James Clerk Maxwell
Izvor: Wikipedija
James Clerk Maxwell (Edinburgh, 13. lipnja 1831. - Cambridge, 5. studenog 1879.), škotski fizičar.
Studirao je metematiku na Sveučilištu u Cambridgeu. U svojemu prvome važnijem djelu pokazao je da se Sartunov prsten mora sastojati od sitnih čestica tvari. Zatim se bavio kinetičkom teorijom plinova i statističkom fizikom. U tom je području otkrio zakonitosti epohalnog značenja. Godine 1864. razvio je teoriju elektromagnetizma koja je povezala električne i magnetske pojave te predvidio postojanje elektromagnetskih valova koji se gibaju brzinom svjetlosti. Maxwellove jednadžbe temeljni su zakoni kojima se podvrgavaju sve električne i magnetske pojave. Godine 1888. Heinrich R. Hertzje eksperimentalno dokazao ispravnost njegovih teorija o elektromagnetskim valovima, čime se Maxwell uz Newtona te Einsteina svrstao među tri najveća mislioca u povijest fizike.
Njegova istraživanja obuhvaćaju mnoge grane fizike. Najvažnija je elektrodinamika u kojoj je matematički formulirao Faradayeva okrića. Napisao je jednadžbe gibanja elektromagnetnih polja (Maxwellove jednadžbe). Teorijski je dokazao da je svjetlost elektromagnetska pojava. Pored Ludwiga Boltzmanna i Rudolfa Claussiusa, Maxwell se smatra i osnivačem kinetičke teorije plinova. Formulirao je zakon raspodjele brzine molekula u plinu.
[uredi] Poveznice
Nedovršeni članak James Clerk Maxwell koji govori o znanstveniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.