Josip Frank
Izvor: Wikipedija
Josip Frank (Osijek, 16. travnja 1844. - Zagreb, 17. prosinca 1911.), hrvatski političar.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
[uredi] Obrazovanje i počeci karijere
Josip Frank rodio se 16. travnja 1844. u Osijeku. Završio je gimnaziju u rodnom gradu, a nakon mature 1862. započeo je studij prava u Beču. U Beču je 1868. stekao i naslov doktora prava. Nakon završetka studija započinje svoj pripravnički staž u odvjetničkom uredu poznatog austrijskog političara K. Luegera. Potom stažira na sudu u Budimpešti i naposljetku 1872. otvara vlastiti odvjetnički ured u Zagrebu.
Već se tada uključuje u hrvatski politički život. Isprva u svojim istupima pristaje uz hrvatskog bana Levina Raucha te mu se pridružuje u napadima na Narodnu stranku, a potom napada i narodnjačkog bana-pučanina Ivana Mažuranića zbog njegova popuštanja Mađarima i odnosa spram Srbima.
[uredi] Politička karijera
Bio je pokretačem novina Agramer Presse 1877., a kad su ih vlasti zabranile, pokrenuo je Kroatische Post 1878. godine. Nedugo zatim su vlasti zabranile i tu novinu. Pored tih dviju novina na njemačkom jeziku koje su izlazile u Zagrebu, izdavao je i novine Branik na hrvatskom jeziku.
Kao vrstan financijski stručnjak već 1879. u svojim novinskim člancima upozorava na financijsku i gospodarsku ovisnost Hrvatske prema Ugarskoj koja je proizišla iz Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. i njene revizije 1873. O tome je izdao 1880. brošuru Die Quote Kroatiens, u kojoj je dokazivao, da je Hrvatska previše opterećena. Svojim neumornim javno-političkim radom brzo stječe naklonost birača te je od 1880. do 1894. bio i zagrebački gradski zastupnik te se uvijek zalagao za napredak i boljitak glavnog grada Hrvatske. Već 1884. postaje i zastupnik u Hrvatskom saboru, isprva kotara Popovača, a potom od 1887. i Vojnog Križa u Hrvatskom Zagorju. Zbog svoje stručnosti bio je i redovitim članom saborskog financijskog, a potom i proračunskog odbora.
[uredi] Hrvatska stranka prava
1877. do 1890. istupao je Frank u političkom životu samostalno, ne priključivši se nijednoj političkoj stranci. Kao istaknuti hrvatski domoljub u svom se političkom djelovanju približio pravašima te se na poticaj Frana Folnegovića 1890. konačno kao saborski zastupnik i priključio Stranci prava. Njegova dobra volja došla je do izražaja već iste godine kada je vlastitim novčanim sredstvima pripomogao financijskom oporavku pravaškog glasila Hrvatska, a potom i dioničkog društva Starčevićev dom. Stranačku političku djelatnost nastavio je kao urednik Hrvatske (od 1891.) u kojoj izlaže vlastite političke poglede.
Shvativši težak položaj u kojem se Hrvatska tada nalazila držao je da prvi cilj političkog djelovanja mora biti okupljanje i ujedinjenje hrvatskih zemalja te gospodarska i financijska samostalnost Hrvatske koju je tada teško ugrožavala agresivna mađarska politika. Njegovim političkim stajalištima sve se više približavao i sam prvak stranke, Ante Starčević. Josip Frank je zaslužan za prvi pravi politički program Stranke prava koji je bio prihvaćen 6. lipnja 1894., a u kojem su bila dobrim dijelom sadržana i njegova politička stajališta. Program je sadržavao ideju ujedinjenja i obnove hrvatske državnosti.
