Pokret nesvrstanih

Izvor: Wikipedija

Mapa Pokreta nesvrstanih

Pokret nesvrstanih je međunarodna organizacija koja danas broji 118 zemalja članica koje su smatrale sebe službeno neujedinjene sa jednim ili protiv jednog od većih blokova. Svrha organizacije, kako piše u Havanskoj deklaraciji iz 1979. je osigurati nacionalnu neovisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i osiguranje nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, apartheida i rasizma, uključujući i cionizam i sve oblike strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja i hegemonije, kao i protiv blokovske politike. Pokret se fokusirao na nacionalne borbe za neovisnost, iskorjenjivanje siromaštva, ekonomski razvoj i suprostavljanje kolonijalizmu, imperijalizmu i neokolonijalizmu. Zemlje članice su predstavljale 55% siromašnog stanovništva Zemlje, većinu vlada na svijetu i skoro dvije trećine članica Ujedinjenih naroda.

Važniji članovi su bili Jugoslavija, Indija, Egipat, Južnoafrička Republika i povremeno Kina. Brazil nikada nije bio stalni član Pokreta, ali je država dijelila mnogo ciljeva sa pokretom i često je slala promatrače na konferencije pokreta. Iako je namjeravano da organizacija bude blizak savez kao NATO i Varšavski pakt, imala je malo jedinstva i mnoge od njezinih članica su bile u savezu sa jednom ili drugom velikom silom. Na primjer, Kuba je bila u savezu sa Sovjetskim Savezom tijekom Hladnog rata, kao i Indija, koja je mnogo godina bila zajedno sa Sovjetima u borbi protiv Kine. Pokret se slomio kada je Sovjetski Savez napao Afganistan 1979. godine. Dok su neke države podržavale sovjetsku invaziju, ostale članice Pokreta su se protivile napadu.

Pokret nesvrstanih se bori za nalaženje smisla nakon kraja Hladnog rata. Zemlje nasljednice Jugoslavije pokazale su malo interesiranja za Pokret od raspada zemlje, a 2004. je Slovenija s Maltom i Ciprom prestala biti članica Pokreta ulaskom u Europsku uniju. No, Malta i Cipar imaju status promatrača.

Sadržaj

1 Nastanak Pokreta
2 Države članice
- 2.1 Bivše članice
3 Konferencije Pokreta
- 3.1 Mjesta i datumi konferencija
4 Generalni tajnici Pokreta nesvrstanih
5 Reference
6 Povezani članci
7 Vanjske poveznice

[uredi] Nastanak Pokreta

Termin "Nesvrstani" je prvi upotrijebio indijski premijer Džavaharlal Nehru tijekom svog govora 1954. u Colombu, Šri Lanka. Nehru je u tom govoru opisao pet osnovnih zakona koji su korišteni kao vodilje u kinesko - indijskim odnosima, a koje je prve smislio ondašnji kineski premijer Žu Enlai. Nazvani Pet principa miroljubive egzistencije ili Pančšil, ovi principi će kasnije poslužiti kao osnova Pokreta nesvrstanih. Tih pet principa su:

1. Uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta
2. Uzajamno nenapadanje
3. Uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove
4. Jednakost i uzajamna korist
5. Miroljubiva koegzistencija

Podrijetlo Pokreta nesvrstanih se može pratiti do konferencije održane u Bandungu, Indonezija, 1955. Svjetski nesvrstani narodi su izrazili svoju želju da ne budu uvučene u ideološke sukobe Istoka i Zapada u Hladnom ratu. Bandung je bio značajna prekretnica za razvoj pokreta kao političke organizacije. Već sljedeće godine, potpisivanjem Brijunske izjave, Pokret nesvrstanih je službeno postao svjetska organizacija.

No, tek 6 godina kasnije, u rujnu 1961., uz veliku zaslugu Josipa Broza Tita, održana je prva službena konferencija Pokreta nesvrstanih. Uz Tita i Nehrua, drugi istaknuti svjetski lideri koji su sudjelovali u stvaranju Pokreta nesvrstanih su egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser i njegov indonezijski kolega Sukarno, te predsjednik neovisne Gane Kwame Nkrumah.

Pokret je izgubio kredibilitet tijekom sedamdesetih kada je kritiziran da u njemu postaju dominantne države one koje su prijateljske Sovjetskom Savezu. Dok su vođe poput Tita, Nasera, Sukarna ili Nehrua mogli predstavljati ideologiju nesvrstanih, vođe poput Fidela Castra su kompromitirale cijeli projekt.

[uredi] Države članice

[uredi] Bivše članice

1. Jugoslavija
2. Slovenija (jedna od nasljednica Jugoslavije)
3. Kina
4. Malta
5. Cipar

[uredi] Konferencije Pokreta

Obično se konferencije Pokreta nesvrstanih odvijaju svako tri godine. Države koje su bile domaćin su SFRJ, Egipat, Zambija, Alžir, Šri Lanka, Kuba, Indija, Zimbabve, Indonezija, Kolumbija, Južnoafrička Republika i Malezija.

