Jefferson Davis
Izvor: Wikipedija
Jefferson Davis (Christian County, Kentucky, 3. lipnja 1808. – New Orleans, 6. prosinca 1889.), ameriÄki politiÄar i vojskovoÄ‘a. Davis je najbolje zapamćen kao prvi i jedini predsjednik Konfederativnih Država Amerike 1861 – 1865, ili Konfederacije, u vrijeme AmeriÄkog graÄ‘anskog rata.
Sadržaj[sakrij] |
[uredi] Rani život i prva vojna karijera
Jefferson Davis roÄ‘en na farmi i bio je najmlaÄ‘e od 10 djece Samuela i Jane Davis. U mladosti mu se obitelj nekoliko puta selila. 1812. trajno su se naselili u Wilkinson Country, Mississippi. Davis je 1813. zapoÄeo sa obrazovanjem, zajedno sa sestrom Mary. Å kola mu se nalazila nekoliko kilometara od kuće. 1815. upisan je u KatoliÄku Å¡kolu Sveti Toma Akvinski u Washington Countryju, Kentucky.
Kao kadet 1824. upisao se na Vojnu akademiju West Point u New Yorku. 1828. diplomirao je na West Pointu i postao drugi poruÄnik. Dodijeljen mu je vojni rod pjeÅ¡adije i stacioniran je u utvrdi Fort Crawfordu. Njegov prvi zadatak, 1829., bio je nadgledanje sijeÄe Å¡ume uz obalu rijeke Red River, za potrebe obnove utvrde. Krajem iste godine premjeÅ¡ten je u Fort Winnebago, Wisconsin. 1831. dobio je pneumoniju (upala pluća), pa je premjeÅ¡ten nazad u Fort Crawford. 1832. Davis je upućen u mjesto Galena, Illinois, kao zapovjednik odreda koji je trebao odvojiti rudare od zemlje koja je pripadala ameriÄkim indijancima.
Prvo borbeno iskustvo Davis je stekao služeći u Ratu Crnog Jastreba, 1832. Davis je osobno pratio Crnog Jastreba na putu u zatvor. 1833. Davis je postao prvi poruÄnik. 1834. premjeÅ¡ten je u Fort Gibson.
[uredi] VjenÄanje, život na plantaži i ulazak u politiku
17. lipnja 1836. Davis je oženio Sarah Taylor, kćer pukovnika Zacharyja Taylora (kasnijeg generala i predsjednika SAD-a). 30. lipnja 1836. Davis napuÅ¡ta vojsku. Od svog brata Josepha Jefferson je dobio plantažu u Mississippiju. Nakon svega tri mjeseca braka Sarah je umrla od malarije. Jefferson je plovio po svijetu, obiÅ¡ao izmeÄ‘u ostalog Havanu, na Kubi i grad New York. Zatim se vratio na plantažu i posvetio proizvodnji pamuka. U isto vrijeme studirao je i politiÄke znanosti.
1843. Davis zapoÄinje politiÄku karijeru. Natjecao se, kao kandidat Demokratske stranke, za zastupnika u senatu Mississippija, ali je poražen od Seargent S. Prentissa. U toku ameriÄkih predsjedniÄkih izbora 1844. Davis je kao demokrat putovao i skupljao potporu u Mississippiju za Jamesa Knoxa Polka i Georgea Mifflina Dallasa. Davis je 26. veljaÄe 1845. oženio Varinu Howell. 1844. Davis je izabran u AmeriÄki senat.
[uredi] Druga vojna karijera
1846. zapoÄinje AmeriÄko-meksiÄki rat, 1846. – 1848. Davis je u ratu vidio mogućnost proÅ¡irenja SAD-a dalje na jug (Missouri kompromis) a time i proÅ¡irenje broja država koje imaju robovlasniÄki sustav. U srpnju 1846. je dao ostavku na mjesto senatora i krenuo u rat sa Meksikom. 18. srpnja 1846. izabran je za pukovnika dobrovoljaca iz Mississippija. Sudjelovao je u bitci kod Monterreya, 21. – 23. rujna 1846. Davis se proslavio u bitci kod Buena Viste, 22. – 23. veljaÄe 1847. O Davisovoj taktici u toj bitci pisalo se i u europskim novinama.
U svibnju 1847. Davis je odbio ponuđeno mjesto brigadnog generala u policiji. Smatrao je da je to protuustavno i da imenovanje dužnosnika u policiji ima pravo svaka savezna država zasebno, a ne savezna uprava SAD-a.
[uredi] Povratak u politiku
U srpnju 1847. Davis je napustio Meksiko i vratio se u senat. Ubrzo je Davis postao predsjednik Komiteta za vojne poslove. Iako je izabran ponovno u senat, Davis je 1851. dao ostavku u senatu u rujnu 1851. i kandidirao se za guvernera Mississippija. Izbori nisu bili uspješni za Davisa jer ga je porazio Henry Foote.
