Edvard Kardelj
Izvor: Wikipedija
Edvard Kardelj (Ljubljana, 27. siječnja 1910. - Ljubljana, 10. veljače 1979.), slovenski i jugoslavenski komunistički političar i publicist.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Rođen je u radničkoj obitelji. Otac mu je bio krojački radnik i član Socijaldemokratske stranke, a majka radnica u tvornici duhana.
Nakon završetka građanske škole, upisao je učiteljsku školu, koju je završio 1929. godine.
Član SKOJ-a postaje 1926., a dvije godine kasnije i član KPJ.
U učiteljskoj službi nije radio, jer je poslije mature hvatan zbog komunističkog djelovanja. 1930., od strane Suda za zaštitu države, osuđen je na dvije godine zatvora koje je i odslužio u Zabeli kod Požarevca. U radničkom se pokretu rano aktivirao. Radio je ilegalno kao protivnik šestojanuarske diktature. Zbog političkog rada i kao publicist je hvatan i progonjen. Godine 1934. otišao je ilegalnim putevima u inozemstvo. Sve do Drugog svjetskog rata bavio se publicistikom. Između ostalog je objavio političko - povijesni rad "Razvitak slovenskog nacionalnog pitanja", koji je izašao 1939. godine pod pseudonimom Sperans, ali ga je cenzura zaplijenila zbog antifašističkih tendecija.
Godine 1941. zajedno sa istomišljenicima osnovao je Oslobodilački front u Sloveniji i postao potpredsjednik Izvršnog odbora tog udruženja. Rujna iste godine ilegalno je došao u Beograd. Sudjelovao je na skupovima u Stolicama, kod Krupnja i tada postao član Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije.
Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu izabran je za člana Predsjedništva te organizacije i imenovan za potpredsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije.
Edvard Kardelj je jedan od tvoraca povijesnih odluka donešenih na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Otada neprekidno rukovodi radom u izgradnji zakonodavstva nove Jugoslavije, na njenom organiziranju i afirmiranju.
Poslije rata, vršio je najvažnije funkcije u državi.
Od 7. ožujka 1945. potpredsjednik je Savezne vlade, a zatim i ministar vanjskih poslova. Poslije ustavne reforme 1963. godine postao je potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća.
Bio je šef jugoslavenske delegacije na Konferenciji mira u Parizu (1946.), šef delegacije FNRJ na zasjedanju OUN 1947., bio je na zasjedanju Saveza ministara vanjskih poslova u Moskvi 1947. ik 1948. godine, bio je šef delegacije FNRJ na Trećem zasjedanju OUN u Parizu 1949., na četvrtom i petom zasjedanju iste organizacije u New Yorku 1950. godine.
Vršio je ulogu tajnika Izvršnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, generalnog tajnika SSRNJ i člana CK SKJ Slovenije. Već 1949. Kardelj je izabran za počasnog člana Slovenske ANU, a poslije je postao član Srpske, Bosansko - hercegovačke i Makedonske akademije znanosti i umjetnosti, te počasni doktor Ljubljanskog sveučilišta.
Godine 1955. radio je na izradi takozvane Beogradske deklaracije u sređivanje jugoslavensko - sovjetskih odnosa nakon Staljinove smrti.
Godine 1963., po usvajanju novog Ustava SFRJ, izabran je za predsjednika Savezne skupštine. Tu je funkciju obavljao do 1967. godine.
Za redovnog profesora Ekonomskog fakulteta u Ljubljani izabran je 1974. godine. Na Desetom kongresu SKJ iste godine Kardelj je izabran za člana Predsjedništva CK SKJ, a zatim i člana Predsjedništva SFRJ.
Teško se razbolio krajem 1978. godine. Odlazi u Klinički centar u Ljubljani, gdje i umire 10. veljače 1979.
Edvard Kardelj je bio poznat po svojim partizanskim pseudonimom Bevc. Jedan je od tvoraca zloglasnog logora Goli otok, koji je služio za izolaciju Staljinovih pristalica. Osim toga, nosi odgovornost za masovnu likvidaciju nacionalnih snaga u Kočevskom rogu sredinom svibnja 1945.
Dugo vremena je smatran za drugog čovjeka Jugoslavije i nasljednika maršala Tita.
Imao je čin general - potpukovnika JNA u pričuvi.
[uredi] Odlikovanja
- Orden narodnog heroja
- Orden partizanske zvijezde
- Orden narodnog oslobođenja
- Orden bratstva i jedinstva
- Orden za hrabrost
[uredi] Najznačajnije publikacije i knjige
- Razvoj slovenskega narodnega vprašanja; Ljubljana, 1936.
- Put nove Jugoslavije ; Beograd, 1960.
- O osnovama društvenog i političkog uređenja ; Zagreb, 1970.
- Problemi naše socijalističke izgradnje ; Beograd, 1972.
