Saint-Pierre i Miquelon

From Wikipedia

Collectivité territoriale de Saint-Pierre-et-Miquelon

Teritorijalni kolektiv Saint Pierre i Miquelon

Državno geslo: A Mare Labor (latinski)
"Sa mora, rad"

Himna: La Marseillaise

Glavni grad
(i najveći grad) Saint-Pierre
46°47′N 56°10′W

Službenik jezik/ci francuski

Političko uređenje Zavisna teritorija

- Predsjednik Francuske Nicolas Sarkozy

- Predsjednik Teritorijalnog Savjeta Stéphane Artano

- Prefekt Yves Fauqueur

Prekomorski kolektiv Francuske

- Ustupljen od UK^† 30.5. 1814.

- Prekomorska teritorija 27.10. 1946.

- Prekomorski departman 17.7. 1976.

- Teritorijalni kolektiv 11.6. 1985.

- Prekomorski kolektiv 28.3. 2003.

Površina

- Total 242 km² (208.)
93,4 sq mi

- Voda (%) zanemarivo

Stanovništvo

- junar 2006. census 6.125

- Gustoća 25/km² (176.)
66/sq mi

GDP (PPP) 2003. estimate

- Total 48,3 miliona $ (226.)

- Per capita 6.874 $ (nerangiran)

Valuta Euro (€) (EUR)

Vremenska zona PMST (UTC-3)

- Ljeti (ljetno vrijeme) PMDT (UTC-2)

Internet TLD

.pm

Pozivni broj +508

^† Pariški mirovni ugovor (1814).

Saint-Pierre i Miquelon (francuski Saint-Pierre-et-Miquelon) 46°47′ N 56°12′ W je francuski prekomorski kolektiv koji se sastoji od nekoliko manjih otoka blizu istočne obale Kanade kraj Newfoundlanda. To je posljednji ostatak bivšeg kolonijalnog teritorija Nove Francuske.

Na otoku živi oko 6900 ljudi, koji su etničkim podrijetlom Baski i Bretonci - potomci ribara koji su otoke koristili kao bazu od 15. vijeka - a po vjeri katolici.

Otoke, na kojima su pronađeni tragovi indijanskih kultura, je godine 1521. otkrio portugalski moreplovac João Álvares Fagundes. Prva stalna francuska naselja datiraju s početka 17. vijeka, a otok su dva puta - godine 1778. i 1793. napali Britanci i protjerali sve francusko stanovništvo. Ono se vratilo godine 1816. nakon završetka napoleonskih ratova.

Otoci su svoje zlatno doba imali 1920-ih za vrijeme američke prohibicije, kada su gangsterima poput Al Caponea služili kao glavna baza za krijumčarenje šampanjca, konjaka i drugih francuskih alkoholnih pića na teritorij SAD. Za vrijeme drugog svjetskog rata, lokalne vlasti su bile vjerne vichyjskom režimu. Na Božić 1941. otoke su munjevitom akcijom preuzeli De Gaulleovi Slobodni Francuzi, što je dovelo do ozbiljnog spora sa Rooseveltovom američkom vladom koja je htjela očuvati dobre odnose s Vichyjem te kraće vrijeme čak razmišljala vichyjsku vlast vratiti oružanom silom.