V-2
Izvor: Wikipedija
V-2 (skraćenica od njemačke riječi Vergeltungswaffe 2, tj. oružje osvete broj 2 ) je balistička raketa upotrijebljena u Drugom svjetskom ratu protiv Velike Britanije i Belgije. Osim toga ova raketa je bila prvi čovjekov predmet lansiran u svemir (u letu po balističkoj putanji dostigla je visinu od 189 kilometara).
Sadržaj |
[uredi] Nastanak
Još 1927. godine pripadnici njemačke udruge za svemirski let ( Verein fur Raumschiffahrt) su počeli eksperimentirati s raketama na pogon tekućim gorivom. Pet godina nakon prilično sramežljivog početka, njemačka vojska je uočila potencijal projekta koji je po njihovom mišljenju mogao služiti kao dalekometna artiljerija. Na pokusu upriličenom 1932. godine general Walter Dornberger se oduševio raketom koju je projektirao Wernhera von Braun nakon čega ga je nagovorao da se pridruži vojnim istraživanjima. Kako su nacisti već sljedeću godinu nakon dolaska na vlast zabranili udrugu za svemirski let von Braun se ako je želio nastaviti se baviti svojim "hobijem" morao prihvatiti Dornbergerovu ponudu. Na čelu istraživača sada vojnog projekta von Braun u prosincu 1934. dovršava svoju raketu A-2 (Agregat 2) čiji prototip dostiže visinu od tri i pol kilometra. Kako je rad na modelima A-3 i A-4 zahtijevao veći radni prostor i veće područje za ispaljivanje raketa daleko od očiju javnosti, svi projektantski i proizvođački pogoni su preseljeni na baltički otok Peenemunde 1937. godine gdje će ostati do kraja rata. Do konačnog uspjeha projekta A-4 proći će više od 5 godina pošto tek treći prototip lansiran 3. listopada 1942. godine uspijeva pogoditi cilj udaljen 192 km od mjesta lansiranja.
[uredi] A-4
Iako će proizvodnja ove rakete započeti tek 1943 godine saveznici su već ranije bili obaviješteni o njoj zahvaljujući nacističkoj propagandi koja se raspjevala o novom oružju. Kako bi usporili izgradnju ovog čudesnog oružja Britanci su izvršili masovno bombardiranje Peenemundea 16-17. kolovoza 1943. pri čemu je poginuo veliki broj njemačkih projektanata, od kojih je najvažniji bio doktor Walter Thiel tvorac revolucionarnog raketnog pogona. To uspješno bombardiranje je samo usporilo projekt koji se tada već smatrao previše važnim da bi ga obustavila bez obzira na ljudske žrtve i materijalnu štetu.
Gorivo gorivo za pogon ove rakete je bilo mješavina alkohola i vode (u omjeru 75% : 25%), a oksidator tekući kisik. U spremnike rakete V-2 stane 3800 kilograma goriva i 4900 kg oksidatora. Domet rakete V-2 je bio oko 300 km. Raketa je na tu udaljenost mogla prenijeti bojevu glavu mase 1 tone (750 kg eksploziva). Glavni nedostatak rakete V-2 je bila vrlo mala preciznost. Vjerojatnost da neće pasti na udaljenost veću od 17 kilometara od zadanog cilja bila je samo pedeset posto. Zbog toga je raketa V-2 upotrebljavana za raketiranje samo naseljenih mjesta vrlo velike površine (London, Antverpen).
[uredi] V-2
U skladu s propagandom i željama Hitlera raketa A-4 dobiva za javnost službeno ime V-2 iako (osim propagandnog) nije imala nikakve veze s projektom V-1. Prve rakete V-2 lansirane su na ciljeve u Velikoj Britaniji 2. rujna 1944. godine. Do kraja rata proizvedeno je oko 6000 raketa V-2 od čega je oko 3500 lansirano na savezničke ciljeve. Najveći broj raketa V-2 lansiran je na Veliku Britaniju ili Belgiju. Vijest o početku ovih napada Churchill će skrivati od parlamenta i javnosti sve do studenoga 1944. kada će primoran nacističkom propagandom izaći u javnost. Od samih početaka ovih napada pa sve do kraja rata saveznici će dati prioritet napadanju i uništavanju lansirnih rampi za rakete. U tim napadima uništen je značajan broj raketa i rampi. U prosjeku je svaka raketa ubila "samo" pet osoba. Osnovni razlog za tako "mali" broj žrtava je što je veliki broj raketa pao ili u more ili u nenastanjena područja. Jesu li su rakete V-2 bile uspjeh ili ne s vojnog stajališta je još uvijek predmet rasprava. Cijena jedne rakete je bila jednaka cijeni proizvodnje 4 tenka tipa Tigar ili 8 tenkova tipa Panzer IV. Da su navedena sredstva upotrijebljena za proizvodnju mlaznih lovaca Me 262 (pošto država nije imala goriva niti za postojeće tenkove) njemačka industrija bi možda bila manje oštećena u zračnim napadima savezničkih aviona. S druge strane psihološki učinak tih raketiranja na savezničko stanovništvo je bio ono što je nacistički vrh tražio. Na kraju je ostalo samo pitanje da li se to isplatilo ?
[uredi] Nakon rata
Krajem rata Amerikanci i Sovjeti su počeli lov na što veći broj preostalih V-2 raketa i njihove projektante. Kako Njemci nisu bili oduševljeni idejom da budu zarobljeni od Sovjeta većina njih se dobrovoljno predala drugoj strani dok je "samo" njih 250 završilo u Moskvi. Nastavljajući projekt V-2 obje strane će kročiti u svemir. Amerikanci će zahvaljujući genijalnom von Braunu i svojoj ekonomskoj moći stići sve do Mjeseca.
