Srebrenik
Izvor: Wikipedija
Srebrenik | |
---|---|
Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
Županija | Tuzlanska |
Sjedište | Srebrenik |
Načelnik | Osman Suljagić |
Površina | 249 km2 km² |
Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
42.000 stanovnika 169 stanovnika /km2/km² |
Srebrenik je grad i općina u Bosni i Hercegovini.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
Srebrenik se nalazi u Tuzlanskom bazenu u dolini rijeke Tinje, na pruzi i cesti Brčko-Tuzla-Sarajevo.
Prosječna nadmorska visina je 199 metara, površina općine je 249 km2. Na tom području je 1991. godine živjelo 40.896 stanovnika. Općina Srebrenik okružena je planinskim masivima Majevice i Trebave koji se spuštaju u prostranu ravnicu kroz koju od juga prema sjeveru protječe rijeka Tinja. Stanovništvo Srebrenika i okolnih naselja bavi se, uglavnom, ratarstvom, vočarstvom i stočarstvom. Zadnjih desetljeća SFR Jugoslavije razvija se i industrija pokućstva, građevinskih materijala, tekstila. Najznačajniji povijesni spomenik je srednjovjekovni grad Srebrenik. Unutar njegovih zidina je od 1977. godine održavana redovna godišnja manifestacija "Srebrenik-otvoreni grad umjetnosti". Srebrenik je danas otvoreni grad umjetnosti, poznat po trgovinskim sajmovima i uspješnoj privatnoj inicijativi. Vlastitim naporima i uz pomoć šire zajednice građani Srebrenika su nakon Drugog svjetskog rata izgradili potpuno novi grad sa suvremenim kapacitetima (osam osnovnih škola, vrtić, Srednjoškolski centar, Dom zdravlja, Dom kulture s bibliotekom, kinom i galerijom).
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Srebrenik imala je 40.896 stanovnika, raspoređenih u 49 naselja.
Nacionalni sastav:
- Muslimani - Bošnjaci - 30.528 (74,64%)
- Srbi - 5.308 (12,97%)
- Hrvati - 2.752 (6,72%)
- Jugoslaveni - 1.203 (2,94%)
- ostali - 1.105 (2,73%)
Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:
ukupno: 33.620
- Muslimani - 24.628 (73,25%)
- Srbi - 5.489 (16,32%)
- Hrvati - 3.256 (9,68%)
- Jugoslaveni - 34 (0,10%)
- ostali - 213 (0,65%)
Prema posljednjem popisu stanovništva 1991. godine općina Srebrenik je imala 40.896 stanovnika. U toku rata nastale su izmjene u demografskoj slici općine u odnosu na 1991. godinu.
Procjena općinskog razvojnog odjela o broju stanovnika za 2003. (45.000 stanovnika) se razlikuje od procjene Federalnog zavoda za statistiku (42,033 stanovnika). Procjena općinskog LER tima o broju stanovnika za 2003. godinu se temelji na podatcima o prirodnom prirastu i podacima o izbjeglom stanovništvu koje se trajno naselilo na području općine. Ukoliko bi se ova procjena uzela kao točna tada bi gustoća naseljenosti stanovništva bila 181 stanovnik na km2, što je niže od TK koja prema podatcima Federalnog zavoda za statistiku u 2003. godini iznosi 192 stanovnika na km2. Medjutim gustoća neseljenosti u općini Srebrenik je značajno veća od prosjeka regije, i prosjeka BiH (75 stanovnika na km2.
Procjenjuje se da oko 12.800 stanovnika živi u urbanim naseljima ili 28%, dok preostalih 32.200 stanovnika ili 72% spada u stanovništvo koje živi u ruralnim naseljima.
