Demetra
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Demetra (grč. Δημήτηρ, Dêmếtêr = majka zemlja) Rejina je i Kronova kći, sestra Zeusova i majka Perzefonina.; božica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita. Demetrin je pandan u rimskoj mitologiji Cerera. Antički su narodi smatrali da je identična Izidi u egipatskoj mitologiji.
Sadržaj |
[uredi] Karakteristike
Obično je prikazivana uz žito, a najomiljenija ptica bila joj je roda. Atributi su joj:
Često je prikazivana na kočiji, a povezivana je i s prizorima žetve, uključujući cvijeće, voće i žito. Uz nju je obično bila i Perzefona.
[uredi] Mitologija
[uredi] Rođenje
Bila je Rejina i Kronova kći, Hestijina, Herina, Hadova i Posejdonova sestra, a također i Zeusova sestra. Kao i njenu braću i sestre, sustigla ju je ista sudbina, njezin ju je otac progutao bojeći se moguće pobune. Demetra je i dalje, kao i ostali bogovi, živjela u njegovoj utrobi sve dok je nije oslobodio Zeus, njezin najmlađi brat koji je izmaknuo toj sudbi i proglasio se vrhovnim božanstvom. Dodijelio joj je brigu za plodnost zemlje te je ona naučila ljude obradi zemlje i tako promijenila ljudsko društvo koje je dotada bilo orijentirano samo na stočarstvo i lov.
[uredi] Otmica Perzefone
Demetra je Zeusu rodila kćer Perzefonu. Kad se ona igrala s nimfama na livadi, pod njom se otvorila zemlja te se iz ponora pojavio Had i oteo je. Had ju je duboko volio i nije ju htio pustiti iz podzemnoga svijeta. Demetra je čula krik njezine kćeri i potrčala u pomoć, ali je već bilo kasno. Demetra je lutala svijetom devet dana bez hrane i pića, sve dok joj Helije nije otkrio što se s Perzefonom dogodilo. Nesretna je majka pošla na Olimp i zatražila od Zeusa da joj pomogne.
Za to se vrijeme Had oženio Perzefonom i dao joj da kuša zrna šipka (kad bi neko kušao nešto iz podzemnoga svijeta, više se nije mogao vratiti na zemlju). Demetra se potom zatvorila u svoj hram u Eleuzini te na svijet poslala neplodnost uzrokovavši velike neizdržive katastrofe i za ljude i za bogove. Zeus je odlučio umiješati se te je odredio da Perzefona trećinu godine živi u podzemnome svijetu s Hadom, a ostatak godine na zemlji. Tako da Demetra tugujući na zimu zemlji daje neplodnost dok joj kći odlazi u Had, a kad se vrati, odijeva prirodu u zelenilo i cvijeće. Tako su nastala godišnja doba.
[uredi] Darovi
Triptolema, sina eleuzinskog kralja Keleja Demetra je naučila uzgajati biljke, kao zahvala za to što su je Triptolemovi roditelji ugostili u svome domu dok je tugovala za Perzefonom, premda oni nisu znali da su primili božicu. Podala mu je zrnje žita i naučila ga orati te mu je rekla da to umijeće širi dalje.
Drugom je Kelejevu sinu, Demefontu, namjeravala podati besmrtnost uronivši ga u vatru. No, tada je naišla njegova majka Metanira i kriknula puna užasa. Na to se Demetra prestraši, ispusti dječaka u vatru, a on izgori. Nakon njezina odlaska, u Eleuzini je sagrađeno svetište u njezinu čast, koje je poslije postalo središte Demetrina kulta.
[uredi] Demetra i Posejdon
U starijem obliku morske božice, Demetra je bila predmet Posejdonove požude. Ona mu je odolijevala i sakrila se u krdo konja. Posejdon se pretvorio u pastuha i navalio na nju. Demetra je zbog toga bila bijesna i otišla je oprati svoj gnjev u rijeku Ladon. Posejdonu je rodila jednu kći Despenu i konja Ariona s crnom grivom. Zato je u Arkadiji Demetra često bila štovana kao božica s konjskom glavom.
[uredi] Literatura
- Homerske himne: Demetra
[uredi] Vanjski linkovi
- Demetra u klasičnoj literaturi i umjetnosti ((en))
- Demetra u grčkoj mitologiji ((en))
- Homerska himna Demetri ((en))