Vlatko Marković
Izvor: Wikipedija
Vlatko Marković | ||
---|---|---|
Osobne informacije | ||
Puno ime | Vlatko Marković | |
Rođenje | 1. siječnja 1937. Bugojno, BIH |
|
Juniorski klubovi | ||
NK Iskra FK Čelik |
||
Profesionalni klubovi* | ||
Godina | Klub | Nastupi (golovi) |
NK Dinamo FC Austria SK Rapid |
||
Reprezentacija | ||
1961. - 1962. | Jugoslavija | 16 (1 ag) |
Trenirane momčadi | ||
1971. - 1973. 1977. - 1978. 78-80, 83, 90-91, 92 1993. - 1994. |
NK Zagreb Standard de Liège OGC Nice SK Rapid YU U-23 reprezentacija HNK Hajduk Split NK Dinamo Zagreb Hrvatska reprezentacija |
|
Napomene | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Vlatko Marković, nogometaš, nogometni trener, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, rođen je 1. siječnja 1937. u Bugojnu (Bosna i Hercegovina). Potječe iz trgovačke obitelji. Završio je Fakultet fizičke kulture u Zagrebu (specijalnost nogomet).
Vlatko Marković je poslije Brune Kneževića, prvi profesionalni nogometaš predsjednik HNS–a. Posebice je uspješan u financijskom osamostaljenju Saveza i pronalaženju sredstava za brojne djelatnosti Saveza, kojem je na čelu. Sredinom 2001., nakon 90–godišnjeg podstanarstva i mijenjanja adrese Saveza, konačno je, uz podršku FIFA–e i poslovnih prijatelja, HNS konačno uveo u vlastiti dom, u današnju Kuću hrvatskog nogometa, u Rusanovoj 13 u Zagrebu.
Utemeljitelj je Nogometne akademije HNS-a, koja je u najkraćem roku osigurala najviši UEFA status, pravo na izdavanje UEFA PRO diplome, najviše stručno zvanje za trenere u Europi.
Prvi je Hrvat s nazivom predsjednika jedne Komisije u UEFA–i, predsjednik je Komisije za tehnički razvoj. Ostvario je odličnu suradnju HNS–a s brojnim nacionalnim savezima, te odigravanje prijateljskih utakmica s najjačim reprezentacijama Europe i svijeta. Osigurao je vrlo visoke iznose u poslovnom partnerstvu HNS–a, te stvorio široki krug sponzora. U razvoju hrvatskog nogometa dao je punu nogometnu samostalnost Udruzi klubova 1. HNL. Omogućio je davanje financijske, kao i pomoći u opremi brojnim amaterskim klubovima, kao i klubovima koji su pretrpjeli štetu prilikom agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu, te obnovi objekata.
- Francuski predsjednik Jacques Chirac prvom je čovjeku hrvatskog nogometa dodijelio orden Viteza nacionalnog reda za izuzetne zasluge u promicanju nogometa u Francuskoj i svijetu, koji mu je u rezidenciji francuskog veleposlanika u Zagrebu uručio velikan svjetskog nogometa, tadašnji dopredsjednik Francuskoga nogometnog saveza, a današnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini.
- Nositelj je titule Zmaja od Bosne srebrne u Družbi braće hrvatskog zmaja.
- Član je Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora.
- Dobitnik je Nagrade Matija Ljubek Hrvatskog olimpijskog odbora.
Sadržaj |
[uredi] Igrač
Kao nogometaš proveo je u kopačkama oko 15 godina. Na početku karijere nastupao je za Iskru iz Bugojna i Čelik iz Zenice. Kada je doputovao iz svog Bugojna na školovanje u Zagreb prijavio se za Dinamo, u kojem je nastupao punih deset godina. Potom je 4 godine igrao za momčadi bečkih klubova FC Austria i SK Rapid.
[uredi] Reprezentativac
U reprezentaciji bivše države nastupio je 16 puta (postigao je jedan autogol), prvi put protiv Mađarske u Beogradu (7. svibnja 1961., 2:4), a zadnji put 30. rujna 1962. u Zagrebu protiv Njemačke (2:3). Bio je sudionik Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu, kada je YU–sastav osvojio 4. mjesto. Tom prigodom je bio izabran u najbolju momčad SP.
[uredi] Trener
Kao trener vježbao je najprije NK Zagreb, zatim belgijski Standard iz Liègea, francusku OGC Nice, HNK Hajduk Split, NK Dinamo Zagreb, te bečki SK Rapid gdje je bio trener i sportski direktor. Sa spomenutim klubovima osvajao je nacionalna prvenstva i kupove. S U–23 reprezentacijom bivše države osvajao je prvenstvo Europe.
[uredi] Izbornik
Kao izbornik naslijedio je Stanka Poklepovića i u razdoblju od 29. travnja 1993. do 28. veljače 1994. samo je jednom vodio hrvatsku reprezentaciju u utakmici protiv Ukrajine (3:1).
[uredi] Sportski djelatnik
- Od 1974. do 1978. djelovao je kao instruktor FIFA–e.
- Sudjelovao je u FIFA–inom programu Coca–Cola.
- 1994. izabran je za dopredsjednika HNS–a, i predsjednika tehničke komisije.
- Tijekom tog mandata izabran je 1996. za člana UEFA-ine Komisije za tehnički razvoj.
- 1998. dolazi na čelo HNS–a i sada obnaša tu zadaću u trećem mandatu.
- 2000. izabran je za člana FIFA–ine komisije za nacionalne saveze.
- 2002. ulazi u FIFA-inu Komisiju za Goal–projekt.
- 2004. postaje predsjednik Tehničke komisije UEFA-e.
1912. - 1990.
prof. dr. Milovan Zoričić • Vladimir Očić • dr. Milan Graf • dr. Ivo Kraljević • dr. Rudolf Hitrec • Vatroslav Petek • dr. Rinaldo Čulić • Lazo Vračarić • inž. Boris Bakrač • Vlado Ranogajec • Mirko Oklopđija • Pero Splivalo • Luka Bajakić • Bruno Knežević • Ivan Kolić • Vlado Bogatec • Ljubo Španjol • Željko Huber • Dušan Veselinović • Milivoj Ražov • Adam Sušanj • Antun Ćilić • Paško Viđak • dr. Mladen Vedriš
1990. - 2007.
dr. Mladen Vedriš • dr. Damir Matovinović (v.d.) • Đuro Brodarac • Nadan Vidošević • dr. Josip Šoić • Branko Mikša • Vlatko Marković
1918. - 1919. Hugo Kinert | 1939. - 1941. Jozo Jakopić | 1941. dr. Rudolf Hitrec | 1941. - 1943. Bogdan Cuvaj | 1943. - 1945. Bernard Hügl |
| 1956. komisija Bruno Knežević/Leo Lemešić/Franjo Wölfl |
| 1990. - 1992. Dražan Jerković | 1992. - 1993. Stanko Poklepović | 1993. - 1994. Vlatko Marković | 1994. - 2000. Miroslav Blažević | 1994. Tomislav Ivić | 2000. - 2002. Mirko Jozić | 2002. - 2004. Otto Barić | 2004. - 2006. Zlatko Kranjčar | 2006. - Slaven Bilić