Dubrovačka Republika

Izvor: Wikipedija

Dubrovačka Republika u starim spisima i: Respublica Ragusina Repubblica di Ragusa aristokratska republika 1032. – 1808.   Grb Glavni grad Dubrovnik Jezik/ci službeni: latinski i talijanski govorni: uglavnom hrvatski jezik, nešto dalmatoromanski i talijanski Politička struktura aristokratska republika Povijest srednji vijek  - Uspostavljena 1032.  - Ukinuta 1808.

Dubrovačka Republika (Respublica Ragusina) je država koja je prestala postojati početkom 19. stoljeća. Obuhvaćala je veći dio današnje Dubrovačko-neretvanske županije (povremeno i sjeverno od Neuma).

Bila je zemlja vrlo jakog pomorstva i sačuvala je svoju neovisnost trgovinom sa velikim silama, poput Osmanskog Carstva. Dubrovnik, teritorijalno malen kao država, morao je trgovati sa silama, davati im dio teritorija - i tako je uspio do ranog 18.stoljeća. U 15. i 16. stoljeću Dubrovnik je na vrhuncu gospodarske moći. Ubraja se među najrazvijenije zemlje ondašnjeg svijeta. Njegovi brodovi putuju po svim europskim i sredozemnim morima, te Atlantskom i Indijskom oceanu.

Temelj dubrovačkog bogatstva bila je posrednička trgovina i pomorstvo. Dubrovnik je nabavljao sirovine i rude na Balkanu i izvozio ih na Zapad. Tehničku i luksuznu robu kupovao je na Zapadu i izvozio je po balkanskim državama. U Dubrovniku je na vlasti bila vlastela. Na čelu zemlje je bio knez koji se birao svakih mjesec dana, da ne bi pohrlio za bogatstvom. Veliko vijeće je donosilo zakone, a Malo vijeće predstavljalo je izvršnu vlast.

Dubrovnik su snašle dvije velike nedaće. Godine 1348., južnu i srednju Europu pogodila je kuga. U Dubrovniku s okolicom pobila je oko 7000 ljudi. Druga nesreća dogodila se 6. travnja 1667. Strašan potres uništio je veliki dio grada i nakon njega uslijedio je požar koji je spalio vrijednosti. Pod ruševinama je poginulo 4 000 Dubrovčana. Dubrovnik se jedva oporavio, u 17. st.počinje nazadovati. Trgovina je sve slabija, a 1806. crnogorska vojska, uz pomoć ruske razara Dubrovnik. Prijevarom su ušli Francuzi, koji su 1808. ukinuli Dubrovačku Republiku.

Značajnije plemstvo (u zagradi su talijanska/talijanizirana imena, korištena u to vrijeme):

• Gundulić (Gondola)
• Getaldić (Ghetaldi)
• Bonda (Bonda)
• Bunić (Bona)
• Pucić (Pozze)
• Sorkočević (Sorgo)
• Gradić (Gradi)
• Gučetić (Gozze)

[uredi] Povijesne činjenice

Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. Članci na wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.

Povijesni kurioziteti

• Stari Dubrovčani imali su odredbu da nisu nikad vijećali i donosili odluke kada je bilo vrijeme od šiloka i južine, juga!!!
  “On je sam od sebe kazna, a misao je klonula, životna radost istječe kroz mutne oči i pocrnjela lica. Ni sebe samog po šiločini ne voliš pa kako bi pomućenim razborom donio odluku o drugima!” – kako piše dubrovačka spisateljica Tereza Buconić Gović
• 27. siječnja 1416. godine Dubrovnik je prvi u Europi ukinuo ropstvo. To je izniman čin. Primjerice, Engleska je to učinila 1569., SAD 1865., a Brazil je trgovao ljudima sve do 1888.
• Dubrovačka Republika napravila je 1296. jedan od prvih srednjevjekovnih sustava kanalizacije, koji je i danas u upotrebi, dok su gradovi u Europi kao što su London, Pariz, i sl. grcali u fekalijama koje su, između ostalog i izbacivali na ulicu.
• Ljekarna Male Braće spada među najstarije u Europi. Za godinu osnutka ljekarne uzima se godina izgradnje samostana: 1317. Međutim, zasigurno je najstarija u Europi po kontinuitetu djelovanja.