Prva konferencija je održana u Beogradu 1961 godine. Na njoj su bili predstavnici 25 zemalja - 11 iz Azije i Afrike zajedno sa Jugoslavijom, Kubom i Ciprom.

Sljedeći sastanak je održan u Kairu 1964 godine. Na njega su došli predstavnici 46 država, dok su većina novih članova bile afričke zemlje koje su tek stekle neovisnost. Glavne teme konferencije su bile Arapsko - izraelski i Indijsko - pakistanski sukob.

Sastanak iz 1970. u Lusaki, na kojemu su sudjelovale 54 države, bio je jedan od najvažnijih pošto je pokret formirao stalnu organizaciju da bi razvijao ekonomske i političke veze. Zambijski predsjednik Kenneth Kaunda je igrao odlučujuću ulogu u ovim događajima.

Na sastanku 1973. u Alžiru je uviđeno kako se pokret nosi sa novim ekonomskim realnostima. Svjetski naftni šok 1973. je doveo do toga da neke članice budu značajno bogatije od drugih. Kraj povezanosti američke valute za zlato i naknadna devalvacija dolara je uklonilo jednu od najvećih pritužbi grupe.

Na sastanku iz 1979. u Havani je raspravljano o prednosti "prirodne alijanse" koju su mnogi vidjeli između Pokreta nesvrstanih i Sovjetskog Saveza. Pod vodstvom Fidela Castra, na konferenciji se raspravljalo o konceptu antiimperijalističke alijanske sa Sovjetskim Savezom. Premijer Jamajke Menli je održao dobro primljen prosovjetski govor. Među ostalim rečenicima koje je rekao nalazi se sljedeće:

Svi anti-imperijalisti znaju da je ravnoteža snaga u svijetu nepovratno promijenjena 1917. kada je postojao pokret i čovjek u Oktobarskoj revoluciji, a Lenjin je bio taj čovjek.

Menli je također odlikovao Castra za ojačavanje snaga posvećenim borbi protiv imperijalizma na zapadnoj hemisferi.

[uredi] Mjesta i datumi konferencija

Redni broj	Grad održavanja	Država održavanja	Vrijeme održavanja
1.	Beograd	Jugoslavija	1. rujna 1961. - 6. rujna 1961.
2.	Kairo	Egipat	5. listopada 1964. - 10. listopada 1964.
3.	Lusaka	Zambija	8. rujna 1970. - 10. rujna 1970.
4.	Alžir	Alžir	5. rujna 1973. - 9. rujna 1973.
5.	Colombo	Šri Lanka	16. kolovoza 1976. - 19. kolovoza 1976.
6.	Havana	Kuba	3. rujna 1979. - 9. rujna 1979.
7.	New Delhi	Indija	7. ožujka 1983. - 12. ožujka 1983.
8.	Harare	Zimbabve	1. rujna 1986. - 6. rujna 1986.
9.	Beograd	Jugoslavija	4. rujna 1989. - 7. rujna 1989.
10.	Džakarta	Indonezija	1. rujna 1992. - 7. rujna 1992.
11.	Cartagena de Indias	Kolumbija	18. listopada 1995. - 20. listopada 1995.
12.	Durban	JAR	2. rujna 1998. - 9. rujna 1998.
13.	Kuala Lumpur	Malezija	20. veljače 2003. - 25. veljače 2003.
14.^[1]	Havana	Kuba	11. rujna 2006. - 16. rujna 2006.

[uredi] Generalni tajnici Pokreta nesvrstanih

Generalni tajnici Pokreta nesvrstanih
Slika	Ime	Država	Početak mandata	Kraj mandata
	Josip Broz Tito	Jugoslavija	1961.	1964.
	Gamal Abdel Naser	Ujedinjena Arapska Republika	1964.	1970.
	Kenneth Kaunda	Zambija	1970.	1973.
	Houari Boumédienne	Alžir	1973.	1976.
	William Gopallawa	Šri Lanka	1976.	1978.
	Junius Richard Jayawardene	Šri Lanka	1978.	1979.
	Fidel Castro	Kuba	1979.	1983.
	Neelam Sanjiva Reddi	Indija	1983.	1983.
	Zail Sinh	Indija	1983.	1986.
	Robert Mugabe	Zimbabve	1986.	1989.
	Janez Drnovšek	Jugoslavija	1989	1990
	Stjepan (Stipe) Mesić	Jugoslavija	1991.	1991.
	Branko Kostić	Jugoslavija	1991.	1992.
	Dobrica Ćosić	Jugoslavija	1992.	1992.
	Suharto	Indonezija	1992.	1995.
	Ernesto Samper Pizano	Kolumbija	1995.	1998.
	Andrés Pastrana Arango	Kolumbija	1998.	1998.
	Nelson Mandela	JAR	1998.	1999.
	Thabo Mbeki	JAR	1999.	2003.
	Tun Mahathir bin Mohammad	Malezija	2003.	2003.
	Datuk Seri Abdullah Ahmad Badawi	Malezija	2003.	2006.
	Fidel Castro	Kuba	2006.	2008.
	Raúl Castro	Kuba	2008.