić
• Željko Ivanković

[uredi] Spomenici i znamenitosti

• Bobovac
• Župna crkva Sv. Mihovila

Stara Džamija na Karićima.

[uredi] Obrazovanje

[uredi] Kultura

[uredi] Sport

[uredi] Reference

[uredi] Vanjske poveznice

• (hrv.) Vareš Home page
• (hrv.) Bobovac - list vareških Hrvata