Uskoci
Izvor: Wikipedija
Pojam Uskoci dolazi od hrvatske riječi uskočiti, a ovaj pojam se u prošlosti odnosio na vojnički organiziranu grupu hajduka koje su sačinjavali katolički bjegunci iz područja Hrvatske, Hercegovine i Bosne koji su se nalazili pod Osmanskom okupacijom. Uskoci su napustili svoju domovinu početkom 16. stoljeća zbog osmanskih osvajanja. Povijest Uskoka može se pratiti sve od borbi hercegovačkih klanova kao što su Drobnjaci. Kasnije su se iz njih na ovim pordručjima razvili upadajući (uskakući) Uskoci. Naime, tim je Uskocima uspjelo hercegovačkim područjima unutar Osmanskog carstva osigurati određeni stupanj autonomije.
Većina Uskoka okupila se u Dalmaciji na posjedima hrvatskoga zapovjednika Petra Kružića u Klisu i okolici.
Kada su 1537. Osmani osvojili Klis Uskoci su se morali preseliti u Senj. Od tuda su vodili ogorčenu borbu kako protiv Osmana tako i protiv Venecije, pogotovo na obali kod Zadra. Iznad grada Senja nalazi se dobro očuvana uskočka tvrđava Nehaj.
U Senju su Uskoci započeli s dopuštanjem Austrije napadati venecijanske brodove. Mletačkoj Republici nije nikad uspjelo dovesti Uskoke pod svoju kontrolu.
Taj je čin 1612. godine bio povod ratu između Austrije i Venecije, čijim su završetkom Uskoci morali napustiti Senj. Njihovi su brodovi bili spaljeni, dok su sami Uskoci bili 1617. godine preseljeni na područja Karlovca te na Kupu, gdje je već od 1524. živio jedan dio Uskoka u Žumeračkom gorju. U borbama koje su na tim područjima nastavljene protiv Turaka se je kasnije razvila jezgra Vojne krajine koja je u Osmansko-austrijskim ratovima od 1683. do 1699. i od 1788. do 1791. Turcima pružala otpor.
