Dvotočka

From Wikipedia

Dvotočje

Znaci interpunkcije
Apostrof ( ' ) ( ’ ) Zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( { } ) ( 〈 〉 ) dvotačka ( : ) zapeta ( , ) Crta ( ‒ ) ( – ) ( — ) ( ― ) trotačka ( … ) ( ... ) uzvičnik ( ! ) tačka ( . ) povlaka ( - ) ( ‐ ) interobeng ( ‽ ) znak pitanja ( ? ) navodnici ( ‘ ’ ) ( “ ” ) tačka zarez ( ; ) kosa crta ( / ) razmak ( ) i interpunkt ( • )
Ostali
ampersand ( & ) asterisk ( * ) i asterizam ( ⁂ ) @ ( @ ) obrnuta kosa crta ( \ ) bulet ( •, još ) obelisk ( † ‡ ) stepen ( ° ) znak za broj ( # ) prim ( ′ ) tilda ( ~ ) donja crta ( _ ) uspravna crta/pajp ( \| )

Dvotočje, dvotočka ili dvotačka ( : ) je znak interpunkcije koji označava stanku ili promjenu intonacije ispred nabrajanja ili upravnog govora.

[uredi - уреди] Upotreba u jeziku

Dvotočje se stavlja ispred upravnog govora:

Hlapićevo putovanje bilo je isprva tako lako kao dječja igrarija, pa će čitatelji na početku ove knjige reći: "Što će Hlapiću tolika mudrost i tolika hrabrost na ovako laku putovanju? Zar on treba toliku hrabrost da povede upregnutog magarca na uzdi? Ili treba svoju mudrost da traži izgubljene guske?" (Ivana Brlić-Mažuranić)

Dvotočje dolazi i ispred nekog objašnjenja:

Tiho, o tiho govori mi jesen:

Šuštanjem lišća i šapatom kiše. (Dobriša Cesarić)

Svi su oni isti: lopovi i varalice!

Dvotočje dolazi ispred nabrajanja:

Promjenjive vrste riječi: imenice, glagoli, pridjevi, brojevi, zamjenice
Godišnja doba: proljeće, ljeto, jesen, zima.

Ako se nabrajanje normalno uklapa u rečenicu kao njen dio, dvotočje se ne stavlja:

Pokazao mi je Gornji grad, Kaptol, Maksimir i Travno.
U torbu metne jedan modar rubac, pa jedno šilo, malo dretve i nekoliko komadića kože. (Ivana Brlić-Mažuranić)

Josip Pupačić, „Zaljubljen u ljubav”

Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju, u malu maricu,
u njezine listove nemoćne
u struk stabljike njene
zelene.