Ikavski govor
Izvor: Wikipedija
Ikavski govor (ili vlastiti naziv ikavica) jedan je od četiri govora hrvatskog jezika, uz ijekavski govor i jekavski govor (jekavska čakavica Lastova i Janjine), te u manjoj mjeri ekavski govor.
Ikavski govor je nazvan po izgovoru glasa i. Ikavski u raznim inačicama je najčešći tip materinskog govora kod slavonskog dijalekta, zapadnoštokavskog dijalekta koje većinom govore Hrvati. Izvan Hrvatske i hrvatskih djelova BiH ikavica se malim dijelom još nalazi na sjeveru Crne Gore (Sandžak) i na sjeveru Vojvodine gdje su zastupljeni Hrvatski Bunjevci. [nedostaje izvor] Slično se ikavski glas još dijelom izgovara u južnoj Sloveniji (tzv. ikavska slovenščina) te u češkom jeziku i najviše u Ukrajini gdje je to danas službeni standard ukrajinske ikavice.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopisni pregled
Kao jasan jezični trag najvećeg prostranstva srednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva, raznoliki ikavski (ili bar poluikavski) govori su sve do danas više-manje mozaično rašireni od Trsta pa do Subotice i Prokletija: veći dio Istre, istočnog Kvarnera, Like, Bela Krajina, dio Žumberka, zapadnog Zagorja (Sutla), veći dio Dalmacije, zapadne Hercegovine, Završja/Tropolja, srednje i zapadne Bosne, južne i istočne Slavonije, na sjeveru Bačke (među Hrvatima Bunjevcima), dijelom na sjeveru Crne Gore te na područjima tzv. Turske Hrvatske (Cazinska Krajina i Bosanska Krajina), a ikavski govori zastupljeni su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama. Najveća cjelovita prostranstva dominantnih hrvatskih ikavaca pružaju se na jugozapadu od Savudrije pa sve do Neretve i na sjeveroistoku od Gradiške pa do Subotice, također ikavica je dominantna od Cazinske krajine preko Banjalučke regije sve do srednje Bosne (rijeka Bosna).
[uredi] Ikavica u narječjima
Ikavski izgovor je više ili manje nazočan u sva tri glavna hrvatska narječja. Takvu ikavsku međunarječnu sintezu prvi su htjeli proširiti hrvatski banovi Zrinski i Frankopani.
- Zapadna štokavština (šćakavska ikavica) obuhvaća pretežno Hrvate i manjim dijelom Bošnjake isključivo u zapadnim djelovima Bosne i Hercegovine. Nadasve je raširena diljem Like, Zagore, dalmatinskog priobalja, srednje i jugozapadne Bosne, Završja, zapadne Hercegovine, donje Posavine, Baranje i na sjeverozapadu Bačke (od Sombora do Subotice). Po novijim nalazima nezavisnih crnogorskih lingvista, štokavski ikavci su još i sada rašireni među sandžačkim muslimanima u Crnoj Gori od Pljevlja na istok sve do najviših Prokletija, npr. ikavski Plav i Berane na granici Albanije, pa južnije do sela Markovići nasred Crne Gore što govori da se nekada tu prostiralo Hrvatsko kraljevstvo. [nedostaje izvor]
- Ikavska čakavština je najpoznatiji tip primorskih i otočnih ikavaca koji obuhvaća većinu ili 3/4 Hrvata čakavaca. Ikavski ili bar poluikavski (ikavsko-ekavski) glas izgovaraju čakavci jugozapadne Istre, Lošinja, istočnog Kvarnera, Gacke, dalmatinske obale do Cetine i na većini otoka (osim Mljeta).
- Ikavska kajkavština je dosad najmanje proučeni tip ikavaca, a obuhvaća 1/4 Hrvata kajkavaca koji uz kaj izgovaraju ikavski glas. U Hrvatskoj još slično govore kajkavski ikavci sjeverne Istre (Mlun, Slum, Brul itd.), pa u Gorskom Kotaru Fužine, Lokve, Ogulin i Hreljin, u Pokuplju Severin, Ribnik, Ozalj i Pribić, u Turopolju Horvati i Zdenčina, u jugozapadnom Zagorju Zaprešić, Brdovec i Marija Gorica, uz dolnji tok rijeke Sutle itd. Zanimljivo je iz ranijih stoljeća da su kajkavski ikavci dijelom živjeli i na jugozapadu Zagreba, gdje je zapisano više starih ikavizama, npr. "Plac pod črišnju" odakle nastaje sadašnja Trešnjevka. Kajkavska ikavica se u inozemstvu još govori u selima srednjeg Gradišća i manje na jugozapadu Slovačke gdje su se naselile izbjeglice pred Turcima iz naše Kostajnice.
[uredi] Primjer
Šćakavska ikavica obuhvaća uglavnom Bošnjake i djelom Hrvate u istočnoj Bosni. Kao primjer šćakavske ikavice, ovdje se navodi poznata molitva Očenaš po izgovoru starijih katoličkih Hrvata jugozapadne Bosne i dalmatinske Zagore (Očenaš je inače uobičajeni standardni primjer za poredbu raznih europskih jezika):
Ćaća naš kojino jesi na nebesin, nek'se sveti ime Tvoje, nek'bude kralivstvo Tvoje, nek'bude volja Tvoja kako na zemlji tako i na nebesin. Kruv naš svagdašnji daj nam danaska i otpusti nami duge naše ko'što mi otpušćamo dužniciman našin i ne uvedi nas u napast, neg'nas izbavi od svi' zala. Na sve vike vikova, Amen!
[uredi] Literatura
- Š. Starčević: Ričoslovlje. Glasnik dalmatinski 34-57, Zadar 1850.
- N. Mihanović: Jezik na području Poljica. Poljički zbornik 2, Matica Hrvatska, Zagreb 1971.
- M. Okuka: Fonološki i morfološki sistem govora Rame (disertacija). Radovi filozofskog fakulteta, Sarajevo 1979.
- Z. Vince: Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti. Matica Hrvatska, Zagreb 1998.
- S. Budimir, A.Ž. Lovrić: Ikavska šćakavica (starohrvatski govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10, Karlovac 1999.
Nedovršeni članak Ikavski govor koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
