Lokativ
From Wikipedia
Lokativ (lat. locus = mjesto) je padež u srpskohrvatskom jeziku i njime se odreÄ‘uje mjesto, vrijeme ili naÄin. Odgovara na pitanja gdje?, o komu? ili o Äemu?
Prijedlozi koji idu uz lokativ jesu:
- na, o, po, pri, prema, u
[uredi - уреди] Uporaba lokativa
Lokativ se koristi kao:
- priložna oznaka mjesta
- U kinu je uvijek zabavno.
- priložna oznaka vremena
- O Uskrsu ukrašavamo pisanice.
- priložna oznaka naÄina
- Prepoznao sam ga po brazgotini.
- prijedložni objekt
- Dugo su radili na tom znanstvenom radu.
- atribut
- Dokazi o kraÄ‘i predoÄeni su javnosti.
- pridjevna dopuna
- Zablistala je prekrasna u svome sjaju.
[uredi - уреди] Lokativ i dativ
Lokativ se oblikom rijeÄi razlikuje od dativa samo po svojim prijedlozima: na, o, po, prema, pri, u. Dugo se raspravljalo pripada li prijedlog prema dativu ili lokativu. Budući da lokativ najÄešće ima stativno znaÄenje, a ne znaÄenje kretanja kao dativ, u posljednje se vrijeme prijedlog prema Äešće svrstava dativu.
[uredi - уреди] Lokativ i akuzativ
Prijedloge u, na, o, i po akuzativ dijeli s lokativom i u akuzativu su uvijek vezani za glagol kretanja:
- Akuzativ: Brod je uplovio u luku. (dinamiÄki odnos)
- Lokativ: Brod je u luci. (statiÄki odnos)
- Akuzativ: Posjeo je dijete na rame.
- Lokativ: Dijete je na ramenu.
- Akuzativ: IÅ¡ao je u Å¡kolu.
- Lokativ: U Å¡koli je bilo veselo.
Padeži srpskohrvatskog jezika |
---|
nominativ | genitiv | dativ | akuzativ | vokativ | lokativ | instrumental |