U početku je to bila samostanska ljekarnica za potrebe bolesne braće (franjevci), a zametak joj je u odredbi franjevačkog Pravila: neka se braća brinu za potrebe bolesne braće (VI. poglavlje). Tijekom vremena, ponajviše iz humanitarno-karitativnih razloga, ljekarna je prešla uski krug samostanskih zidina i postala javnom ljekarnom za potrebe građana, te je time ispunjavala i propis istog Pravila (poglavlje V), naime, da se braća uzdržavaju od svoga rada. Stoga su franjevci slali na studije pojedinu braću da se osposobe za ljekarničku službu o čemu svjedoče ljekarničke knjige, tzv. farmakopeje iz raznih krajeva Europe, koje se čuvaju do danas i neke od njih se mogu vidjeti u muzeju samostana Male braće.

• Prvi do sada poznati spomeni organiziranog sprječavanja i gašenja požara u Europi

- 1272. godine u Dubrovačkom statutu, u knjizi VI, poglavlje 57, donesen je, između ostalih zakona, zakon o zabrani pravljenja kuća od slame. Sve je kuće trebalo praviti na način kako bi se spriječio nastanak i širenje požara unutar gradskih zidina.

U knjizi VI, poglavlje 55, niti jedan postolar nije smio ložiti vatru ispod kotlova, prilikom štavljenja kože unutar gradskih zidina.

Jedna zabrana i kazna nalazi se u poglavlju 27 i 37. a odnosi se na dio grada sa ranije izgrađenim kućama koje su obuhvaćene novim zidom. Svi oni koji imaju drvene kuće u njima ne smiju držati vina, a u kamenim kućama mogu koliko hoće. Cilj je bio, da mogući porok i nepažnja nebi upalili kuću. Kuhinje su imale biti građene na vrhovima kuća, jer je u kuhinjama bila upotreba vatre, a tako i velik rizik od požara. Pošto je kuhinja na vrhu u koliko se dogodi požar velika je mogućnost da se kuća spasi od potpune propasti.

1309. godine, 6. siječnja, u Dubrovačkom statutu u knjizi VIII, poglavlje 60, uvedene su precizne odredbe o organizaciji gašenja požara. U slučaju požara, uz predvođenje upućenih ljudi, svi stanovnici su imali žurnu obvezu pristupiti gašenju sa svojim sjekirama ili punim vjedrima vode. U slučaju uništenja alata općina je bila dužna nadoknaditi štetu. Ako bi trebalo zbog gašenja požara srušiti susjednu kuću, za to je općina morala dati naknadu.

• karantena je izvoran dubrovački izum i prvi put uvode je 1377.: za razliku od Mletaka koja je u doba kuge jednostavno zabranjivala ulaz svim brodovima u lagunu, ili Milanskog vojvodstva koje je provodilo stroge i gotovo okrutne mjere kućnog pritvora i praktično zazidavanje oboljelih, dubrovačke su vlasti odredile da posada i roba svih brodova koji dolaze iz »kužnih krajeva« (locis pestiferis) imaju provesti mjesec dana na otocima Supetar, Mrkan ili Bobara u Župskom zaljevu. Karantena, koja je usporavala, ali ne i zaustavljala pomorsku trgovinu, zanimljiva je tim više što je nastala kao racionalan izraz empirijskog iskustva dubrovačkih vlastelina-trgovaca, a ne onodobne medicinske profesije, opterećene galenskim humoralno-mijazmatičkim teoretskim sustavom. Dubrovačka administracija do ideje o karanteni došla zahvaljujući iskustvu s izolacijom oboljelih od lepre (gube). Od prebivanja pod vedrim nebom na otočićima pred dubrovačkom lukom, karantena se u sljedećih stotinjak i više godina razvila u instituciju sa svim pripadnim odrednicama: regulativom, zgradama (prvi lazaret otvoren je 1397. na otoku Mljetu) i osobljem, tzv. officiales cazzamortuorum (kaćamorti), poslije officiali sopra la sanita.

• Sedma knjiga Statuta Grada Dubrovnika iz 1272. g. sadrži isključivo članke koji reguliraju pomorsko pravo. To je najstari takav dokument na svijetu.
• 1395. donesen je zakon o osiguranju koji je najstariji u Europi. Riječ je o pomorskom osiguranju. Ovaj zakon je tri stoljeća stariji od Lloyd-ova osiguranja koji datira s kraja 17 st.

• U Dubrovniku je najstariji arboretum u Europi – Arboretum Trsteno. Osnovan je 1498.

Znatno je stradao u Srpsko-crnogorskom agresiji 1991. - 1995.

[uredi] Literatura

• Bernard Stulli: "Studije iz povijesti Dubrovnika", Konzor, Zagreb, 2001.

[uredi] Vanjske poveznice

• Slobodna Dalmacija Podlistak: Dubrovačka diplomacija na orijentu

Nedovršeni članak Dubrovačka Republika koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.