[uredi] Hrvatska čista stranka prava
No, kada su zagrebački sveučilištarci prilikom posjeta kralja Franje Josipa Zagrebu 1895. u znak prosvjeda spalili mađarsku zastavu, a Fran Folnegović sa svojom stranačkom strujom osudio taj čin, Josip Frank je, zajedno s Antom Starčevićem, Eugenom Kumičićem i Milom Starčevićem istupio iz kluba Stranke prava. Nakon toga uslijedio je konačni raskol Stranke prava, a stranačka struja koju su predvodili Starčević i Frank prerasla je u Čistu stranku prava sa stranačkim dnevnikom Hrvatsko pravo.
Nakon Starčevićeve smrti 1896., Josip Frank je, budući je već imao Starčevićevu potporu, preuzeo vodstvo stranke te je potom učvrstio njen položaj i tako joj osigurao političku budućnost. Od tada se neprestano borio za financijsku samostalnost Hrvatske pa i putem izravnih pregovora s kraljevskim dvorom. Tako je od 1898. do 1906. bio član Kraljevinskog odbora za financijska pitanja, a 1898. u svojoj raspravi Nuncij oštro je optužio Ugarsku zbog nepravednosti financijske nagodbe između Hrvatske i Ugarske. Frank 1904. ponovno postavlja zahtjev za financijskom samostalnošću Hrvatske pa je zahvaljujući njegovom radu 1906. i sklopljena najpovoljnija financijska nagodba između Hrvatske i Ugarske uopće.
Istodobno, stranka 1904. mijenja ime u Starčevićanska hrvatska stranka prava te pod Frankovim vodstvom nastavlja svoj razvoj. Od 1905. Josip Frank postaje oštar protivnik projugoslavenske politike novog kursa kasnije Hrvatsko-srpske koalicije, te saveznike u borbi protiv Koalicije od 1906. traži u kraljevskom dvoru i krugu oko hrvatskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda.
Na saborskim izborima 1906. unatoč snazi Hrvatsko-srpske koalicije pravaši dobivaju 20 saborskih mjesta te postaju snažna oporba vladajućoj Koaliciji. Hrvatski ban Pavao Rauch 1908. pruža podršku pravašima i Josipu Franku u njegovu nastojanju da oslabi i pobijedi Koaliciju, ali, nažalost, njihove namjere nisu nikad urodile plodom. Istodobno, poticajem Josipa Franka započinju Fridjungovi veleizdajnički procesi kojima su ban i dvor željeli slomiti snagu Koalicije. Naposljetku, Koalicija pristaje na suradnju s kraljevskim dvorom i tako zadržava osvojenu vlast pa nade Josipa Franka da bi pravaši mogli preuzeti vlast u Hrvatskoj ostaju tada neostvarene.
Ipak, njegova bezkompromisna politika u obrani hrvatskog državnog prava nasuprot jugoslavenskoj i velikosrpskoj ideji kroz pružanje podrške kraljevskom dvoru dovela je do krize unutar stranke. Stoga, stranačka struja, tzv. milinovci, predvođena Milom Starčevićem napušta stranku 1908. i osniva Starčevićeu stranku prava. No, ni to nije pokolebalo Josipa Franka u njegovoj provedbi vlastitih političkih ideja. Nažalost, 1909. je obolio i više nije imao utjecaja na stranačku politiku.
Stranka se od tada sve više približava krugu katoličkih intelektualaca okupljenih oko lista Hrvatstvo pravo s kojima se krajem 1910. ujedinila te promijenila ime u Kršćansko-socijalna stranka prava. Već krajem 1911., dolazi do dogovora između Kršćanske-socijalne stranke prava i Starčevićeve stranke prva oko ujedinjenja u Stranku prava. Tako se stranka vratila svom starom imenu, a ujedinjenjem s milinovcima još više je ojačala. No, Josip Frank ubrzo, 17. prosinca 1911. u Zagrebu umire. Josip Frank je u jednom burnom razdoblju hrvatske povijesti svojim neumornim političkim djelovanjem, ne štedeći svoje intelektualne, organizatorske i financijske mogućnosti, unatoč svim neprilikama, učvrstio i usmjerio pravaštvo u obrani hrvatskog državnog prava nasuprot svim mađarskim, velikosrpskim i jugoslavenskim presizanjima prema slobodi hrvatskog naroda.
