Edvard I. Dugonogi

Izvor: Wikipedija

Edvard I. Dugonogi (London, 16. lipnja 1239. - Cumberland, 1307.), engleski kralj..

Rođen je u braku Henrika III. i Eleonore od Provence, a ime je dobio po Edvardu Ispovjedniku.

Njegov prvi brak ugovorili su 1254. godine njegov otac i Alfons X. Kastiljski. Kastiljski kralj je zahtjevao da on Edvarda učini vitezom. Iako je već bio isplanirao cijelu ceremoniju, Henrik III. je pristao na Alfonsovu molbu. Edvard je prešao La Manche u lipnju i do rujna je stigao u kraljevinu Kastilju. Alfons ga je učinio vitezom 1. studenog 1254. godine, a na isti dan sklopljen je brak između Edvarda i infante Eleonore, sestre Alfonsa X. Nakon vjenčanja Edvard se sa suprugom vratio u Englesku.

Edvard je sudjelovao u Osmom križarskom ratu zajedno sa svojim bratom Edmundom i Lujem IX. Francuskim. Broj vitezova koji su pratili Edvarda bio je mali; pretpostavlja se da se kretao oko dvije stotine ljudi, dok drugi smatraju da ih je bilo do tisuću. Na njegovom pohodu pratili su ga supruga, brat i rođak. Prvobitni plan rata bio je da se zauzme Accra, ali Luj je bio poslan u Tunis. Dok je Edvard stigao u Tunis, Luj je već bio umro od bolesti. Veliki dio francuske vojske vratio se u Francusku, ali mali dio je ostao sa Edvardom koji je nastavio prema Accri i borio se s njim u Devetom križarskom ratu.

Naslijedio je englesku krunu poslije smrti svoga oca i bio je primoran napustiti rat i vratiti se u Englesku. Okrunjen je po svom povratku, 19. kolovoza 1274. godine. Vladao je kao kralj Edvard jer je, iz nepoznatog razloga, bilo odlučeno da kraljevi koji su vladali prije normanskog osvajanja Engleske neće biti uzimani u obzir pri dodjelivanju rednih brojeva. Tek nakon smrti, kako je bio običaj za engleske vladare, postao je Edvard I. jer je njegov sin vladao kao Edvard II.

Bio je najuspješniji engleski vladar iz kuće Plantagenet. Vladao je od 1272. Odupro se partikularističkim težnjama visokog plemstva, suzio vlast klera i nastojao da cijeli britanski otok sjedini pod svojom vlašću. Od 1295. pozivao je predstavnike gradova u Parlament, kojemu je priznao pravo da određuje poreze.

Svojoj je državi uspio pripojiti Wales 1284. godine, te je ratovao sa Škotima od 1296. Svom najstarijem sinu, koji će nakon njegove smrti postati Edvard II., dao je titulu kraljevića od Walesa, koju će nosti svi engleski i kasnije britanski prijestolonasljednici.

Nakon smrti Eleonore, sa kojom je imao petnaestoro djece od kojih je četvoro doživjelo zrelost, Edvard je 1299. godine oženio Margaretu Francusku, kćer kralja Filipa III. Francuskog, sa kojom je imao još troje djece.