[uredi] Naseljena mjesta
Po popisu iz 1991.: Babunovići, Behrami, Brda, Brezik, Brnjičani, Cage, Cerik, Crveno Brdo, Čekanići, Ćehaje, Ćojlučko Polje, Ćojluk, Dedići, Donji Moranjci, Donji Podpeć, Donji Srebrenik, Duboki Potok, Falešići, Gornji Hrgovi, Gornji Moranjci, Gornji Podpeć, Gornji Srebrenik, Huremi, Jasenica, Ježinac, Kiseljak, Kuge, Like, Lipje, Lisovići, Luka, Ljenobud, Maoča, Podorašje, Rapatnica, Seona, Sladna, Srebrenik, Straža, Šahmeri, Špionica Centar, Špionica Donja, Špionica Gornja, Špionica Srednja, Tinja Donja, Tinja Gornja, Tutnjevac, Uroža i Zahirovići.
[uredi] Uprava
[uredi] Povijest
Srebrenik se u povijesti prvi put pominje godine 1333. Prvi pisani dokument o postojanju ovog drevnog grada jeste povelja Stjepana II. Kotromanića kojom on, kao bosanski ban, Dubrovačkoj republici ustupa Ston i Rat, otvarajući trgovačke puteve Dubrovnika s Bosnom. U to vrijeme Srebrenik je bio i prijestolnica srednjovjekovne Bosne kojom su vladali Kotromanići, utemeljivši njene najprostranije granice. Bosna se tada prostirala od Save na sjeveru, Zadra i Knina na zapadu i Herceg Novog na jugoistoku. Ugarski kralj Matija Korvin u listopadu 1464. prodire s vojskom u sjeveroistočnu Bosnu i zauzima Srebrenik. Od osvojenih krajeva uspostavlja Srebreničku banovinu, koju uređuje po strogim vojničkim principima. Za zapovjednika Banovine postavlja hrvatskog velikaša Nikolu Iločkog.
O zauzimanju Srebrenika od strane Osmanlija postoje dvije povijesne verzije: po prvoj Srebrenik je osvojen 1512.godine, zajedno sa Teočakom. Druga je verzija da je 1521. godine bosanski sandžak-beg Feriz-beg zauzeo Srebrenik, Sokol i Tešanj. Interesantno je narodno predanje o zauzimanju Srebrenika od strane Osmanlija. Kako je osmanlijska vojska bila brojčano nadmoćna, branitelji Srebrenika su u toku noći napustili grad, potkovavši konje naopako da bi prikrili tragove svog povlačenja. Zbog tragova kopita Osmanlije su mislili da je gradu stigla pomoć i dugo su oklijevali da ga pokušaju zauzeti. Nema pouzdanih podataka o tome kada je sagrađena srebrenička tvrđava, ali je posve sigurno da su je sagradili Mađari za vrijeme njihove vladavine u Bosni. Dograđivali su je Osmanlije, o čemu svjedoči dograđena džamija koja je služila za potrebe posade, odnosno turskih askera.
U periodu poslije Osmanlija Srebrenik je bio u izvjesnoj povijesnoj zaleđini, tako da nema puno svjedočenja o gradu u razdoblju austro-ugarske vladavine niti Kraljevine Jugoslavije. Ponovno povijesno buđenje Srebrenik doživljava u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Gradnja pruge Brčko-Banovići i putne dionice Županja-Sarajevo-Opuzen daje Srebreniku impuls napretka i oživljavanja.
[uredi] Gospodarstvo
Srebrenik je prije rata (1992.. - 1995.) bio nerazvijena općina, ali je, zahvaljujući sposobnoj lokalnoj upravi i vrijednim i sposobnim poduzetnicima, tijekom rata a posebno u vremenu nakon rata doživio nagli rast i razvoj, tako da se svrstao u red srednje razvijenih općina u BiH. I pored evidentnih problema u procesu privatizacije nekih poduzeća, koja su bili nositelji razvoja u prijeratnoj općini Srebrenik, otežanih uvjeta gospodarske djelatnosti i velikog broja nezaposlenih osoba, Srebrenik iz dana u dan postaje razvijeniji s realnim perspektivama još bržeg razvoja.
