Vlatko Marković

Izvor: Wikipedija

Vlatko Marković
Osobne informacije
Puno ime	Vlatko Marković
Rođenje	1. siječnja 1937. Bugojno, BIH
Juniorski klubovi
	NK Iskra FK Čelik
Profesionalni klubovi*
Godina	Klub	Nastupi (golovi)
	NK Dinamo FC Austria SK Rapid
Reprezentacija
1961. - 1962.	Jugoslavija	16 (1 ag)
Trenirane momčadi
1971. - 1973. 1977. - 1978. 78-80, 83, 90-91, 92 1993. - 1994.	NK Zagreb Standard de Liège OGC Nice SK Rapid YU U-23 reprezentacija HNK Hajduk Split NK Dinamo Zagreb Hrvatska reprezentacija
Napomene
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

Vlatko Marković, nogometaš, nogometni trener, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, rođen je 1. siječnja 1937. u Bugojnu (Bosna i Hercegovina). Potječe iz trgovačke obitelji. Završio je Fakultet fizičke kulture u Zagrebu (specijalnost nogomet).

Vlatko Marković je poslije Brune Kneževića, prvi profesionalni nogometaš predsjednik HNS–a. Posebice je uspješan u financijskom osamostaljenju Saveza i pronalaženju sredstava za brojne djelatnosti Saveza, kojem je na čelu. Sredinom 2001., nakon 90–godišnjeg podstanarstva i mijenjanja adrese Saveza, konačno je, uz podršku FIFA–e i poslovnih prijatelja, HNS konačno uveo u vlastiti dom, u današnju Kuću hrvatskog nogometa, u Rusanovoj 13 u Zagrebu.

Utemeljitelj je Nogometne akademije HNS-a, koja je u najkraćem roku osigurala najviši UEFA status, pravo na izdavanje UEFA PRO diplome, najviše stručno zvanje za trenere u Europi.

Prvi je Hrvat s nazivom predsjednika jedne Komisije u UEFA–i, predsjednik je Komisije za tehnički razvoj. Ostvario je odličnu suradnju HNS–a s brojnim nacionalnim savezima, te odigravanje prijateljskih utakmica s najjačim reprezentacijama Europe i svijeta. Osigurao je vrlo visoke iznose u poslovnom partnerstvu HNS–a, te stvorio široki krug sponzora. U razvoju hrvatskog nogometa dao je punu nogometnu samostalnost Udruzi klubova 1. HNL. Omogućio je davanje financijske, kao i pomoći u opremi brojnim amaterskim klubovima, kao i klubovima koji su pretrpjeli štetu prilikom agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu, te obnovi objekata.

• Francuski predsjednik Jacques Chirac prvom je čovjeku hrvatskog nogometa dodijelio orden Viteza nacionalnog reda za izuzetne zasluge u promicanju nogometa u Francuskoj i svijetu, koji mu je u rezidenciji francuskog veleposlanika u Zagrebu uručio velikan svjetskog nogometa, tadašnji dopredsjednik Francuskoga nogometnog saveza, a današnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini.

• Nositelj je titule Zmaja od Bosne srebrne u Družbi braće hrvatskog zmaja.

• Član je Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora.

• Dobitnik je Nagrade Matija Ljubek Hrvatskog olimpijskog odbora.

Sadržaj 1 Igrač 2 Reprezentativac 3 Trener 4 Izbornik 5 Sportski djelatnik

[uredi] Igrač

Kao nogometaš proveo je u kopačkama oko 15 godina. Na početku karijere nastupao je za Iskru iz Bugojna i Čelik iz Zenice. Kada je doputovao iz svog Bugojna na školovanje u Zagreb prijavio se za Dinamo, u kojem je nastupao punih deset godina. Potom je 4 godine igrao za momčadi bečkih klubova FC Austria i SK Rapid.

[uredi] Reprezentativac

U reprezentaciji bivše države nastupio je 16 puta (postigao je jedan autogol), prvi put protiv Mađarske u Beogradu (7. svibnja 1961., 2:4), a zadnji put 30. rujna 1962. u Zagrebu protiv Njemačke (2:3). Bio je sudionik Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu, kada je YU–sastav osvojio 4. mjesto. Tom prigodom je bio izabran u najbolju momčad SP.

[uredi] Trener

Kao trener vježbao je najprije NK Zagreb, zatim belgijski Standard iz Liègea, francusku OGC Nice, HNK Hajduk Split, NK Dinamo Zagreb, te bečki SK Rapid gdje je bio trener i sportski direktor. Sa spomenutim klubovima osvajao je nacionalna prvenstva i kupove. S U–23 reprezentacijom bivše države osvajao je prvenstvo Europe.

[uredi] Izbornik

Kao izbornik naslijedio je Stanka Poklepovića i u razdoblju od 29. travnja 1993. do 28. veljače 1994. samo je jednom vodio hrvatsku reprezentaciju u utakmici protiv Ukrajine (3:1).

[uredi] Sportski djelatnik

• Od 1974. do 1978. djelovao je kao instruktor FIFA–e.
• Sudjelovao je u FIFA–inom programu Coca–Cola.
• 1994. izabran je za dopredsjednika HNS–a, i predsjednika tehničke komisije.
• Tijekom tog mandata izabran je 1996. za člana UEFA-ine Komisije za tehnički razvoj.
• 1998. dolazi na čelo HNS–a i sada obnaša tu zadaću u trećem mandatu.
• 2000. izabran je za člana FIFA–ine komisije za nacionalne saveze.
• 2002. ulazi u FIFA-inu Komisiju za Goal–projekt.
• 2004. postaje predsjednik Tehničke komisije UEFA-e.