Iako je ostao bez politiÄke funkcije, Davis se nastavio vrlo aktivno baviti politikom. U sijeÄnju 1852. sudjeluje na konvenciji o pravima država (states rights) koja se održala u gradu Jackson, Mississippi. U ameriÄkim predsjedniÄkim izborima 1852. Davis je držao izbornu kampanju u brojnim državama ameriÄkog juga za demokratske kandidate Franklina Piercea i Williama Rufusa Kinga. Kada je Pierce 1853. postao predsjednik SAD-a, imenovao je Davisa za ministra rata SAD-a. Davis je Äetiri godine kao ministar unaprijedio i povećao vojsku. Nakon Å¡to je Pierceu istekao mandat 1857., Davis je takoÄ‘er prestao biti ministar. Iste godine Davis je pobijedio na novim izborima za senat. Davis je ponovo uÅ¡ao u AmeriÄki senat 4. ožujka 1857.
U novom mandatu Davis je zbog bolesti zamalo izgubio lijevo oko. U ljetu 1858. bio je na rehabilitaciji u Portlandu, Maine. U meÄ‘uvremenu se zaoÅ¡travala borba izmeÄ‘u južnih robovlasniÄkih i sjevernih kapitalistiÄkih država. Davis je bio protiv otcjepljenja južnih država i tražio politiÄki kompromis.
[uredi] Vodstvo Konfederacije
Kada je Abraham Lincoln, žestoki protivnik ropstva, izabran u listopadu 1860. za predsjednika SAD-a, Južna Karolina se prva otcijepila od Unije. Iako je u praksi bio protiv otcjepljenja, zbog principa Davis je 21. sijeÄnja 1861. proglasio otcjepljenje Mississippija i dao ostavku u senatu. 25. sijeÄnja 1861. Davis je proglaÅ¡en vojnim generalom u Missippiju. 9. veljaÄe 1861. predstavnici konstituirajuće konvencije u gradu Montgomery, Alabama proglasili su Davisa privremenim predsjednikom Konfederativnih Država Amerike. Davis je inauguriran za predsjednika 18. veljaÄe 1861.
Davis je odmah odredio mirovnu komisiju za rijeÅ¡avanje spornih stvari s Unijom. Lincoln je odbio primiti izaslanstvo Konfederacije. Kada je Lincoln poslao oklopne brodove u utvrdu Fort Sumter, koja je bila pod vojskom Unije, Davis je naredio bombardiranje koje je zapoÄelo 12. travnja 1861. Time je zapoÄeo AmeriÄki graÄ‘anski rat. U svibnju 1861. glavni grad Konfederacije je postao Richmond, Virginia. Davis je premjestio svoju rezidenciju tamo 29. svibnja 1861. Jefferson Davis je izabran za predsjednika Konfederacije 6. studenog 1861., na rok od 6 godina. SveÄano je inauguriran 22. veljaÄe 1862. 31. svibnja 1862. imenovao je Roberta Edwarda Leeja za zapovjednika vojske u Sjevernoj Virginiji, najveće vojske Konfederacije. U prosincu iste godine obilazio je vojsku na zapadu zbog podizanja vojnog morala.
Davis se ubrzo našao u nezavidnoj situaciji. Jug nije imao razvijeno gospodarstvo, vojsku, puteve, željeznicu i općenito nije bio spreman za dugotrajno ratovanje. Davisova vjerojatno najveća greška u vođenju rata je bila opsada grada Vickburg. Iako se grad bilo nemoguće obraniti, Davis je dao direktnu naredbu Johnu Cliffordu Pembertonu da grad brani pod svaku cijenu, a ne evakuira. Vicksburg je pao u ruke Unije 4. srpnja 1863. 1864. ratna se situacija pogoršala i Davis je posjetio Georgiju.
[uredi] ZatoÄeniÅ¡tvo i mirovina
U travnju 1865. Davis je zajedno s Älanovima kabineta pobjegao iz Richmonda, koji je bio pod opsadom. Nakon neuspjeÅ¡nig pokuÅ¡aja bijega, Davis je uhapÅ¡en u Georgiji 10. svibnja 1865. 23. svibnja stavljen je željezne okove. Iako je javno miÅ¡ljenje na Sjeveru bilo za to da se Davisu omoguće bolji uvjeti u zatoÄeniÅ¡tvu, on je puÅ¡ten uz jamÄevinu tek u svibnju 1867. Optužnica protiv Davisa za izdaju objavljena je u svibnju 1866. Mnogi odvjetnici su Davisu besplatno ponudili svoje usluge za obranu. I sam Davis je priželjkivao suÄ‘enje. On je smatrao da nije uÄinio niÅ¡ta loÅ¡e i da svaka država u Uniji ima pravo da samostalnost. Do suÄ‘enja nikada nije doÅ¡lo i optužnica je konaÄno odbaÄena 25. prosinca 1868.
Nakon puÅ¡tanja iz zatvora Davis je putovao u Kanadu, na Kubu i u Europu. Po povratku je radio kao predsjednik osiguravajuće tvrtke u gradu Memphis, Tennessee.1875 izabran je ponovo u AmeriÄki senat, ali u njega nije uÅ¡ao i odbio je tražiti amnestiju i pomilovanje. Davis nikada nije povratio svoje državljanstvo. Državljanstvo mu je vraćeno postumno 1978. Posljednje godine proveo je na malom imanju u blizini grada Biloxi, Mississippi. Povremeno je putovao u Europu i po nekim državama, npr. Alabami i Georgiji. Umro je u 81. godini života.
Davis je napisao: