Egipat
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
Egipat (arapski: مصر Misr) ili službeno Arapska Republika Egipat je država u sjeveroistočnom dijelu Afrike. Manji dio egipatskog teritorija, Sinajsko poluostrvo, nalazi se na području Azije. Na zapadu graniči sa Libijom, na jugu sa Sudanom, na sjeveru sa Sredozemnim morem, a na istoku sa Izraelom i Gazom. Egipat se prostire uglavnom uz deltu rijeke Nil, zauzimajući istovremeno i velike površine Libijske pustinje na zapadu i jugu, te Arapske pustinje na istoku. Ubraja se u države Mašreka, a svjetski je poznat po svojoj drevnoj kulturi i civilizaciji, iza koje su ostale brojne, dobro očuvane piramide.
Sadržaj |
[uredi] Historija
PODJELA EGIPATSKE HISTORIJE I PREGLED DINASTIJA
prapovijesna vremena
Najstarije doba. Vrijeme božanskih dinastija
Prve države u Donjem Egiptu. Kraljevi poštivaoci Horusa
Tinijske dinastije (I. i II.) oko 3315. – 2895. god. p. K.
STARA DRŽAVA
III. Memfiska dinastija 2895.-2840. IV. Memfiska dinastija 2840.- 2680. V. Memfiska dinastija 2680.-2540. VI.,VII. i VIII. Memfiska dinastija 2540.-2360.
PRELAZNO RAZDOBLJE X. i XI. Herakleopolska dinastija 2360. 2180.
SREDNJA DRŽAVA (2160.-1580.)
XI. tebanska dinastija 2160. – 2000. XII. Tebanska dinastija 2000. – 1785.
RASPAD DRŽAVE I VLADAVINA STRANACA 1785.-1680.
XIII. dinastija 1785.-1680.
Od XIV: do XVII. dinastije – vladavina Hiksa 1680.-1580.
NOVA DRŽAVA
XVIII: Tebanska dinastija 1580.- 1310.
XIX. Tebanska dinastija 1310.- 1200.
XX. Tebanska dinastija 1200. – 1085.
Egipat pod vlašću Libijskih plaćenika , Etiopljana i Asiraca. 1085. – 663.
XXI. Taniska dinastija 1085. – 950.
XXII. Bubastika dinastija 950.-730.
XXIII. Taniska dinastija 817.-730.
XXIV. Saiska dinastija 730. – 715.
XXV. dinastija – Prevlast Etiopije 751.-656.
Prevlast Asiraca. 670.-663.
SAISKA DRŽAVA
XXVI: saiska dinastija 663. – 525.
XXVII. dinastija – Prva perzijska vladavina 525.-404.
XXVIII. dinastija 404.- 398.
XXIX. dinastija 398.-378.
XXX. dinastija378.-341.
Druga perzijska vladavina – 341.- 333.
Ptolomejevići 331.- 30. prije Krista.
[uredi] Vlada
[uredi] Političke podjele
[uredi] Geografija
Egipat se nalazi u suptropskom pojasu, obuhvata istočni dio Sahare, sa nizijama zapadno od Nila i planinskim uzvišenjima na istoku, u primorju Crvenog mora. Ljeti vlada velika vrućina, koja raste kako se ide prema jugu, gdje praktično i nema padavina. One su rijetke već u delti, gdje iznose oko 50 mm godišnje. Dolina Nila, mjestimice široka 3 - 15 km, ima izuzetan značaj zbog racionalnog korištenja poplava, koje povećavaju plodnost zemljišta. Asuanska brana je regulisala navodnjavanje, obezbjeđujući istovremeno najveći dio električne energije, omogućila je dobijanje novih plodnih površina, te povećala godišnji broj žetvi (ponekad i 4 godišnje). Egipat uvozi polovinu hrane koja mu je potrebna.
Gotovo polovina stanovništva još uvijek živi od poljoprivrede, ali egzodus sa sela doprinosi bujanju gradova, u prvom redu Kaira i Aleksandrije,u kojima živi više od 50% stanovništva. Industrija je slabo razvijena, izuzev tekstilne, šećerne, metalurgije i naftne.
Nafta je zauzela prvo mjesto na listi najznačajnijih izvoznih proizvoda. Veliki deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni ne može u potpunosti da se pokrije doznakama radnika na privremenom radu u inostranstvu, prihodom od Sueskog kanala i turizma, koji je veoma razvijen. On povećava teret vanjskog duga zemlje, koja ima nizak životni standard i u kojoj demografski rast i dalje predstavlja ključni problem.
Sa prosječnom gustinom naseljenosti od blizu 1200 stanovnika na km², Egipat je najgušće naseljena zemlja na svijetu (ako se izuzmu neke veoma male države).
[uredi] Privreda
Egipat je jedna od najrazvijenijih država Afrike. Najveći dio svoje privrede je zasnovala na poljoprivredi i turizmu. Nacionalni dohodak Egipta je 4400$ po stanovniku, ali je životni standard stanovništva idalje vrlo nizak. Iako se još uvijek osjete posljedice kolonijalizma Velike Britanije, Egipat polako podiže svoju privredu. Veliki prirodni priraštaj je doveo do deficita, a deficit do prekomjernog uvoza koji koči brži razvitak Egipta. Očit primjer je činjenica da Egipat uvozi 50% hrane.
Egipat ima svega oko 3% obradivog tla i to u dolini i ušču Nila koje se stalno naovodnjava. Pored individualnog uzgoja raznih kultura za vlastite potrebe, planski se uzgaja pamuk (koji je ujedno najznajčajnija izvozna kultura Egipta), šećerna trska, riža, pšenica, krmno bilje, grah i dr. Nomadsko stočarenje je zastupljeno i to koza, ovaca i kamila.
Industrija je slabo razvijena, izuzev tekstilne, šećerne, metalurgije i naftne industrije. Nafta je ujedno i najznačajniji izvozni brend Egipta. U ovom sektoru je zaposleno manje od 17% zaposlenog stanovništva.
Turizam je ujedno i najznačajni sektor Egipta. Pokriva većinu deficita, te značajno doprinosi sveukupnoj ekonomiji Egipta. Više od 50% stanovništva je zaposleno u ovom sektoru. Veliki turistički potencijal, je uslovljen drevnom historijom ove države. Piramide u Gizi, drevni grad Aleksandrija, te ostatci drevnih civilizacija koje su živjele na oblama Nila, su posebno u posljenjem stoljeću postali primamljivi brojnim arheolozima, naučnicima i turistima. Prihodi od turizma i Suezkog kanala su glavni resursi ove države.
[uredi] Stanovništvo
Stanovništvo Egipta čini homogenu mješavinu arapskih naroda i hamitskih domorodaca. Danas se gotovo svi izuzev malog broja Nuba oko 600 000 smatraju Arapima. Gustina naseljenosti varira od 3 stanovnika na km2 u pustinjskom dijelu do 1000 u delti Nila. Na 5% površine Egipta živi 97% stanovnika. Gradskog stanovništva je 55%. Najveći grad je Kairo sa 12 000 000 stanovnika, a zatim Aleksandrija 4 800 000. Oko 90% Egipćana su muslimani, 10% koptski hrišćani, dok u Kairu živi 6 000 jevreja.
[uredi] Kultura
Egipatske religije nastale su preuzimanjem vjerovanja egipatskog naroda od preddinastijskog razdoblja pa sve do pojave kršćanstva i islama u Grčko-rimskom razdoblju.
Sve životinje koje su, od Preddinastijskog razdoblja, prikazivane i obožavane u umjetnosti, pismu i religiji drevnog Egipta, bile su autohtone afričke životinje. To se promijenilo dolaskom Grčko-rimskog razdoblja. Jednogrba deva, koja je prvo pripitomljena u Arabiji, u Egiptu se pojavljuje početkom 2. tisućljeća prije Krista.
Hram je bio središte naselja starog Egipta. Služio je kao gradska vijećnica, sveučilište, knjižnica, kao i za religijske funkcije.
Religiozna priroda egipatske civilizacije utjecala je na njen doprinos umjetnostima drevnog svijeta. Mnoga velika djela drevnog Egipta prikazuju bogove, božice i faraone, koji su također smatrani božanstvima. Umjetnost drevnog Egipta je općenito obilježena idejom reda.
Mumije i piramide koje su pronađene i izgrađene izvan drevnog Egipta pokazuju uticaj vjerovanja drevnog Egipta na druge prapovijesne kulture. Jedan od načina širenja njihovog uticaja bio je i put svile. Neke od država s kojima je drevni Egipat bio povezan bile su Nubija i Punt na jugu, Egejska i drevna Grčka na sjeveru, Levant i druga područja na Bliskom Istoku, i Libija na zapadu.
