Bitka kod Carrhae

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. Članci na wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.

Rimljani imali za vrijeme Sule prilično mirne s Partima, a u tom duhu s njima su potpisali i mir. No kako su osvajački apetiti Rimljana rasli, bilo je samo pitanje vremena kad će pokrenuti pohod na Partsko kraljevstvo.

Marko Licinije Kras je želio poduzeti pohod protiv Parta još od sporazuma u Luki, jer mu se to činilo primamljivim i lakim poduhvatom koji bi mu omogućio ratnu slavu i bogat plijen. 54. g. on je upao u Mezopotamiju i osvojio niz gradova, ali je pred zimu odveo vojsku u Siriju. 53. g. Kras je ponovo krenuo protiv Parta. Rimljani nisu bili priviknuti na prirodne uvjete u Mezopotamiji; njihovi vodiči nisu bili pouzdani. Isprva Parti nisu prihvaćali borbu; najzad u blizini Carrhae (Kare) Kras je naišao na partsku vojsku, koja se sastojala od izvrsne konjice. Partska konjica zasula je Rimljane kišom strijela. U ovoj bitki poginuo je Krasov sin, pobijen je i zarobljen veliki broj Rimljana koji su posjedovali veoma slabu konjicu i čija pješadija nije znala kako da se suprotstavi brzim napadima partske konjice. U ruke Parta pali su rimski znaci (srebrni orlovi), a sam Kras bio je izdajnički ubijen kada je prilikom odstupanja prihvatio partski prijedlog da s njima stupi u pregovore. Krasov kvestor Gaj Kasije Longin uspio je ostatke rimske vojske odvesti u Siriju. Čitava Mezopotamija pala je u ruke Parta. 51. g. oni su čak prešli Eufrat, i unatoč upornom otporu Rimljana, ostali na teritoriju Sirije, prijeteći napadima Rimljanima i njihovim saveznicima. Bitka kod Carrhae bila je prvi ozbiljan sukob između dviju velikih sila. Od vremena Krasovog pohoda partsko pitanje igra glavnu ulogu u vanjskoj politici Rima na istoku. Tek su ih unutrašnji nemiri u samoj Partiji prinudili 50. g. da vrate svoje trupe s one strane rijeke Eufrat. Nakon Krasovog katastrofalnog pohoda uslijedili su brojni sukobi Rimljana s Partima koji su se odvijali s promjenjivom srećom sve do pada partske vladara (početkom 3. stoljeća nakon Krista) i dolaskom Sasanida na vlast u Perziji.