Gospodarski objekti koji karakteriziraju općinu Srebrenik, razmješteni su uglavnom duž doline rijeke Tinje, pruge i magistralnog puta koji u velikoj mjeri naginju središnjem dijelu općine, gdje se nalazi upravno, kulturno, športsko i gospodarsko sjedište općine.
Na jugoistoku općine, koje obuhvaća mjesno područje Tinja, smještena je asfaltna baza mjesnog poduzeća te neposredno uz nju na lokalitetu «Orlove klisure» i kamenolom s potrebnim kvalitetom za rad iste.
Južno od općinskog središta, koje obuhvaća mjesno područje D. Potok, smješten je rudnik vapnenca, a u samom središtu naselja postoji tvornica obuće.
U središnjem dijelu općine neposredno uz grad Srebrenik, postoje gospodarski subjekti koji se bave vađenjem i preradom kamena u građevinske elemente. Isti subjekti su glavni poslodavac u općini.
Vađenje i prerada vapnenca iz tog područja se planski privodi kraju, a usporedno se radi na stvaranju uvjeta za prijelaz na novo područje u naselje Bjelave, D.Potok.
[uredi] Poznate osobe
[uredi] Spomenici i znamenitosti
[uredi] Obrazovanje
[uredi] Kultura
[uredi] Šport
- šah
[uredi] Vanjske poveznice
- www.srebrenik.net Srebrenik.NETwork neslužbena prezentacija grada Srebrenika
- www.srebrenik.ba službena prezentacija grada Srebrenika
Federacija Bosne i Hercegovine
Banovići • Bihać • Bosanska Krupa • Bosanski Petrovac • Bosansko Grahovo • Breza • Bugojno • Busovača • Bužim • Cazin • Centar, Sarajevo • Čapljina • Čelić • Čitluk • Drvar • Doboj Istok • Doboj Jug • Dobretići • Domaljevac-Šamac • Donji Vakuf • Foča-Ustikolina • Fojnica • Glamoč • Goražde • Gračanica • Gradačac • Grude • Hadžići • Ilidža • Ilijaš • Jablanica • Jajce • Kakanj • Kalesija • Kiseljak • Kladanj • Ključ • Konjic • Kreševo • Kupres • Livno • Lukavac • Ljubuški • Maglaj • Mostar • Neum • Novi Grad, Sarajevo • Novi Travnik • Novo Sarajevo • Odžak • Olovo • Orašje • Pale-Prača • Posušje • Prozor-Rama • Ravno • Sanski Most • Sapna • Srebrenik • Stari Grad, Sarajevo • Stolac • Široki Brijeg • Teočak • Tešanj • Tomislavgrad • Travnik • Trnovo (FBiH) • Tuzla • Uskoplje • Usora • Vareš • Velika Kladuša • Visoko • Vitez • Vogošća • Zavidovići • Zenica • Žepče • Živinice
Republika Srpska
Grad Banja Luka • Berkovići • Bijeljina • Bileća • Bosanska Dubica • Bosanska Gradiška • Bosanska Kostajnica • Bosanski Brod • Bosanski Novi • Bosanski Šamac • Bratunac • Čajniče • Čelinac • Derventa • Doboj • Donji Žabar • Foča • Gacko • Han Pijesak • Istočna Ilidža • Istočni Drvar • Istočni Mostar • Istočni Stari Grad • Istočno Novo Sarajevo • Jezero • Kalinovik • Skender Vakuf / Kneževo • Kotor Varoš • Krupa na Uni • Kupres (RS) • Laktaši • Lopare • Ljubinje • Milići • Modriča • Mrkonjić Grad • Nevesinje • Novo Goražde • Osmaci • Oštra Luka • Pale • Pelagićevo • Petrovac • Petrovo • Prijedor • Prnjavor • Ribnik • Rogatica • Rudo • Skender Vakuf / Kneževo • Sokolac • Srbac • Srebrenica • Šekovići • Šipovo • Teslić • Trebinje • Trnovo • Ugljevik • Višegrad • Vlasenica • Vukosavlje • Zvornik