[uredi] Relevantni članci
Egipat je iznedrio veliku civilizaciju u historiji. Egipat je nastao u dolini Nila, par stotina godina nakon osnivanja države Sumeraca. Dok je Mesopotamija bila izložena invazijama, Egipat je bio stabilan i konzervativan. Dugo se nije mijenjao, odsječen pustinjom, ali su promjene polako stigle. Jedan grčki istoričar je pravilno opisao Egipat kao dar Nila. Glavni gradovi su se pružali oko obala rijeke Nil. Nil se svako proljeće izlivao i ostavljao plodni mulj. Bilo je i više nego dovoljno hrane, zahvaljujući čemu je nastalo razvijeno društvo. Nil se završavao širokom, plodnom deltom. Egipatski vladar koji je prvi ujedinio Egipat zvao se Menes. On je bio kralj Gornjeg, odnosno Južnog Egipta. Egipat se do njega dijelio na Gornji i Donji. Menes je osnovao prvu od trideset tri Egipatske dinastije. Zadnja dinastija je nestala kada je Kleopatra izvršila samoubistvo, tridesete godine p.n.e. Historija Egipta je podijeljena na Staro, Srednje, i Novo kraljevstvo. Era prve dinastije 3000.-2600 p.n.e je poznata kao Arhaični period. Tada je faraon vec bio smatran bogom i gradile su se ogromne grobnice, poznate kao piramide. Tokom perioda Starog kraljevstva 2600.-2150. p.n.e Egipat je bio najstabilniji i okrenut zbivanjima unutar svojih granica. Uglavnom nije mario za druge zemlje. Započeto je intenzivno građenje piramida kao u Sakari. Najveću piramidu su izgradili za vrijeme kralja Keopsa. Pred kraj ovog perioda, autoritet centralne vlasti je opao. Razbuktali su se sukobi i borbe. Tokom Srednjeg kraljevstva 1950.-1785. p.n.e Egipat je ponovo ujedinjen i prestolnica je postao grad Teba. U Dolini kraljeva su gradili velike grobnice i tako je postao kult te lokacije. Jaki faraoni su osvojili nove zemlje. Egiptu je pridodata Nubija, na jugu. Novo kraljevstvo 1570.-1075. p.n.e je bila zadnja velika faza u historiji Egipta. Egipat je dodao svojim teritorijama Bliski Istok, umiješavši se u sukobe po prvi put. Vojska je poboljšana. Faraon se smatrao više ovozemaljskim osvajačem nego bogom. Osvojili su Palestinu i Siriju. Egipat je dosjegao vrhunac za vrijeme cara Ramzesa III. Za ovo vrijeme pojavila se vjerska revolucija tokom koje je Egipat poštovao Sunce, a odbacio stare bogove. Egipat su iscrpili dugi ratovi i pojavila se kriza. Nametnule su se strane dinastije kao Libijci, Nubijci i Asirci. Egipat je propao. Za vrijeme vlasti Aleksandra Makedonskog bio je jako helenizovan. Aleksandrov general, Ptolomej, je osnovao novu dinastiju koja je propala kada je Rim zauzeo Egipat.
[uredi] Vanjski linkovi
Alžir • Angola • Benin • Bocvana • Burkina Faso • Burundi • Centralna Afrička Republika • Čad • Džibuti • Egipat1) • Ekvatorijalna Gvineja • Eritreja • Etiopija • Gabon • Gambija • Gana • Gvineja • Gvineja Bisau • Jemen1) • Južnoafrička Republika • Kamerun • Kenija • Komori • Demokratska Republika Kongo • Republika Kongo • Lesoto • Liberija • Libija • Madagaskar • Malavi • Mali • Mauricijus • Mauritanija • Maroko • Mozambik • Namibija • Niger • Nigerija • Obala Slonovače • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sijera Leone • Somalija • Sudan • Svazi • Sao Tome i Principe • Tanzanija • Togo • Tunis • Uganda • Zambija • Zelenortska Ostrva • Zimbabve
Teritorije i nepriznate države:
Ceuta (Španija) • Južni Sudan • Kanarska ostrva (Španija) • Madeira ostrva (Portugal) • Mayotte (Francuska) • Melilla (Španija) • Reunion (Francuska) • Somaliland • Sveta Helena (Velika Britanija) • Zapadna Sahara • Zanzibar (Tanzanija)
1)Smatrani i dijelom Azije.
Afganistan • Armenija4) • Azerbejdžan1) • Bahrein • Bangladeš • Brunej • Butan • Egipat2) • Filipini • Gruzija1) • Indija • Indonezija3) • Irak • Iran • Istočni Timor3) • Izrael • Japan • Jemen2) • Jordan • Južna Koreja • Kambodža • Katar • Kazahstan1) • Kina • Kipar4) • Kirgistan • Kuvajt • Laos • Libanon • Maldivi • Malezija • Mijanmar • Mongolija • Nepal • Oman • Pakistan • Rusija1) • Saudijska Arabija • Singapur • Sirija • Sjeverna Koreja • Šri Lanka • Tadžikistan • Tajland • Turkmenistan • Turska1) • Ujedinjeni Arapski Emirati • Uzbekistan • Vijetnam
Teritorije:
Hong Kong • Makao • Palestina • Tajvan
Nepriznate države:
Abhazija • Južna Osetija • Nagorni Karabah • Sjeverni Kipar4), 5)
1) Djelomično u Evropi. 2) Smatra se i dijelom Afrike. 3) Smatra se i dijelom Okeanije. 4) Cijelom teritorijom na području Azije , ali politički i kulturno pripada Evropi. 5) Priznata samo od strane Turske.
